Robert Hanssen i Aldrich Ames: špijuni koji su osramotili Ameriku
Stvari su tim gore što je Hanssen djelovao kao ruski špijun tako dugo i tako uspješno čak i u atmosferi naglašenog opreza koji je zavladao u američkim obavještajnim agencijama nakon otkrivanja Amesove špijunske rabote. Istraga se tek zahuktala, ali ono što je dosad poznato o Hanssenu, dovoljno je da mnogima u FBI-ju prisjedne onaj teško prikrivani osjećaj institucionalne nadmoći u odnosu na CIA-u i njenu sramotu s Amesom.
Za početak, poznato je da je Hanssen odmah na početku rada za KGB odao Rusima imena trojice ruskih agenata koji su, zapravo, radili (u Americi) za CIA-u i FBI. Sva su trojica odmah bila pozvana "na konzultacije" u Moskvu, gdje su dvojica smaknuta, a treći još čami u zatvoru. Hanssen je Rusima odao i to da se protiv jednoga visokog obavještajnog oficira vodi tajna istraga pod sumnjom da radi za Ruse, što je označilo početak kaotičnih zbivanja u američkim obavještajnim krugovima.
Pri svemu tome, novac nije bio presudan. Prije no što je u nedjelju uhićen - o tomu je javnost saznala u utorak - kolege iz FBI-ja upali su mu u kuću u Vienni, Virginia, nedaleko Washingtona, i izvukli mu iz kompjutora hard-disk na kome je Hanssen neoprezno i prilično tašto čuvao svu svoju korespondenciju s Rusima, uključujući i prvo pismo kojim im se ponudio. Nakon toga uhvaćen je na djelu dok je ruskom agentu ostavljao tajne dokumente na uobičajenom mjestu, pod mostićem u parku. A pronađen je i paket sa 50.000 dolara koje su mu na drugom mjestu ostavili Rusi.
Vjerojatno je Hanssen, po šteti koju je nanio, i koja se još istražuje (osim teškog moralnog udarca američkim obavještajnim agencijama), špijun neusporedivo veći od Amesa. I, za razliku od Amesa koji je naveliko trošio goleme svote što ih je dobivao od Rusa, te je čak i svojoj ženi priznao odakle mu taj novac, na što je i ona prionula na trošenje (tako su ih i uhvatili), Hanssen je nastavio živjeti skromno i neupadljivo, vozeći svoje stare automobile koje je otplaćivao, i ne odskačući ničim od ostalih.
Sada se zna da je svih tih godina Hanssen redovito ulazio kompjutorski sustav FBI gdje je tražio nagovještaje i odgovore na pitanje vodi li se protiv njega istraga i sumnja li možda netko u njega. Kolege iz FBI-ja otkrile su to sada, analizirajući unatrag sve te upade i ulaze, pa se postavlja pitanje kako to da se i prije netko nije sjetio da to provjerava. Jer, samo onaj tko ima nečistu savjest tražit će podatke o tome postoji li protiv njega kakva sumnja.
Direktor FBI-ja Louis Freeh predstavio je javnosti hvatanje Hanssena kao trijumf FBI-ja, ali to je prilično sumnjiv trijumf, nakon što punih 15 godina nitko u FBI-ju nije posumnjao da je vrhunski stručnjak za hvatanje ruskih špijuna - i sâm ruski špijun. Hanssen je vjerojatno veliki majstor špijunaže, majstor koji je znanje stečeno u FBI-ju upotrijebio da bi zameo tragove za sobom. Ali, dio zasluga za njegovu uspješnost svakako ima i nemarnost FBI-ja.
Ostaje pitanje: kako je uhvaćen, kako je otkriven. O tome FBI ne želi govoriti, osim što je Louis Freeh natuknuo kako je "međunarodna obavještajna zajednica mala, svi se poznaju te je uvijek moguće da netko nekoga izda ili proda drugima".
Čini se, ipak, da se Hanssenu dogodila noćna mora svakoga špijuna -otkucao ga prebjeg s druge strane. FBI i CIA to neće javno priznati, ali sve govori da je Hanssena raskrinkao Tretjakov, ruski špijun koji je radio kao diplomat pri ruskoj misiji u UN-u, i koji je u listopadu prošle godine prebjegao na američku stranu. Kao što je dobar običaj pri takvim transferima, Tretjakov je odmah na početku dao Amerikancima imena ruskih krtica u SAD-u, pa tako vjerojatno i ime Hanssena, kao najkrupnije zvjerke. Ako, naime, nije bilo tako, kako to da je FBI tek nakon listopada počeo voditi tajnu istragu koja je sada okončana senzacionalnim raskrinkavanjem, a ne prije toga? Slučaj Hanssen, međutim, imat će i teške međunarodne posljedice. Novo zahlađivanje američko-ruskih odnosa najmanje je što se u tom smislu može očekivati. Neki američki komentari govore čak i o mogućem novom zahuktavanju ili preporodu hladnoga rata, no bit će da se ipak radi prije svega o ostacima hladnoga rata, koliko god oni bili neugodni po Ameriku. Rusija, zaključuju sada i američki političari, očito ostaje zainteresirana za Ameriku, pa špijunira s takvom pomamom da mnogi u to neće htjeti povjerovati. I Amerika špijunira Rusiju, premda, tvrdi se, nešto manje.
Amerikance zanima ruska trgovina oružjem (prodaja oružja Iranu, Kini i Iraku, primjerice) kao i moguća prodaja ruskog know-howa zemljama koje su Americi nepoćudne. Ruse, pak, u Americi zanima razvitak visoke tehnologije i naoružanja, ali i druge stvari. Hanssen im je, primjerice, prodavao najdelikatniju "robu": imena američkih špijuna u Rusiji, imena dvostrukih agenata i krtica, ali i još mnogo drugih stvari.
Svi to, dakle, i dalje rade, premda je hladni rat završio. Ali, za Ameriku je još gore to, što "ne postoji simetrija u američkoruskim odnosima", kako to kaže Dimitrij Simes, predsjednik Nixonova centra u Washingtonu. "Od onoga tko prima vaše darove, ne očekujete da će raditi takve stvari..." Kao što je poznato, Amerika daje Rusiji oko 500 milijuna dolara godišnje, neovisno o 15 milijardi dolara koliko Rusija dobiva od Amerike u vidu nevojne pomoći, kako bi se spriječilo da ruske nuklearne zalihe odu na neželjenu adresu. Mnogi u Washingtonu vjeruju da bi raskrinkavanje Hanssena i njegove rabote moglo pridonijeti stvaranju velikog neraspoloženja prema Rusiji, što se i inače već pojavljuje u SAD-u zbog ruske korupcije, financijskih skandala i Putinova dolaska na vlast.
