Tvrdoglavo odbivši slijediti putanju hitoidnih electro rock singlova 'Kids', 'Electric Feel' i 'Time To Pretend' koji su ih proslavili, MGMT su se ponijeli posve suprotno svom imenu i napravili konzistentan i relativno staromodan psihodelični pop rock album bez izrazitih uspona i padova.
24. Hot Chip: 'One Life Stand'
Hot Chip su imali Susan Boyle, Madonnu i Donnu Summer na pameti kad su radili svoje četvrto dijete koje su odveli još više u osamdesete i pored plesa otkrili da su onda postojale i balade, a ne samo disko za ljude u kravatama. Što će otkriti na kraju balade ostaje za vidjeti na nekom budućem albumu, zasad nam daju za znanje kako su uspomene varljive i da volimo idealizirati prošlost. Kad završavaju 'One Life Stand' s plesnom 'Take It In' Hot Chip poručuju da iza svake balade ipak vreba ples.
23. Zola Jesus: 'Stridulum EP'
U prvoj fazi Zole Jesus glas jedva 21-godišnje Nike bio je stavljen u kontekst kućne, izrazito lo-fi produkcije, u kojoj je buka iz okoliša počesto bila jača od same glazbe. Produkcija je ovdje pak i dalje izrazito minimalistička, s ogoljenom konstrukcijom beatova koja ne ide dalje od kick-snare šema s tek ponekom udaraljkom i jednostavnim klavirom pokrivenim isprepletenim synth linijama, ipak jasnija zvučna slika otkriva pjesme koje su impresivne u svojoj jednostavnosti, s tekstovima čija se snaga krije u njihovoj banalnoj simplifikaciji.
22. Liars: 'Sisterworld'
Liars su se kroz skoro deset godina pokazali kao jedan od konzistentnijih bendova proizašlih iz post punk revivala s početka dvijetisućitih. Njihov peti album 'Sisterworld' potvrđuje to pravilo. Nastavivši tamo gdje su stali s istoimenim četvrtim albumom iz 2007. Liars isporučuju niz relativno konvencionalnih i jednostavnih rock pjesama, no nipošto ne dosadnih ili predvidljivih.
21. Antony And The Johnsons: 'Swanlights'
Antony Hegarty na četvrtom albumu Antony & Johnsons također žonglira nevidljivom crtom popa i avangarde. Sporiji, kontemplativniji dijelovi albuma spadaju među najkompleksniju, najprofinjeniju i najljepšu bendovu glazbu dosad, dok ostatak albuma, bez obzira na stilsku i možda kvalitativnu neujednačenost, još jednom pokazuje raskoš i eklektičnost i raspon uistinu nesvakidašnjeg talenta.
20. Best Coast: 'Crazy For You'
Na omotu prvijenca kalifornijskog dua Best Coast nalaze se redom: jedna mačka, tri palme, more i sunce na zalazu. Fino, zar ne? Taj omot poprilično dobro opisuje muziku koju Best Coast odašilju u trideset i kusur minuta ovog albuma. Muzika je to bez ikakvih pretenzija, muzika je to koja analizira zaljubljenost na srednjoškolskoj razini, muzika je to koja isporučuje nekoliko zaraznih i lijepih refrena i generalno promatra život kroz sunčane naočale. Što je nekad baš kul. Best Coast nisu super k'o All Girl Summer Fun Band nit su fora k'o rani Beach Boys albumi, al' u sferi eskapističke muzike možete i gore proći.
19. Jamey Johnson: 'The Guitar Song'
'The Guitar Song' dvostruka je country pustolovina trenutno najboljeg i najslavljenijeg country odmetnika. Baraba, prgavac, težak tip, ali i all around fantastičan autor, Jamey Johnson usuđuje se hodati teritorijem kojeg gotovo svi country izvođači izbjegavaju. Teške, tople, bolne i životne pjesme, i to njih čak 25, nagurao je na bez sumnje najbolji country album unazad nekoliko godina. Tip na kojeg treba obratiti pažnju.
