
Colin Powell nakon Srednjeg istoka u sjedištu NATO-a u Bruxellesu
Powell je izrazio nadu da će obnoviti arapsku podršku za sankcije protiv Iraka ako se one, kako je rekao, preusmjere. Drži da se to može postići zaoštravanjem sankcija prema glavnim nositeljima vlasti bagdadskog režima, uz istodobno smanjenje sankcija koje se odražavaju na iračko pučanstvo. Rekao je kako se cjelokupni kompleks sankcija nalazi na "proučavanju" u američkim političkim laboratorijima.
"Preusmjeravanje sankcija bilo bi, jamačno, značajan zaokret u američkoj političkoj strategiji prema Bagdadu", smatra Powell. Prema njemu, na taj način ublažile bi se kritike šire međunarodne zajednice na račun dosadašnje "iračke politike" Washingtona.
Američki državni tajnik je navjestio da će prijedlozi Washingtona glede novih "iračkih sankcija" biti priopćeni vrlo brzo.
Nakon toga očekuje da će ih prihvatiti Komitet za sankcije UN kako bi točno utvrdio listu izvoznih artikala u Irak. "Do toga bi, rekao je Powell, trebalo doći prije summita Arapske lige u Hašemitskoj prijestolnici Amanu." Taj skup koji će se održati potkraj ožujka dat će, kako se očekuje, potporu Saddamovom režimu, ali i Palestincima, Sirijcima i Libanoncima u sporenjima i sukobima s Izraelom. Takva nepodijeljena stajališta predočena su Powellu u svim arapskim mtropolama koje je posjetio. Visoki američki gost je upoznat i sa pritiscima koje sve više osvještena arapska javnost, masovnim izlascima na ulice Kaira, Amana i drugih gradova, vrši na tamošnje proameričke režime.
Američki državni tajnik priznao je da je dosadašnje natezanje "političkog konopca" između Washingtona i Bagdada, označilo prvu međunarodnu pobjedu iračkog tiranina Saddama Husseina. On je, prema osobnom priznanju šefa State Departmenta, dobio propagandni rat o daljoj neodrživosti gospodarskih sankcija koje su Bagdadu nametnuli UN. To je izazvalo ozbiljne kritike mnogih država, među kojima su stalne članice Vijeća sigurnosti – Rusije, Kine i Francuske. U njihovoj pozadini ne nalazi se samo briga za sudbinu oko 24 milijuna Iračana, već i golema ranija dugovanja bagdadskog režima.
Računa se da samo irački dug prema bivšem Sovjetskom Savezu i Francuskoj iznosi više od 15 milijardi dolara. Golema su i potraživanja Pekinga. Neposredno prije izbijanja "Pustinjske oluje" u Zaljevskom ratu u Iraku je na raznim poslovima bilo angažirano oko 10.000 kineskih radnika i stručnjaka. Najveći dio tih zaduženja odnosi se na kupovinu naoružanja i vojne opreme u vrijeme osmogodišnjeg iračkoiranskog rata (od 1980. do 1988.). Na toj osnovi u samom Vijeću sigurnosti došlo je do polarizacije odnosa između SAD i Velike Britanije na jednoj, te Rusije, Kine i Francuske na drugoj strani. Iz Bijele kuće stoga najavljuju osobni nastup predsjednika Georgea Busha s ciljem da uvjeri Rusiju, Kinu, Francusku i arapske zemlje u ispravnost cjelokupne američke srednjoistočne politike.
Naime, sankcije su pokazale mnoge manjkavosti, poprimajući gotovo apokaliptičke razmjere gladi i bolesti iračkog pučanstva. Denis Holiday, koordinator UN za sankcije protiv Iraka, podnio je 1998. ostavku na vrlo skupo plaćenu dužnost. Taj irski diplomat ustvrdio je kako je na sceni proces razaranja cjelokupnog iračkog društva. Upozorio je kako svake godine u toj arapskoj zemlji od izravnih posljedica gospodarskih sankcija umire oko 5000 djece godišnje, posebice novorođenčadi. S tom ocjenom se dobrim dijelom slaže i bivši šef inspektorskog tima UN za kontrolu iračkog naoružanja Richard Butler. "Sankcije jednostavno ne polučuju nikakve rezultate", upozorio je.
Sankcije prema Iraku zavedene su 1990. neposredno nakon okupacije Kuvajta. One su uključile i zabranu isporuke naoružanja i vojne opreme, posebice visokosofisticiranih uređaja koji bi se mogli koristiti u proizvodnji oružja masovnog uništenja.
Među zabranjenim uvoznim artiklima našla su se i jaja koja Saddamov režim, kako se vjeruje, koristi u proizvodnji biološkog naoružanja. No, Saddam je, kako je upozorio Powell, vrlo vješto "preskakao" ili zaobilazio postavljenje prepreke sankcija. U tom pogledu dobio je podršku tradicionalno neprijateljske Sirije. Naime, nakon više od 20 godina između dvije zemlje ponovo je pušten u rad 1300 kilometara dugi naftovod.
Na taj način se svaki dan, mimo nadzora UN, izveze 100.000 barela nafte dnevno.
Vrijednost tog posla u kešu iznosi oko 1,5 milijardi dolara. Najveći dio tih sredstava bagdadski čelnik preusmjerava na jačanje vojnih potencijala. Uz sredstva koja ostvaruje po ranije utvrđenoj formuli UN "nafta za hranu" (oko 12 milijardi dolara godišnje), Saddam se pojavljuje i u ulozi donatora palestinske Intifade (svakom ubijenom Palestincu se isplaćuje po 10.000 dolara).
Time, dakako, svakodnevno dobiva na simpatijama, ali i sve otvorenijoj podršci u arapskoj javnosti i medijima.
Unatoč svemu, bivši zapovjednik "Pustinjske oluje" Colin Powell je nakon završetka srednjoistočne turneje izrazio uvjerenje da će se, i u novim izmijenjenim uvjetima, iračka "Pandoroina kutija" držati čvrsto zatvorena. "To smo činili deset godina, to ćemo činiti i ubuduće", rekao je kategorički. Nekadašnjem ratnom protivniku Saddamu Husseinu poručio je da izgubi svaku nadu glede proizvodnje oružja masovnog uništenja.

