Amnesty International: Srbi se vraćaju, ali teško dolaze do svoje imovine

ZAGREB – Povratak izbjeglica i prognanika, s posebnim naglaskom na hrvatske Srbe, procesi protiv ratnih zločinaca pred hrvatskim sudovima te ponašanje policije na prosvjedima 9. svibnja, glavne su točke iz redovnoga izvješća Amnesty Internationala (AI) o stanju ljudskih prava u Hrvatskoj. Prema tom izvještaju, koji je samo dio skupnoga izvješća o stanju ljudskih prava u nizu europskih zemalja, u prvom polugodištu 2000. u Hrvatsku se vratilo oko 6.000 hrvatskih Srba. To je, tvrdi se dalje u tom dokumentu, za oko 1.500 manje nego što je objavila hrvatska Vlada, ali je istodobno gotovo tri puta više nego u prvom polugodištu 1999., ističe se u izvještaju AI-ja.

Iako su hrvatske vlasti prošloga lipnja prihvatile izmijenjeni zakon o obnovi, kojim se svim povratnicima daju jednaka prava na novčanu i humanitarnu pomoć, AI upozorava da su hrvatski Srbi u prvoj polovici prošle godine imali problema s povratom imovine. U tom kontekstu, AI smatra pozitivnim korakom donošenje triju zakona kojima se u Hrvatskoj utvrđuju pravni status, prava i obveze nacionalnih manjina i etničkih zajednica, a posebno pozdravlja nakanu da se sastavi nacrt ustavnoga zakona o nacionalnim manjinama.

Unatoč tim pozitivnim pomacima, povratnici u Hrvatskoj suočavaju se s mnoštvom prepreka kad žele vratiti u posjed svoje nekretnine, upozorava AI. Kao dokaz, AI daje podatak OESS-a, prema kojemu je do lipnja 2000. riješeno samo 30 posto od oko 10.000 zahtjeva za povratom imovine. S druge strane, čak i kad su takvi zahtjevi riješeni u korist povratnika, rijetki su oni koji su se vratili u svoje kuće. Većina njih, do lipnja 2000., tvrdi AI, smjestila se kod rodbine i prijatelja, u očekivanju da privremeni stanar napusti njihovu kuću.

Zbog toga se u izvješću osobito naglašava sporazum o dvosmjernom povratku, koji je hrvatski šef diplomacije Tonino Picula potpisao 9. ožujka 2000. s premijerom Republike Srpske (RS) Miloradom Dodikom. Nejasno je, međutim, priznaje i AI, koliko je zapravo taj sporazum zaživio.

U cijelosti, međutim, AI to ocjenjuje pozitivnim razvojem događaja u Hrvatskoj u prvoj polovici 2000., navodeći i da je smanjen broj međuetničkih incidenata. Navodi pritom slučaj Nedjeljka Štulića, hrvatskoga Srbina, koji je 1. ožujka prošle godine pretučen na smrt na otoku Viru. Otprilike u isto vrijeme AI-jevi su promatrači zabilježili i skupinu povratnika Hrvata koji su u Erdutu zastrašivali hrvatske Srbe. U tom kontekstu AI-jev je izvještaj zabilježio i to da policija u Vukovarsko-srijemskoj županiji pohađa nastavu o poštivanju ljudskih prava.

U tom se izvještaju posebno poglavlje posvećuje i oblicima unapređenja suradnje Hrvatske s Haaškim tribunalom. I dok AI pozdravlja Saborsku deklaraciju o suradnji s ICTY-jem iz travnja 2000., na temelju koje se potvrđuju ovlasti Haaškoga suda nad operacijama Bljesak i Oluja, istodobno upozorava na postupke koji se pred hrvatskim sudovima vode protiv nekih hrvatskih Srba, osumnjičenih za ratne zločine. Amnesty International je, primjerice, zabrinut zbog procesa Mirku Graorcu pred Županijskim sudom u Splitu, i to osobito zbog činjenice da su se neki od svjedoka prvotno identificirali kao pripadnici HV-a, a naknadno kao pripadnici HVO-a. AI upozorava i na proceduralne pogreške pri uhićenju bivšega šefa policije u Borovu Selu, Dragiše Čančarevića.

Svoje izvješće o ljudskim pravima u Hrvatskoj u prvih šest mjeseci prošle godine AI završava osvrtom na neodgovarajuće ponašanje policije prigodom prosvjeda 9. svibnja prošle godine u Zagrebu, na Trgu hrvatskih velikana, sada Trgu žrtava fašizma.