18. Fang Island: 'Fang Island'
Koliko god se trudili nećete pronaći ni sekunde žalovanja, introspekcije ili angsta na drugom albumu Fang Island, peteročlanog benda iz Njujorka. Jok. Nema kod njih mjesta ni vremena za patetiku i depresiju, nema prostora za tugu budući da je svaka sekunda posvećena općenarodnom veselju. Fang Island stvaraju optimistične i vesele zvučne kolaže, lome svaku svoju pjesmu na pet-šest dijelova po čemu neobično podsjećaju na nikad prežaljene Unicorns ili na gurua sreće i veselja Dana Deacona. Ofkors, Fang Island u svojim pjesmama koriste samo gitare i bubnjeve, a ne elektroniku, što ih iz nekog razloga čini manje kul bendom, no filing kojeg izazivaju poprilično je sličan.
Ukoliko vam se sviđa indie muzika, ukoliko volite harmonije, ukoliko se želite razveseliti, ukoliko mislite da je 'Remember The Night Parties' Oxford Collapse sjajan album i ako u ovom vremenu možete otrpjeti činjenicu da neki bend koristi tri gitare u svojoj postavi onda je ovo ploča za vas.
17. Grinderman: 'Grinderman 2'
Stari, ružni, prljavi, napaljeni i zli, Grinderman su se oglasili još jednom s pločom o, vidi vidi, ljubavi, seksu i smrti. Cave ionako kaže da ne zna pisati ni o čemu drugom. Mješajući blues, rock, punk, sve razlomljeno, prljavo i pomalo animalno, drugi dio Grinderman sage uvjerljiva je ploča starih dečkiju koji misle ozbiljno. Drugačije ni ne znaju.
16. Big Boi: 'Sir Lucious Left Foot'
'Sir Lucious Left Foot' jedan je od najboljih hip-hop albuma posljednjih godina. Bogat, prepun referenci, slojevit i zbog te gustoće krajnje psihodeličan. Za razliku od kolege iz Outkast, Andrea 3000, Big Boi nema princeovske ambicije mijenjanja pop povijesti, ali je složio album toliko bogat događanjima da ih je teško pohvatati. Eklektičnost se ovdje nalazi na mikro razinama, a svaka sekunda je zapravo neka druga referenca.
15. These New Puritans: 'Hidden'
Igla na cool-o-metru These New Puritans zanjihala se s jednog kraja spektra (oh tako obožavani post punk) do drugog (već pokojni grime predvođen M.I.A.-om i novi dubstep val) da bi se zaustavila negdje točno na sredini. 'Hidden' je ploča u kojoj se osjete utjecaji i jednog i drugog područja, no koja unatoč tome iz svog mračnog središta izbacuje originalan i svjež zvuk.
'Hidden' kroz svojih 40-ak minuta trajanja vješto zakopava zvukove u teksture, skriva oboe i limene instrumente u gustim valovima zvuka, a bubnjevi čitavoj stvari daju čvrst i prijeko potreban okvir. Hermetična i na neobičan način zadivljujuća ploča, 'Hidden' riskira gotovo svakim zvukom što je oduvijek bio recept koji će odbiti puno više ljudi nego što će ih privući. No, ukoliko vam se svidi smatrajte se blagoslovljenim. 'Hidden' je sjajan album.
13. The Dead Weather: 'Sea Of Cowards'
Jack White i škvadra ni godinu dana nakon prvijenca objavili su 'Sea of Cowards", jaku i moćnu rock ploču koja zvuči točno onako kako je i nastala; s debelim mudima, sklepana iz prve, i nizom vražjih blues rock pjesama koje izvrsno nadopunjuju jedna drugu. 'Sea of Cowards' po svemu zvuči tako jako old school i nosi miris duha starih albuma i načina kako su oni nastajali. Uđi u studio, pobacaj sve van iz sebe, smiksaj i odmah objavljuj. Izuzetne gitare i fina izmjena vokala gospodina Bijeloga i gospođice Mosshart i dalje su im najjače oružje, ali ako se zagrebe dublje, ima tu još veselja.
