Zanimljivo je kako tržište reagira na Jobsovo zdravstveno stanje: na dan najave povlačenja, vrijednost dionica se spotakla, da bi zatim nastavila padati. Google ima jedan krasan servis na kojem je moguće pratiti kretanje cijena dionica mnogih važnih tvrtki, pa tako imaju i graf za Apple, na kojem se lijepo uočava kako je najava preokrenula optimističnu trku Appleovih dionica prema nebeskim visinama, kao da odlazak Stevea Jobsa znači i kraj te tvrtke.
Gates i Jobs - geek i marketingaš
Tome, naravno, nije tako, ali pogledamo li malo povijest dionica tvrtke Apple, uočit ćemo kako se slična stvar dogodila i u vrijeme kada je Jobs izvjestio urbi et orbi kako pati od karcinoma: panika među korisnicima, frka među dioničarima (iako su
dionice tada vrijedile dvadesetak puta manje nego danas), informatičke novine prepune špekulacija o budućnosti Apple-a. Slično se ponovilo 2006. godine, kada je Jobs bio zaista fizički iscrpljen, no transplantacija jetre 2009. godine, čini se, nije značajnije utjecala na period za kojeg je sada očito kako je to bio početak kontinuiranog rasta vrijednosti dionica tvrtke. Sve do sad, kad je najava povlačenja ipak osjetno srušila vrijednost dionica. Hoće li tako i ostati, ili je riječ samo o privremenom padu koji će uskoro biti tek statistička anomalija na krivulji što i dalje stremi nebu, vidjet ćemo kroz nekoliko mjeseci.
U međuvremenu možemo špekulirati o utjecaju Jobsova odlaska.
Svakako, on nije jedina ikona i živuća legenda informatičke industrije (neka digne ruku kome Bill Gates nije prvi pao na pamet... hmm, nitko?), dapače Jobs i Gates su tako uspješni a tako suprotni – jedan je pravi geek, a drugi je pravi marketingaš. Jedan se dobro razumije u programiranje i tehničku stranu računala, drugi je kao mladac bio nadaren za elektroniku ali nije programer i ne zanima ga tehnička, već korisnička strana računala.
I obojica su pomalo kraduckali jedan od drugoga. Sjećam se kako je Microsoft, tamo davnih godina kad je tek izašao Windows 95, forsirao reklame u kojima se, između ostalog, naglašavala
nova i fantastična mogućnost koja korisnicima daje još više produktivnosti (što će biti Microsoftova mantra svih narednih godina, uvijek i uvijek sve više i više produktivnosti, kao da je to nešto što izvire iz računala, a ne iz osobe) jer Windowsi 95 imaju – koš za smeće, iz kojeg je moguće vratiti obrisane dokumente!!! Čudom se tad čuđahu korisnici Macintosha koji su taj nevjerojatan tehnološki novitet uživali još tamo od 1984. godine...
Mac je postao PC, ali s ograničenjem
Jobs nije anđeo, dapače. O njegovoj poslovnoj etici vjerojatno bi štošta mogli reći dinosauri iz PARC-a, njegovi kolege i suradnici. No, zadnja stvar koju je Jobs (namjerno ili kao kolateralnu žrtvu) učinio Gatesu bio je prelazak Macintosha na Intel platformu – Mac je postao PC, koristeći faktički istu
tehnologiju kao i druga PC računala, samo upakiranu u lijepo kućište i okovanu lancima. Čvrsto kontrolirano PC računalo na kojem ne možete
mijenjati komponente kao na običnom PC računalu, ali i dalje PC računalo. Na koje možete bez problema staviti i Windowse, ako baš želite. Obrnuto – ne ide. Ne zato što ne može, već zato što vam to Apple ne dozvoljava.
Kad je postalo očito kako dotadašnja arhitektura ne ide onako dobro kako je Apple htio, valjalo je uskočiti u druga kola. A kamo je najbolje uskočiti nego tamo gdje je već bio Microsoft – na bogato, propulzivno tržište PC računala, prisvojiti jeftinu, stabilnu, zrelu i kvalitetnu tehnologiju. Apple je odlučio napraviti bolji PC od PC-a, pri čemu je platformu godinama polirao netko drugi: Microsoft.
Ako već imamo dvije platforme koje su zapravo vrlo slične, i dvije tvrtke koje su zapravo vrlo slične, kako to da se Microsoftov brod puno manje ljuljao kad je Gates davao dramatične izjave?
Načinjen od čiste marketinške supstance
Čini mi se kako su u igri dva faktora najvažnija: karizma i korisnička baza. Bill Gates jest karizmatičan, on je tehnološki karizmatik. No, biti geek i pritom i karizmatik pomalo je ograničavajuće. Mnogim geekovima svijeta bit ćete idol i prava rock zvijezda, no normalnim ljudima bit ćete tek zanimljiv i pametan lik, no ne više od toga jer – zaboga – ipak je riječ o geeku.
Steve Jobs nije geek. On je načinjen od one čiste marketinške supstance, on živi, diše, jede, priča i piški marketing. On zna i ono što kupac želi i ono što kupac niti ne zna da želi. Jobs je Terminator, gdje on prođe tu osim jabuke drugo voće više ne raste.
I to je ta velika razlika između njih dvojice – Jobs je jednostavno rođen za show, za priču, za pitch, njegovi nastupi odišu samouvjerenošću, njegovi govori hipnotiziraju, i on je taj koji ima iSilu.
Kad vam tvrtku vodi osoba koja ima tako žestoku karizmu, njen odlazak neumitno ostavlja određenu prazninu koju je teško ili nemoguće popuniti.
