Ponedjeljak, 09.05.2016.

Tagovi: banke, sigurnost online, DROWN napad, SSL certifikati, Radoslav Dejanović

  • 01:02

Even parity

Banke u Kazahstanu, godinu dana poslije

Sigurnost računalnih sustava disciplina je koju treba shvatiti ozbiljno i oko nje se dobro potruditi, jer ne kažu bez razloga kako su zli dečki uvijek korak ispred dobrih

Piše: Radoslav Dejanović


Eto, baš neki dan primih od svoje banke SMS poruku u kojoj me obavještavaju da su mi privremeno blokirali prepaid MC karticu zbog hakerskih napada, te da ću istu neko vrijeme moći koristiti samo na bankomatima i u poslovnicama banke.

Par dana kasnije, obavjestili su me kako ponovo mogu koristiti svoju karticu za plaćanja Internetom.

Svidjela mi se ta reakcija banke, tim više što sam upravo s tom bankom i tom karticom imao slučaj e-krađe kojeg ću vam sad prepričati.

Riječ je o prepaid MC kartici, dakle kartici koju je, baš poput mobilnog telefona, moguće "napuniti" novcima i zatim ih trošiti sve dok iznos ne bude potrošen. Ovakve prepaid kreditne kartice idealno su rješenje za ljude koji često kupuju na Internetu, ali i one koji često putuju: u slučaju krađe podataka s kartice, napadač ne može počistiti više od onoga što je na kartici ostalo.

Tako su i meni, u nekom momentu putovanja na drugi kraj svijeta i nazad, negdje na nekom POS uređaju skinuli podatke s kreditne kartice; najvjerojatnije se to dogodio prilikom presjedanja negdje u UAE, jer tamo imaju čudan običaj da ne traže ni pin ni potpis, već samo provuku karticu i tako na aerodromu brzo i jednostavno kuglicu sladoleda platite šest dolara.

Uglavnom, prošlo je od tog putovanja nekoliko mjeseci, kad eto ti ga – telefonski poziv iz banke. Dobar dan, dobar dan, jeste li vi taj i taj, jesam izvolite... jeste li možda ovih dana svojom kreditnom karticom kupovali autobusne karte u Italiji?

Odmah po obavljenom telefonskom razgovoru blokirana mi je kartica i izdana druga, a proces povrata novca za lažno kupljene autobusne karte jest trajao mjesec, dva – ali mi je na kraju sav novac refundiran. Nije bilo nikakvog navlačenja s bankom, prebacivanja krivnje niti nijekanja odgovornosti s njihove strane.

Zato cijenim i ta dva SMS-a koji me uvjeravaju da banka svoju IT zaštitu shvaća proaktivno i da razumije povjerenje koje sam joj dao koristeći njene usluge.

Podsjetio me taj događaj i na testiranje banaka u Kazahstanu koje sam obavio prije nešto više od godine dana, testirajući jedan mali, mali dio sigurnosti Internet bankarstva – SSL certifikate.

Svakako vas želim nagovoriti da pročitate, imate li snage, volje i živaca, cijeli taj tekst kako biste bolje razumjeli o čemu se radi. Za Twitter generaciju, ovo je sažetak:

"testirao SSL certifikate, isprva vrlo loši rezultati, neke banke se trgnule i ispravile sigurnosne probleme, neke nisu, puno tehničkih izraza u tekstu".

U tekstu kojeg sam pisao prošle godine otprilike u ovo vrijeme posebno su me intrigirali odgovori banaka na moje upite o lošim rezultatima testiranja njihovih sustava; upite sam poslao samo bankama koje tad nisu zadovoljile na testu,a odgovori su bili zapravo PR- ispravni: ljubazni i apologetski, a primio sam samo jedno pismo iziritirano-nadmenog tona.

Na ponovljenom testu dva tjedna nakon e-mail korespondencije pokazalo se da su one banke koje su se odazvale e-mail upitu ozbiljno shvatile situaciju i riješile ili barem počele rješavati sigurnosne probleme na koje je upućivao test. Banke koje su ignorirale e-mail upit nisu učinile baš ništa.

Jesmo li, dakle, godinu dana kasnije imalo pametniji?