13. Yeasayer: 'Odd Blood'
Drugi album Njujorčana Yeasayer nalazi se na pola puta između psihodeličnih rock eksperimenata i moderne, basu orijentirane pop produkcije. Sudeći po toplom prijemu publike i kritike čini se da su izabrali zanimljivu premda još ne posve definiranu treću rutu, koja bi u budućnosti mogla ostvariti i daleko jači komercijalni odjek.
12. Caribou: 'Swim'
Dan Snaith, početkom stoljeća aktivan pod imenom Manitoba, a unatrag nekoliko godina ponovno otkriven kao Caribou, glazbenu odiseja time nije okončao jer se osim imena zapravo ništa nije promijenilo pa njegova neukrotiva inventivnost i dalje rezultira radikalnim stilskim promjenama iz albuma u album. Tako je ovogodišnji 'Swim' zatvorio vrata sobe za audiofilsko slušanje glazbe i okrenuo se balearskim zvukovima deep-housea. 'Swim' je prije svega produhovljena ploča. Ne oslanja se na plesne ritmove zato jer je to pomodno, već zato jer upravo u toj jednostavnosti leži čitava mudrost dobre glazbe.
11. Emeralds: 'Does It Look like im Here'
Predvođeni sjajnim gitaristom Mark McGuireom Emeralds predstavljaju sjajnu sintezu prošlosti i budućnosti instrumentalne glazbe. 'Does It Look Im Here?' je njihovo najkonciznije ostvarenje i pokazuje koncentriranu snagu njihovih ideja koje iako vuku korijene iz različitih izvora - od ambijentalne njemačke elektronike iz sedamdesetih, do post rocka iz devedesetih i moderne fasciniranosti drone formom - predstavljaju prije svega jednu jako osobnu viziju.
10. Gonjasufi; 'A Sufi And A Killer'
Dreadlocksi na glavi, travusina u plućima i podučavanje yoge savršen su recept za kliše godine, kadli ono Gonjasufi ima jedan od 10 albuma godine. Tripoidna je to avantura kroz psihodeliju, Morriconea, rock'n'roll i laganu elektronikicu, a vjerojatno će se najviše sviđati ljudima koji vole dub-step i avangardni hip-hop.
'A Sufi and a Killer' pomalo je mistično i šamanističko iskustvo, ali kao da je Gonjasufi ovdje bez ikakvih ambicija. Tiho ispjevava te svoje apstraktne stihove, stalno nešto traži i nema nikakvih problema s tim da ništa ne pronađe. Izvana Gonjasufi je u potrazi, stalno negdje viri, ispipava, a iznutra zrači mirom i spokojem, kao avanturist koji napravi idući korak, a da ga nikad nije strah. Ne znam jel još postoje hipiji?!?
9. Neil Young: 'Le Noise'
Obaružan samo s gitarom i par distrozija, Neil Young snimio je svoj najbolji album unazad 10-ak godina. Neil pjeva, šapuće i vrišti o slikama rata, modernom životu i njegovim manama, odnosno slikama koje njega proganjaju, čini se, već neko vrijeme. Na trenutke dedica zvuči kao prljavi pijani hipik, a na trenutak kao pomoćno Zack De La Rocha grlo iz najboljih RATM dana. No što god izvodio na 'Le Noise', Young opet zvuči strahovito uvjerljivo.
8. LCD Soundsystem: 'This Is Happening'
Mnogi će reći kako je ovo ploča u kojoj je James Murphy (40) konačno ostavio svoju kolekciju ploča iza sebe, kolekciju čije je direktno nabrajanje izrodilo prvi pravi LCD hit i samoironičnu indie himnu 'Losing My Edge'. Naravno, to su totalne gluposti, a ljudi koji na 'This Is Happening' ne čuju Talking Heads, Daft Punk, Slits i The Fall bi trebali oprati uši golemom količinom vode. Istinabog, Murphy i ekipa su umiješali dovoljno šuga u svoje, inače poprilično suhe, poskočice pa vam se čini kako ovo nema previše poveznica sa starim DFA zvukom, ali to jednostavno nije točno. LCD Soundsystem su i dalje kraljevi postmoderne, i dalje mažnjavaju sve što stignu ('One Touch' je npr. čisti ripoff zvuka kojeg su Le Tigre stvorili za svoj popljuvani 'This Island' prije nekoliko godina), no istovremeno zvuče jedinstveno, na neki čudan način.
