Mirovinski zavod u siječnju je doživio još jedan potres, toliko jak, da su se njegove posljedice osjećale i u prvim danima veljače. Tek tada su, naime, isplaćene zadnje mirovine za prosinac, one koje umirovljenicima nose poštari, iako je isplata mirovina počela još 16. siječnja. Uzrok potresa dobro se zna već godinama - kronični manjak novca. Trusno su područje počeli napuštati neki akteri. Tako je glavni ravnatelj Hrvatske udruge poslodavaca Željko Ivančević u četvrtak javno podnio ostavku na članstvu u Upravnome vijeću Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, a nešto više od dvije godine nakon što je preuzela dužnost, svoj odlazak "na bolje radno mjesto" najavila je i ravnateljica Zavoda, Dunja Vidošević. Kako neslužbeno doznajemo, ona odlazi na tri puta bolje plaćeno mjesto u Zagrebačkoj banci, što znači da se iza najave odlaska ne krije nikakvo senzacionalno obrazloženje.
No, ni obrazloženje Ivančevićeve ostavke nije senzacionalno, jer su detalji javnosti već poznati. Upravno vijeće HZMO-a donijelo je, naime, na zadnjoj sjednici odluku o povećanju najniže osnovice za obračun doprinosa za mirovinsko osiguranje - s dosadašnjih 1700 ona je povišena na 1900 kuna (za obrtnike osnovica raste sa 2550 na 2900,11 kuna).
Kako je kolektivnim ugovorom na nacionalnoj razini koji je sa sindikatima potpisao bivši ministar rada i socijalne skrbi Joso Škara, propisano da povećanje te osnovice povlači za sobom i povećanje najniže plaće na državnoj razini, takva odluka HUP-u sigurno ne može biti po volji. Ne samo zbog toga što rastu doprinosi koje poslodavci trebaju plaćati na najnižu plaću, nego i zbog toga što time raste i prosječna plaća u Hrvatskoj, odnosno sve plaće koje se određuju tako da se najniža množi s koeficijentom za određeno radno mjesto.
Ivančevićeve muke Ako Vlada prihvati tu odluku (a pitanje je hoće li imati izbora, pod pristiskom problema u HZMO-u), ona bi se počela primjenjivati od 1. ožujka. To bi značilo da se od toga razdoblja može računati na nešto povoljnije punjenje mirovinske blagajne, iako ne i na značajnije rješenje problema, prokomentirao je u razgovoru za Vjesnik predsjednik Upravnoga vijeća HZMO-a dr. Željko Potočnjak. Od veljače, naime, rastu i rashodi vezani uz isplatu mirovina, zbog primjene Zakona o povećanju mirovina radi otklanjanja razlika. Povećanje osnovice za obračun doprinosa jednostavno se, dakle, može objasniti time da treba održati sustav i osigurati da se mirovine ipak isplate, kako-tako.
S obzirom na taj zaključak, koji je bio aktualan i prije dvije, četiri (u vrijeme kad je mjesto ravnatelja HZMO-a preuzimao Damir Zorić), pa i više godina, zanimljivo je "podvući" crtu pod razdoblje dosad jedine ravnateljice Mirovinskog zavoda, Dunje Vidošević, kako bi se mogli izvesti i neki zaključci o tome na što sadašnji umirovljenici mogu računati ubuduće.
Doduše, unaprijed je već jasno da ih još neko vrijeme ne čeka svijetla budućnost pa ni redovita isplata mirovina.
HZMO je, naime, prošlu godinu završio sa 770 milijuna kuna kredita kojima se "pokrivala" isplata (taj je kredit nešto više nego prošlih godina), zatim s naplatom doprinosa između 80 i 85 posto (to je desetak postotnih poena bolje nego prošlih godina) i s manjkom, koji danas u Zavodu procjenjuju na manje od 200 milijuna kuna, što je daleko manje nego prošlih godina. Podsjetimo, još u vrijeme kad je Dunja Vidošević preuzela dužnost, govorilo se o više od dvije milijarde kuna manjka, pa današnjih 200 milijuna zvuči doista fantastično. No, na žalost, to nije toliko proizvod sređene situacije u naplati doprinosa, koliko, prije svega, činjenice da je Vlada za 1,5 milijardi kuna "otkupila" dug na ime doprinosa poduzeća u svome vlasništvu.
