Arbitraža straši Hrvate i Slovence

Točno na njegov 18. rođendan, kada je hrvatsko-slovenski granični prijepor postao punoljetan, premijerka Jandranka Kosor i slovenski premijer Borut Pahor potpisat će danas u Stockholmu arbitražni sporazum o rješavanju graničnog pitanja pred arbitražnim sudom. Prihvaćanjem sporazuma u Saboru, Hrvatska je prebacila lopticu na slovensku stranu, na kojoj – baš kao i u Hrvatskoj – postoje veliki otpor prema arbitražnom sudu, jer mnogi u Sloveniji sumnjaju da predloženo rješenje Sloveniji jamči »cilj svih ciljeva«: izlaz na otvoreno more.

Dok vladi premijerke Kosor, nakon današnjeg potpisivanja sporazuma, jedini izazov još predstavlja njegova ratifikacija u Saboru, pravi problemi za Pahora tek počinju. Slovenska opozicija, nezadovoljna prihvaćenim tekstom arbitražnog sporazuma, već je počela prikupljati potpise za referendum, na kojem planiraju poništiti već prihvaćeni arbitražni sporazum. O sudbini arbitražnog sporazuma ovisit će i Pahorov opstanak na premijerskoj funkciji.

Iako se prije nekoliko tjedana i sam zauzimao za ideju da se slovenski birači o »tako važnom pitanju kao što je arbitražni sporazum« izjasne na referendumu – računajući kako je bolje da vlada tako preduhitri opoziciju – Pahor je ipak promijenio mišljenje, svjestan da bi na referendumu arbitražni sporazum vjerojatno pao, a s njim i njegova vlada.

Ankete pokazuju kako je velika većina slovenskih građana uvjerena kako Slovenija više gubi nego dobiva predloženim arbitražnim sporazumom. Ako se još na čelo pokreta protiv arbitražnog sporazuma ovih dana postavi Janez Janša, kao što to najavljuje, lako bi se moglo dogoditi da nakon hrvatskog prihvaćanja sporazuma Slovenija na sebe pred međunarodnom zajednicom preuzme svu odgovornost za njegovu propast.

Odredba po kojoj će svi procesni rokovi za rješavanje graničnog spora prema arbitražnom sporazumu početi teći tek nakon što Hrvatska potpiše pristupni ugovor s Europskom unijom, dakle tek za godinu ili godinu i pol dana, koja izaziva stanovito olakšanje na hrvatskoj strani, za mnoge u Ljubljani predstavlja izdaju načela s kojima je Slovenija prije godinu dana krenula u blokadu hrvatskih pristupnih pregovora. Podsjetimo, odonda je nebrojeno puta Zagrebu poslana poruka da Ljubljana bez teritorijalnog izlaza na otvoreno more neće Hrvatsku pustiti u EU.

A sada će Zagreb i Ljubljana rješavati granični spor odvojeno od hrvatskih pregovora s EU, u skladu s poveljom UN-a i mirnim načinom rješavanja sporova, u duhu dobrosusjedskih odnosa, uvažavajući interese obiju zemalja i uz posredovanje Europske komisije.

Dvije strane imat će nakon stupanja sporazuma na snagu 15 dana da se dogovore o predsjedniku i dva člana arbitražnog suda, priznatih stručnjaka međunarodnog prava, s popisa predsjednika Europske komisije i europovjerenika za proširenje. Riječ je o važnom pitanju, a hrvatski stručnjaci upozoravaju kako se Hrvatska pri izboru osoba na popis mora izboriti za ravnopravnost sa Slovenijom, jer je Slovenija članica EU i predsjednik Jose Manuel Barroso je i njezin predsjednik, dok Hrvatska još nije. U slučaju da se Zagreb i Ljubljana ne uspiju dogovoriti, s istog popisa odredit će ih predsjednik Međunarodnog suda pravde u Haagu.

Dok u Hrvatskoj misle da će upravo odredba o dodiru (ili vezi Slovenije s otvorenim morem, kako glasi hrvatski prijevod arbitražnog sporazuma, iako je sam prijevod irelevantan, budući da se postupak vodi na engleskom jeziku), Hrvatskoj na kraju oduzeti više od stotinjak kvadratnih kilometara teritorijalnog mora, u Sloveniji strepe da takva formulacija ne jamči sloveniji teritorijalni kontakt s otvorenim morem, jer »dodir može biti i u jednoj točki, a brodovi kroz točku ne mogu ploviti«.

Pravedno, ali ne i pravično

Arbitražni sud odredit će granicu između Hrvatske i Slovenije na kopnu i moru, dodir (engl. junction) Slovenije s otvorenim morem te režim korištenja spornog morskog područja. Pri određivanju granice sud koristi međunarodno pravo, a pri odluci o slovenskom kontaktu s otvorenim morem, osim međunarodnog prava, i pravednost (ali ne i pravičnost iz načela ex aequo et bono, već pravednost kakvu podrazumijeva svaki sudski postupak), načelo dobrosusjedskih odnosa, kako bi se došlo do poštene i pravične odluke, koja će poštovati sve relevantne pravne okolnosti.