Ono što čini 'This is Happening' drugačijom od svojih prethodnika i što je istovremeno čini sjajnom pločom je Murphyeva bolna iskrenost prema sebi, a bogme i prema drugima. Analizirajući prijateljstva i veze, dobri stari James sipa istine na sve strane pa se ne srami priznati kako nekad želi da ga se sažalijeva i dobro zna kako je nekad kreten prema svojim prijateljima i kako svaki odnos ima dvije strane i sve u tom nekom điru. Kad slušam 'This is Happening' i dalje imam isti filing kao i kad slušam ostale LCD ploče, i dalje se osjećam kao da izlazim van vikendom navečer u New Yorku i upoznajem neke kul ljude. Samo što su ovaj put tulumi nešto drugačiji, a noć ne završava u pijanom bauljanju, već na obalama rijeke s ranojutarnjim suncem koje su uzdiže nad zgradama.
7. Vojko Vrućina: 'Kuje i Laseri'
Vojko je zakla na ovon albumu
ukrotija je zmaja i pomuza pumu
čombave glave je spržija strujon
zamrza je Brački kanal verbalnon olujon
Disko Tripio da mu je ruku
sonični Enterprajz je uplovija u luku
svemirski bitovi su sorili rivu
rasturili ka šta Popaj rasturi Olivu
Kuje i laseri, naj ploča u Hrvata
razvaljuje zidove, otvara sva vrata
puno više od komada reperske buke
sonična bomba zbog koje dižu se ruke
ona otima dicu, s lica skida van burke
kida van dlanove, na njih nabija kuke
izokriće van utrobu ka porođajne muke
kako van se sviđaju te jabuke?
6. The National: 'High Violet'
Teško je doživljavati The National kao „velik“ ili „važan“ bend. Naročito ako se krećete u poprilično ograničenim indie krugovima u kojima se uglavnom (što ne znači uvijek) cijeni eksces, originalnost i vizija. The National nemaju ništa od toga. Oni su bend kakvih ima na lopate i ni po čemu ne bi bili bitni da iz albuma u album ne istresaju tako prokleto dobre pjesme.
'High Violet' je stoga njihova najbolja ploča, ne zbog inovativnog zvuka ili zbog radikalnog zaokreta u stavu ili nekih sličnih gluposti, već zato što okuplja bolje pjesme od bilo kojeg drugog National albuma. Kao kakva dobra drametina 'High Violet' vas neće oduševiti na prvu, no pamtit ćete ga puno, puno dulje nego isprazni CGI spektakl koji će vas hipnotizirati šarenilom, a onda polako izblijediti.
5. Flying Lotus: 'Cosmogramma'
Jedini istinski inovativan i originalan album 2010., zbog kojeg se osjećate da nismo stali ili vratili se u neku prošlost, nego da glazba ide dalje, da se nešto događa, da, ako već umire civilizacija, barem glazba napreduje. Zato ljudi i gase 'Cosmogramma' kad krene početna 'Clock Catcher' jer čuju neke čudne zvukove na koje nisu navikli, a samo je nešto što još nisu čuli. Ali, to je varka, test izdržljivosti, a tko ga prođe dobit će 16 bombona moderne glazbe – hip-hop koji voli i elektroniku, i saksofon, i pop-rock pjevače, i harfe. Sve sam slatkiš za slatkišem, za što je dovoljno samo malo načuliti uši.
Ono što je Aphex Twin (bio) elektronici i Radiohead rocku, Flying Lotus je hip-hopu. Deda-uja bi bio ponosan.
4. The Black Keys: 'Brothers'
Kako ono reče Tin Ujević? - baš je kul raditi muziku staraca na dobar način, a biti jebeno mlad! Black Keys su savršeni dokaz kako nije važno koju glazbu radiš da bi bila uzbudljiva, nego samo jesi li unio u nju „ono nešto“. Bogovi bluesa imaju ime za „to“, ne znam je li to strast, seksipil, mačoizam, žudnja, ali znam da postoje milijuni albuma o seksu, ljubavi i samoći, a rijetko koji zvuči ovako prokleto dobro.
