ANKARA (Od Vjesnikova dopisnika) Irački mediji popratili su u petak u vrlo oštrim tonovima govor američkog predsjednika Georgea W. Busha u sjedištu UN-a na East Riveru u New Yorku. Njihova zajednička ocjena mogla bi se svesti na zaključak da su iznesene "sustavne gluposti i gomila laži protiv bagdadskog režima na čelu sa Saddamom Husseinom".
"Ništa od onog što je o Iraku šef Bijele kuće iznio pred licem međunarodne zajednice ne odgovara istini", navodi se u komentaru dnevnika vladajuće stranke Baas Al Thawra. Slično pišu i vladin list Al Jumhurija (Republika) i Babil (Babilon), čiji je vlasnik i glavni urednik Saddamov stariji sin Udai.
Irački veleposlanik pri UNu Mohamed al Douri rekao je kako SAD nastoji skrenuti pozornost s istinske prijetnje srednjoistočnom miru i sigurnosti - vlade izraelskog premijera Ariela Sharona.
Protiv različitih mjerila
Znakovito je da veliki broj arapskih listova iznosi ozbiljne zamjerke na Bushov govor nazivajući ga nedosljednim, a u nekim slučajevima čak i antiarapskim. Tako vrlo umjereni zaljevski list Gulf-News, koji izlazi u Ujedinjenim Arapskim Emiratima, doslovce piše: "Bush je rekao da želi vidjeti neovisnu Palestinu. Ako to odista želi, onda mora izvršiti pritisak na Izrael da se, kao to čini u slučaju Iraka, povinuje rezolucijama Vijeća sigurnosti." Takva upozorenja iznose i mnogi drugi vodeći arapski listovi, upozoravajući da na međunarodnoj sceni ne mogu vladati različita politička mjerila.
Sad se s posebnim zanimanjem očekuje kako će se na Bushove prijetnje odgovoriti Saddam Hussein.
Svjestan da ultimatum američkog predsjednika iznesen u stilu - ili poštivanje rezolucija Vijeća sigurnosti ili vojna akcija - ne ostavlja gotovo nikakav manevarski prostor, šef bagdadskog režima morat će potražiti neko prihvatljivo političko rješenje. Pritom će vjerojatno nastojati istodobno ostvariti dva cilja: spriječiti već izvjestan američki vojni pohod i sačuvati vlastitu kožu, a po mogućnosti i vlast.
Dobri poznavatelji ukupnih Saddamovih psihičkih osobina vjeruju da bi se njegov odgovor na Bushov izazov mogao temeljiti na dva zahtijeva: prvo, da se vremenski ograniči misija inspektora međunarodne zajednice za kontrolu oružja masovnog uništenja i, drugo, jasnog određivanja njihove uloge. Inače, ta uloga nije nikad precizno utvrđena i razjašnjena. Većina arapskih komentatora, pa čak i vlada, smatraju da bagdadski režim postavlja potpuno razumne zahtjeve.
Upozorava se, naime, da gospodarski embargo koji se održava već dvanaest godina ne može beskonačno trajati.
Saddam se neće odreći vlasti
Prema mnogim ocjenama, nije ključno pitanje hoće li Irak iskreno surađivati s međunarodnim istražiteljima ili će nastojati prikriti oružje masovnog uništenja.
Saddam je, vjeruje se, spreman odreći se tog pogibeljnog arsenala, ali ne i vlasti.
A Bushov govor je upravo bio usredotočen na rušenje njegova režima.
Saddam koji se nikako ne želi odreći vlasti pružit će grčevit otpor takvim američkim nastojanjima. U takovoj situaciji čini se malo vjerojatnim da bi Bagdad mogao prihvatiti rezolucije Vijeća sigurnosti. No, ako bi se Bush odrekao nasilnog svrgavanja iračkog režima, mogla bi se, kako se pretpostavlja, naći neka prihvatljiva "inspektorska formula".
Saddam, gubitnik u dva zaljevska rata, našao se u sličnoj situaciji i 1990., neposredno nakon iračke okupacije Kuvajta. Stoga je sigurno je da će nastojati da ne počini neke ranije greške.
Njegov odgovor na Bushove prijetnje mogao bi zavisiti o snazi i veličini američke ratne koalicije. U slučaju da američki predsjednik ostane usamljen u akciji obaranja bagdadskog režima, Saddam bi mogao ustrajati u svom prkosnom odnosu prema najvećoj svjetskoj supersili.
Moguća invazija, koja je nezamisliva bez aktivnog angažiranja američkih kopnenih snaga, mogla bi se lako pretvoriti u pravi pakao, sličan vijetnamskom. A svaki dan otpora Saddamovih snaga jačao bi njegov ugled među arapskim masama do neslućenih razmjera. Čak i u slučaju brze pobjede, koju mnogi ne dovode u sumnju, nametnulo bi se ključno pitanje: što poslije pobjede? Irak, pocijepan po etničkim, plemenskim i vjerskim šavovima mogao bi predstavljati dugoročno izvorište novih opasnosti ne samo za regiju, već i cijeli svijet.
