Američka praksa osobnog bankrota već se provodi na hrvatski način?

Ako se već ne možemo uspoređivati s Amerikancima u životnom standardu, dobro je znati da bismo jednoga dana mogli biti usporedivi u jednom drugom detalju: u prilici da objavimo osobni bankrot, kad računi izmaknu kontroli. Stvar je sigurno i više nego zanimljiva većini Hrvata, uzme li se u obzir stanje u našim džepovima, iako je unaprijed jasno da privatna osoba stečaj neće moći pokrenuti baš tako lako, kao što iz novčanika vadi kreditnu karticu. No, čovjeka ipak tješi kad postoji nekakav krajnji izlaz, koji bi, prema riječima predsjednika Udruge radničkih sindikata Hrvatske, Borisa Kunsta, u Hrvatskoj mogao biti i ozakonjen.

Udruga radničkih sindikata, naime, planira pokrenuti inicijativu za donošenje zakona kojim bi se u praksu uvela mogućnost da i privatna osoba objavi stečaj, po uzoru na praksu koja postoji u mnogim europskim državama i u SAD-u.

Konkretnog prijedloga zakona u ovome trenutku još nema, kaže Kunst, što nam se učinilo kao dobra mogućnost da se pokušamo dogovoriti za uvjete koji bi pogodovali baš jednoj novinarki Nedjeljnog Vjesnika. Vlasnica četiriju kreditnih kartica koje su redovno u optjecaju (sa strašno visokim obrtom), velikog minusa na računu na koji s vremena na vrijeme "sjedne" upola manja plaća, i skromno namještenog dvosobnog stana u kojemu nema stvari koju ne bi trebalo zamijeniti ili popraviti (između ostaloga, traži se vodoinstalater koji nije skup), te nedovršene kuće na Hvaru, iskreno je zainteresirana za to, pojasnili smo Borisu Kunstu.

No, za pokretanje stečaja u našem slučaju, prema riječima predsjednika URS-a, iz čije je "radionice" potekla ideja o mogućnosti pokretanja osobnoga bankrota u Hrvatskoj, neće biti prilike: "Ta bi mogućnost trebala biti strogo ograničena propisima.

To znači da osobni bankrot nikako ne bi mogao pokrenuti onaj tko ima prihode iz kojih može otplaćivati dugove, ili, pak, tko posjeduje neku imovinu. U tom slučaju, dug se može namiriti novcem od prodaje, pa ne bi ni bilo razloga da netko otpisuje dug, ili produljuje rokove otplate", kaže Kunst.

Osobni stečaj i u Hrvatskoj bi, dakle, bio samo krajnji izlaz.

No, on, kako sada stvari stoje, neće biti aktualan još neko vrijeme, barem dok se za to ne steknu povoljni gospodarski uvjeti, ističe naš sugovornik.

Na ideju o osobnom bankrotu u Ministarstvu financija ovih smo dana uspjeli dobiti samo neslužbene komentare, pri čemu nas sugovornici upozoravaju na činjenicu da je u našim uvjetima i stečaj pravnih osoba još uvijek nedovoljno reguliran te da se provodi uz dosta problema. A na našu tvrdnju da bismo se proglašenjem osobnoga stečaja jednom za svagda riješili mnogih problema, odgovaraju posve suprotno.

Zakon o stečaju privatne osobe u Hrvatskoj morao bi uvažiti praksu drugih zemalja, a u većini njih takva odluka ne podrazumijeva i - rješenje svih dugova. U većini slučajeva objava bankrota podrazumijeva gotovo ropski odnos dužnika prema vjerovniku, i to za čitav život. Vjerovnici - a to su u najvećem broju slučajeva banke odustaju od naplate dugova samo u situaciji kada doista nema nikakve šanse za njihovo podmirenje, odnosno kad dužnik ne posjeduje ništa osim "golog života". A za tako nešto u Hrvatskoj još nema gospodarskih uvjeta.

Ni jedna druga situacija ne uključuju oprost, nego samo reprogram dugova, uz prethodno "čišćenje" svih računa i imovine do te mjere, da dužniku ostaje samo ono najnužnije za život. A sam reprogram dugova podrazumijeva najčešće da dužnik godinama ne može raspolagati ni vlastitim prihodom (plaćom) niti imovinom koja mu ostaje na korištenje. U velikom broju slučajeva dužnik dobiva skrbnika, odnosno osobu koja upravlja njegovom imovinom, što znači da do otplate dugova ne može donijeti gotovo nijednu samostalnu poslovnu odluku. Tako je, primjerice, u Njemačkoj, gdje, nakon objave osobnog bankrota dužnika, skrbnik odlučuje o tome kad će se prodati dio imovine, kontrolira stanje računa i predstavlja jamstvo da će dugovi biti plaćeni.

Te su situacije vrlo slične sustavu kakav u Hrvatskoj već postoji, temeljem propisa o ovršnom postupku, ističu naši sugovornici u Ministarstvu financija. Princip je, naime, sličan: ako se dugovi ne mogu naplatiti, sud donosi odluku o ovrsi koja se provodi nad imovinom, ili "sjeda" na račun dužnika i oduzima mu dio prihoda dok se dug ne naplati... U Ministarstvu financija zasad nisu htjeli predviđati hoće li i kada uopće zaživjeti prijedlog URSa, no ne vjeruju da bi novi zakon donio značajnije promjene u već postojeću praksu.