Koji groove, kakva moć, kakve melodije, koja kulerština!!!! 'Braća' je album kojeg bez srama možete pustiti bilo kome i reći: „Buraz, slušaj koji dobar blues!“.
3. Vampire Weekend: 'Contra'
Ezra i njegova Ivy League škvadra nikad neće izdati onako savršen album kakav je bio njihov prvijenac i s tim se hipsteri diljem svijeta jednostavno moraju pomiriti. Na 'Contri' nema niti jedne pjesme koja se može mjeriti s 'Oxford Comma', 'Campus' ili 'Cape Cod Kwassa Kwassa', al to ne znači da je ovo slab album. Dapače.
Prepoznatljiv njujorški zvuk iz 70-ih kombiniran je s afro-popom i prozračnim orkestracijama kako bi stvorio savršen okvir za Ezru Koeniga i njegove stihove koji se prije svega bave privilegiranim odrastanjem u blagostanju kojeg je sam iskusio te osjećajem krivnje koje takav odgoj stvara u čovjeku. No čak i kad odbacite njegova lamentiranja o obiteljskim stablima, privatnim školama i japanskoj umjetnosti ostaje vam jedan lijep album krcat krasnim melodijama koje je, predmnijevam, jednako lijepo slušati na ulicama Upper West Sidea kao što ih je lijepo slušati na toplom, dalmatinskom suncu u zimskim prijepodnevima.
2. Kanye West: 'My Beautiful Dark Twisted Fantasy'
Kanye West s svakim novim albumom pokazuje da je vrlo vjerojatno posljednji mainstream afroamerički izvođač s jasnom artističkom vizijom. Ekscentričan, ishitren i iritantan može biti odbojan, ali u pitanju je rijetki suvremeni hitmejker koji svakom albumu pristupa konceptualno i studiozno.
Otpustivši posve kočnicu stilskog izražavanja, West je odlučio spojiti sve što je dosad upotrebljavao, soul semplove s početka karijere, bogate orkestracije s 'Late Registration' te vocodere i sintove posljednja dva albuma. 'My Beautiful Dark Twisted Fantasy' raskošno je i psihodelično putovanje njegovim egocentričnim umom koje na kraju putovanja podosta ispriča i o ostatku svijeta.
1. Arcade Fire: 'Suburbs'
U trenutku kada napuštaju svoje indie rock krdo, Arcade Fire objavili su za rastanak sa "scenom naočala" kolosalan album kao završetak svoje furiozne trilogije započete na epohalnom prvijencu 'Funeral'. Danas ih i industrija i mediji ali i sami sebe guraju u smjeru titanskih stadionskih bendova s velikim porukama, prenamaganjem i konfetama koje divljaju na bini za vrijeme koncertnog bisa. No ako je 'Suburbs' oproštaj s jednom mladosti, ludosti, divljinom i neiskvarenim toplim pjesma, onda je to valjda i najljepši oproštaj koji su Arcade Fire mogli isporučiti. Od uvodnog naslovnog komada pa do klimaksa s briljantnom 'Sprawl 2', 'The Suburbs' je ogromna i snažna ploča benda na vrhuncu jednog dijela svoje karijere.
Naslage velikih pjesama posložene u cjelinu koja zvuči "albumski" od početka do kraja, jake priče o "maloj Americi" i bend koji kida te male okove i hitro korača u major league. Ako jednog dana završe na čaju s Papom pričajući o požaru u nekoj južnoameričkoj zemlji, bit će to velika šteta, ali dok su ovdje s nama još uvijek zvuče kao najbolji i najveći normalan bend na svijetu.
