Film

Petak, 21.04.2017.

Tagovi: Lude žene, Babadook, Jennifer Kent

  • 02:44

Lude žene

Babadook ili što kad majka ne osjeća ljubav prema djetetu?

U petom nastavku Ludih žena tu je jedan odličan horor, jedna 'loša' majka i čudovište - stvarno i fiktivno

Piše: Tanja Kordić

Amelia (Essie Davis) je majka na rubu, neispavana, iscrpljena, u životu ima samo posao i sina koji zahtjeva svu njenu pozornost i energiju. I tako punih šest godina od njegovog rođenja. Isto toliko prošlo je od smrti njenog supruga koji je poginuo u tragičnoj prometnoj nesreći jedne kišne noći dok ju je u trudovima vozio u bolnicu. To je tema o kojoj Amelia ne želi razgovarati, a sve osjećaje vezane uz nemili događaj potiskuje u sebi.

Ona bi najradije zaboravila što se dogodilo no to joj onemogućava sin Samuel (Noah Wiseman) čija je prisutnost neugodni podsjetnik, a ona mu to zamjera i zbog toga osjeća krivnju. Što više pozornosti Samuel traži, to je Amelia sve više frustrirana. Jedne večeri on traži da mu čita neobičnu knjigu koja se na misteriozan način našla na polici, o mračnoj spodobi po imenu Babadook, stvorenju koje se uvlači u kuću i polako preuzima žrtvu, jede joj dušu. Nakon toga Samuel postaje opsjednut nevidljivim čudovištem, u kući se doista počnu događati čudne stvari, a Babadook prestaje biti samo noćna mora i postaje stvarna prijetnja.




Režiju i scenarij filma potpisuje Jennifer Kent, bivša australska glumica kojoj je Babadook prvi dugometražni pokus, i to vrlo uspješan - zaradio je 7.5 milijuna dolara na budžet od 2 milijuna, a kritika ga je nahvalila kao najbolji horor u posljednje vrijeme. Babadooku je prethodio kratkometražni film Monster koji je Kent napravila 2005. i gotovo deset godina kasnije odlučila proširiti. Rezultat je hrabra i pametna studija o majčinstvu koje za ženu može biti veliki šok, iako se o tome rijetko govori.

Na filmu se ta tabu tema obično trpa u žanr horora (jer kako bi jedna majka uopće mogla misliti da je njeno dijete čudovište), i tako se predstavlja kao nešto nemoguće u stvarnosti. Dobar primjer tomu su Moramo razgovarati o Kevinu, Goodnight Mommy, Rosemaryno dijete ili Omen u kojima su djeca prikazana kao demoni, no na njihovu zloću utječu nadnaravne sile, nešto izvan njih. Zanimljivu aluziju na tematiku majčinstva daje i Ridley Scott u Alienu, prikazuje parazitsko biće koje se nastanjuje u ljudskom tijelu i onda na izrazito krvav način 'izlazi' na svijet.




Kažu da majke imaju instinkt, urođenu povezanost sa djetetom i da je ona jača od ljubavi prema suprugu. Kažu da majke vole svoje dijete beskrajno. No je li to baš tako? Imati dijete je u svakom slučaju žrtva, svjesno odricanje, napuštanje vlastitog života kako bi se skrbilo za neznanca. To je čisti akt vjere, kocka. Jer kada se osjećaji stave na stranu, činjenica jest da u ženinom tijelu, sa ili protiv njene volje, raste strano tijelo, uljez kojeg ne poznaje i ne zna u što će se pretvoriti. Hoće li dijete biti sve što je željela ili će ispasti čudovište? Bilo kako bilo, majka ne može pobjeći, mora se suočiti sa obje mogućnosti i nekako u svemu tome zadržati zdrav razum. Upravo to je Babadook. Potisnuta frustracija i strah, koji prvo kucaju na vrata, pa lupaju, prijete i na kraju provaljuju, trajno se nastanjujući kod svog domaćina. Čudovište je dijete koje vrišti i crpi energiju, a zbog kojeg majka postaje čudovište. Ne možeš se riješiti Babadooka, kaže priča, on je simbol mračne strane osobnosti koja je skrivena u neki tamni kutak pod debelim lokotom kako ne bi prevladala, ali je uvijek prisutna.

Izvor: Monitor.hr