Time su pokrpane one najveće rupe, pa je Mirovinski zavod one mjesečne ipak nekako krpao.
Pokazalo se to posljednjih nekoliko mjeseci, kad je isplata mirovina počinjala približno istih dana u mjesecu, a često i završavala tako, pa je mjesec za umirovljenike najčešće trajao točno mjesec dana, ili samo dan, dva više.
Proračunski "kolač" već "pojeden"? No, siječanj je opet pokazao kako je sve to na staklenim nogama: zbog uobičajenih zastoja u naplati doprinosa u vrijeme blagdana, priljev novca u vrijeme kad je isplata mirovina već bila u tijeku, poprilično je podbacio, pa je trebalo tražiti pomoć od državne blagajne. Činjenica je da Zavod time nije učinio ništa protuzakonito, s obzirom na to da postoji i zakonska obveza proračuna da osigura pričuvu za Mirovinski zavod, ali je isto tako činjenica da ni u državnoj blagajni dodatnog novca nema.
Da je tome tako, pokazuje i "loptanje" između HZMO-a i Ministarstva financija oko toga tko je kome i koliko dužan.
Dok, naime, u HZMO-u tvrde kako nisu tražili ništa više od onoga što im pripada s obzirom na mjesečnu obvezu proračuna za mirovine po posebnim zakonima, u Ministarstvu financija, pak, govore posve suprotno: da je HZMO na vrijeme dobio sve što ga ide za mjesec siječanj, a da je odobrenih 100 milijuna i 125.000 kuna dio "kolača" predviđenog za idući mjesec, kad je na redu isplata povećanih mirovina.
Ako je to točno, to je najveći argument za tvrdnju da umirovljenicima neće tako skoro svanuti, ili barem svitati točno određenog dana u mjesecu, jer idući mjesec svi najavljuju kao posebno težak. Stanje s isplatom mirovina, posebno onih koje umirovljenicima nose poštari i za koje Zavodu treba gotovina, moglo bi, kažu, biti dosta alarmantno. Naime, slijedom Zakona o povećanju mirovina koji se primjenjuje od 1.
siječnja, za isplatu mirovina u veljači treba osigurati oko 180 milijuna kuna više nego dosad.
Novac za to osiguran je u državnoj blagajni, ali je već unaprijed jasno da to neće biti dovoljno, jer je ovogodišnji financijski plan HZMO-a poprilično "nategnut". Tako iz državne blagajne, kako sada stvari stoje, treba stići dovoljno novca za povećanje mirovina, ali ne i za - isplatu mirovina hrvatskih branitelja, za koje, u odnosu na potrebe, nedostaje oko 600 milijuna kuna...
Iako je ovih dana izjavljivao kako se ne smatra nadležnim za transfere novca iz Ministarstva financija u HZMO (što je, treba reći - istina), ministar rada i socijalne skrbi Davorko Vidović ne namjerava sudbinu umirovljenika "prepustiti slučaju". Tako je u petak, u razgovoru za Vjesnik, najavio mogućnost da se ovih dana sastanu predstavnici HZMO-a i Ministarstva rada s predstavnicima Ministarstva financija, kako bi se izbjeglo da u buduće mjesec za umirovljenike traje po 45 dana. Spektakularnih očekivanja od toga sastanka, naravno, nema. Bit će velika stvar ako se ministri dogovore i samo to, da će problemi umirovljenika u idućim mjesecima imati prioritet u rješavanju.
Sve ostalo ne bi imalo veze sa stvarnošću.