Pojedinačne liste:
Kruno Bošnjaković
1. Flying Lotus: 'Cosmogramma'
2. The National: 'High Violet'
3. Kylesa: 'Spiral Shadow'
4. Warpaint: 'The Fool'
5. Gil Scott Heron: 'I'm New Here'
6. Gonjasufi: 'A Sufi And A Killer'
7. Delphic: 'Acolyte'
8. Wiley: 'Zip Files'
9. Mark McGuire: 'Living With Yourself'
10. The Black Keys: 'Brothers'
11. These New Puritans: 'Hidden'
12. Janelle Monae: 'The ArchAndroid'
13. Kelis: 'Flesh Tone'
14. Tame Impala: 'Innerspeaker'
15. Arcade Fire: 'The Suburbs'
16. Coco Rosie: 'Grey Oceans'
17. Big Boi: 'Sir Lucious Left Foot: The Son of Chico Dusty'
18. Erykah Badu: 'New Amerykah Part Two (Return of the Ankh)'
19. Alcest: 'Ecailles de Lune'
20. Dillinger Escape Plan: 'Option Paralysis'
Hrvoje Frančeski
1. Kanye West: 'My Beautiful Dark Twisted Fantasy'
2. Vojko Vrućina & AC3PO: 'Kuje i laseri'
3. Arcade Fire: 'Suburbs'
4. LCD Soundsystem: 'This Is Happening'
5. Joanna Newsom: 'Have One On Me'
6. These New Puritans: 'Hidden'
7. Sufjan Stevens: 'The Age of ADZ'
8. The National: 'High Violet'
9. Vampire Weekend: 'Contra'
10. Emeralds: 'Does It Look Like I'm Here'
11. Beach Fossils: 'Beach Fossils'
12. Gonjasufi: 'A Sufi And A Killer'
13. Best Coast: 'Crazy For You'
14. Liars: 'Sisterworld'
15. Zola Jesus: 'Stridulum EP'
16. Beach House: 'Teen Dream'
17. Eels: 'End Times'
18. Fang Island: 'Fang Island'
19. Flying Lotus: 'Cosmogramma'
20. Robin: 'Body Talk'
Mario Grdošić
1. Arcade Fire: 'Suburbs'
2. Vampire Weekend: 'Contra'
3. Kanye West: 'My Beautiful Dark Twisted Fantasy'
4. Avenged Sevenfold: 'Nightmare'
5. Neil Young: 'La Noise'
6. Yeasayer: 'Odd blood'
7. Crystal Castles: 'Crystal Castles 2'
8. Sleigh Bells: 'Treats'
9. Band Of Horses: 'Infinite Arms'
10. Big Boi: 'Sir Lucious Left Foot'
11. The Black Keys: 'Brothers'
12. The Dead Weather: 'Sea Of Cowards'
13. Flying Lotus: 'Cosmogramma'
14. Grinderman: 'Grinderman 2'
15. The National: 'High Violet'
16. Spoon: 'Transference'
17. Jamey Johnson: 'The Guitar Song'
18. Antony And The Johnsons: 'Swanlights'
19. Hot Chip: 'One Life Stand'
20. Sia: 'We Are Born'
Višeslav Laboš
1. Nas & Damian Marley: 'Distant Relatives'
2. The Roots: 'How I Got Over'
3. Yann Tiersen: 'Dust Lane'
4. Chinawoman: 'Show me the Face'
5. Holy Fuck: 'Latin'
6. Kid Krayola: 'Five American Portraits'
7. The Black Keys: 'Brothers'
8. Neil Young: 'Le Noise'
9. Tindersticks: 'Falling Down A Mountain'
10. Morcheeba: 'Blood Like Lemonade'
11. Gotan Project: 'Tango 3.0'
12. Lonski & Classen: 'Climbing On Branches'
13. Vampire Weekend: 'Contra'
14. Marinada: 'Hot Post'
15. Caribou: 'Swim'
16. MGMT: 'Congratulations'
17. The Coral: 'Butterfly House'
18. Taylor Deupree: 'Shoals'
19. Four Tet: 'There Is Love In You'
20. Francoise Hardy: 'La Pluie Sans Parapluie'
Ivana Markov
1. The Villagers: 'Becoming a Jackal'