Apple pretvara kompjutere u bijelu tehniku
Drugi faktor – korisnička baza – uvelike je definiran upravo karizmatičnim činima Jobsa. Nemoguće je ne priznati mnoge zanimljive, pa i neke revolucionarne stvari koje je Apple posljednjih godina učinio, ali ništa od toga nije toliko drugačije i toliko revolucionarno da bi opravdalo fanatičnu odanost korisnika Macintosha.
I tu sam u krivu, jer razmišljam o tehnološkim aspektima Appleovih proizvoda, a to je pogrešan način razmišljanja.
Ono što Apple želi jest pretvoriti svoje proizvode u bijelu tehniku, u komad namještaja kojeg ima svaki dom. To jest prava strategija te tvrtke – računala nisu in, računala su komplicirana i zamorna, ali iPad nije zamoran, on je lijep, stilistički, jednostavan za korištenje. iPod također nije zamoran, niti je iPhone pun kompliciranih izbornika kao kod drugih mobilnih telefona. Ne, ne, ne! Pogrešno! Pravi je put imati proizvod koji će se na sam prvi pogled svidjeti kupcu, koji će mu se još više svidjeti kad ga uzme u ruke, a koji ga neće zamarati kompliciranim stvarima. Dizajn, jednostavnost upotrebe – ništa više od toga nije važno.
I ljudi to prilično dobro puše. Macintosh, iPhone, iPad, sve su to postali nekakvi statusni simboli (koje zapravo svaka šuša prosječnog imovinskog stanja može posjedovati, ali hej!) koji o svom vlasniku govore kao o nekome tko ima profinjen ukus za dizajn, ali – što je poprilično apsurdno – i za tehnologiju.
Otkud isijava taj blagotvorni sjaj profinjenosti, elegancije, posebnosti? Od gazde tvrtke, naravno! Podilazeći željama kupaca, a koje izviru iz istog mjesta iz kojeg izvire želja za lijepom odjećom, bivanjem viđenim na špici, bijesnim automobilom i druženjem samo sa slavnim osobama – Steve Jobs tako postaje svojevrstan modni dizajner informatičke industrije. Njegove kreacije prije svega su lijepe, one su načinjene da na određenom modelu žene dobro stoje, prikazane su u idealiziranom svjetlu, reflektori obasjavaju ključna mjesta na modnoj pisti informatičke industrije. To što nekoj prosječnoj ženi njegova haljina neće tako dobro stajati kao manekenki na modnoj pisti ne smeta niti kreatora jer je ostvario prodaju, a bogme ne smeta niti kupca.
Odlazak dizajnera iz modne kuće
Kad pričamo o kupcima Appleovih proizvoda, možemo usporediti odlazak Jobsa iz tvrtke sa odlaskom dizajnera iz njegove vlastite modne kuće, što je uvijek katastrofa u očima vjernih kupaca.
Naravno, dizajner rijetko radi sam, ima on svoje pomoćnike koji za njega obavljaju one manje zanimljive dijelove posla. Ima i druge dizajnere, na učenju, koji dizajniraju neke od kreacija koje zatim potpiše On Osobno. I svu silu drugog osoblja. No, percepcija kupaca je da je Dizajner taj koji je mozak svega, taj koji stvara apsolutno sve, i bez kojeg njegova modna kuća jednostavno više nikad neće biti ista.
Tako i Jobs. Nije on dizajnirao iPad, ni iPhone, ni Mac, već tim više ili manje anonimnih inženjera zaposlenih u tvrtci. Nije Jobs pisao softver, niti je testirao proizvode kroz sve faze prototipa. Appleovi proizvodi rezultat su timskog rada, od vrha do dna – uz jedno ograničenje: Jobs je taj čija je riječ zadnja u onome što se zove "korisničko iskustvo", nimalo neslično modnoj kući u kojoj Dizajner odlučuje što ide na reviju, a što ne. Osim toga, sve ostalo je posve uobičajeno grbljenje za šivaćim strojem koje odrađuju više ili manje talentirani ljudi, ali ne bitno bolji od konkurencije.
Praznovjerje na burzi
No, kao i u slučaju modne kuće, tržište to ne percipira tako. Za njih je upravo Jobs taj koji je sve osmislio, Dizajner bez čijeg genijalnog uma ne bi ništa od toga nastalo, ili bi barem bilo neusporedivo lošije. Kako li će kukavni Apple bez mudre ruke da ih vodi kroz Scile i Haribde informatičke industrije?
Ljudi su iracionalni, a ulagači na burzi trostruko tako. Tehnološki, pa rekao bih i marketinški, Apple zaista može bez Jobsa. Ima tamo dovoljno pametnih ljudi da nastave voziti po već zacrtanom putu što očito donosi dobre rezultate. Posrtanje na burzi trebalo bi biti tek odjek praznovjerja ljudi uvjerenih kako nakon Jobsa – potop.
Ali to se vjerojatno neće dogoditi. Čak i kad je gazda lik veći od života. Jobsu sve najbolje glede njegovog zdravlja, a što se Billa tiče, možda on ovo promatra i zadovoljan je što je ipak samo geek.
Autor je jedan od vodećih domaćih informatičara i ekspert za slobodni softver, informatički novinar, bivši stručni savjetnik za informatiku u poglavarstvu Grada Zagreba i vlasnik tvrtke Operacijski sustavi. Jedan je od 25 najboljih IT konzultanata u Hrvatskoj, prema izboru korisnika tih usluga. Njegove tekstove možete pronaći na njegovom osobnom blogu oddparity.org.