2. Titus Andronicus: 'The Monitor'
3. Lone Lady: 'Nerve Up'
4. OK Go: 'Of the Colour Of the Sky'
5. Arcade Fire: 'Suburbs'
6. LCD Soundsystem: 'This Is Happening'
7. Dum Dum Girls: 'I Will Be'
8. Owen Pallet: 'Heartland'
9. Broken Social Scene: 'Forgiveness Rock Record'
10. Fang Island: 'Fang Island'
11. Vampire Weekend: 'Contra'
12. Yeasayer: 'Odd blood'
13. Frightened Rabbit: 'The Winter of Mixed Drinks'
14. Maximum Balloon: ' Maximum Balloon'
15. Love Is All: 'Two Thousand And Ten Injuries'
16. The National: 'High Violet'
17. Hot Chip: 'One Life Stand'
18. Liars: 'Sisterworld'
19. MGMT: 'Congratulations'
20. Of Montreal: 'False Priest'
Zoran Mišetić
1. The Black Keys: 'Brothers'
2. Eli "Paperboy" Reed: 'Come and Get It'
3. Vampire Weekend: 'Contra'
4. LCD Soundsystem: 'This Is Happening'
5. Arcade Fire: 'The Suburbs'
6. The Dead Weather: 'Sea of Cowards'
7. Kings of Leon: 'Come around Sundown'
8. Pat Metheny: 'Orchestrion'
9. Brad Mehidau: 'Highway Rider'
10. Buddy Guy: 'Living Proof'
11. Eminem: 'Recovery'
12. Jamey Johnson: 'The Guitar Song'
13. Charlie Musselwhite: 'The Well'
14. Stone Temple Pilots: 'Stone Temple Pilots'
15. Drive-By Truckers: 'The Big To-Do'
16. M.I.A.: 'Maya'
17. Best Coast: 'Crazy For You'
18. Sade: 'Soldier Of Love'
19. Mavis Staples: 'You Are Not Alone'
20. Duran Duran: 'All You Need Is Now'
Saša Nužda
1. The Knife: 'Tomorrow, In a Year'
2. Darkthrone: 'Circle the Wagons'
3. Gonzales: 'Ivory Towers'
4. Caribou: 'Swim'
5. Atmosphere: 'To All My Friends, Blood Makes The Blade Holy: The Atmosphere EPs'
6. Fucked Up: 'Year of the Ox'
7. Sage Francis: 'Li(f)e'
8. Off!: 'First Four EPs'
9. Seven That Spells: 'Future Retro Spasm'
10. Black Breath: 'Heavy Breathing'
11. Brkovi: 'Društvo brkatih mladića'
12. Far: 'At Night We Live'
13. High on Fire: 'Snakes for the Divine'
14. Maserati: 'Pyramid of the Sun'
15. Klaxons: 'Surfing the Void'
16. Dan Le Sac vs Scroobius Pip: 'The Logic of Chance'
17. Acid Tiger: 'Acid Tiger'
18. Suma: 'Ashes'
19. Unearthly Trance: 'V'
20. Electric Wizard: 'Black Masses'
Karlo Rafaneli
1. Kanye West: 'My Beautiful Dark Twisted Fantasy'
2. Oneohtrix Pointnever: 'Returnal'
3. Vojko Vrućina: 'Kuje i Laseri'
4. Demdike Stare: 'Liberation Trough Hearing'
5. Emeralds: 'Does It Look like im Here'
6. Flying Lotus: 'Cosmogramma'
7. Gonjasufi: 'A Sufi And A Killer'
8. James Blake: 'CMYK EP'
9. These New Puritans: 'Hidden'
10. Salem: 'King Night'
11. Das Racists: 'Sit Down Man'
12. Darkstar: 'North'
13. Grinderman: 'Grinderman 2'
14. Antony & The Johnsons: 'Swanlights'
15. Skream: 'Outside The Box'
16. Neil Young: 'Le Noise'
17. Swans: 'My Father Will Me Guide Up A Rope To The Sky'
18. Zola Jesus: 'Stridulum EP'
19. Girl Talk: 'All Day'
20. Massive Attack: 'Haligoland'
Prijašnje liste albuma:
2009.
2008.
2007.
2006.
2005.
2004.
2003.
2002.