Ponovio sam testiranje banaka (kazahstanskih, podsjetit ću) s istim parametrima, ali uključujući i jedan nedavni, poprilično neugodan problem: DROWN napad.

DROWN napad relativno je svjež (oko dva mjeseca star), no potencijalno vrlo opasan napad koji, pod određenim uvjetima, može napadaču omogućiti ulaz i na poslužitelje koji nisu osjetljivi na napad.

Kako su, dakle, prošle kazahstanske banke ovog puta?

Testirano je 26 banaka i jedna stambena štedionica (eto, tako). Da vas ne zamaram detaljima koje ionako možete provjeriti u onom podugačkom originalnom tekstu, navest ću samo promjene.

Rezultat bolji od prošlogodišnjeg ostvarilo je deset banaka. Neke od banaka, njih sedam, ostvarile su male pomake (primjerice, sa dobre ocjene B na A- ili sa prihvatljive ocjene C na A-), dok su tri ostvarile drastične pomake nabolje – sa ocjene F (apsolutno neprihvatljivo) na B ili čak na A+.

To su, dakle, tri banke koje su sigurnost sustava shvatile vrlo ozbiljno i uložile truda da se, barem u ovom (imajmo na umu: vrlo izoliranom) testu pokažu u puno boljem svjetlu.

S te strane uistinu možemo pohvaliti banke i njihov trud da poslovanje s klijentima učine sigurnijim. No, ova priča (očekivano, nažalost) ima i svoju tamnu stranu: trenutno su dvije kazahstanske banke pale na ovom testu, i to zato što su obje u trenutku testiranja ispale ranjive na DROWN napad.

Ostale banke drže se tu negdje, iako i tu postoje mala nazadovanja: tri banke "pale su" za po jedno slovo; iako niti jedna nije pala u kategoriju neprihvatljivih (ispod "C"), to pokazuje kako i dalje ima mjesta za unapređenje poslovnih procesa koji se tiču proaktivne sigurnosti informacijskih sustava u tim bankama.

Proaktivna sigurnost (tj. praćenje cybersigurnosti i uvođenje promjena kako bi se zakrpale rupe i spriječili napadi prije nego što se dogode) kompleksniji je i skuplji način zaštite informacijskog sustava od reaktivne sigurnosti (kad se reagira na nešto što se već dogodilo), no on se dugoročno uvijek isplati.

Korespondencija s bankama od prije godinu dana ostavila me je u uvjerenju kako dobar dio banaka u Kazahstanu prakticira reaktivnu sigurnost jer su se, činilo mi se, našli dosta iznenađeni mojim upitom; ove godine, čini se kako je dobar dio banaka poslovne procese koji se tiču informatičke sigurnosti (jer u bankama sve počinje i završava strogo definiranim i ozbiljno nadziranim poslovnim procesom) shvatio ozbiljnije, pa otud i zamjetan napredak.

To je u modernom svijetu nužnost – primjer je SMS kojeg sam dobio, koji je mene korisnika obavjestio o sigurnosnom problemu i kako ga banka rješava: sigurnost računalnih sustava disciplina je koju treba shvatiti ozbiljno i oko nje se dobro potruditi, jer ne kažu bez razloga kako su zli dečki uvijek korak ispred dobrih.

Primjetio sam, testirajući kazahstanske banke, da testovi koje sam koristio u svom prvom tekstu ne prolaze na dvije banke; nadam se samo da se iste nisu odlučile na "security trough obscurity" (sigurnost kroz skrivanje, princip izbjegavanja davanja ikakvih informacija prema van u najčešće lažnoj nadi da će sam nedostatak informacija spriječiti napade), pa su selektivno onemogućile pokretanje baš tih testova. Kao da će to spriječiti one gore navedene zle dečke...

Autor je jedan od vodećih domaćih informatičara i ekspert za slobodni softver, informatički novinar, bivši stručni savjetnik za informatiku u poglavarstvu Grada Zagreba i vlasnik tvrtke Operacijski sustavi. Jedan je od 25 najboljih IT konzultanata u Hrvatskoj, prema izboru korisnika tih usluga. Autor je i SF knjige 'Umišljena inteligencija', koju u obliku e-booka možete besplatno skinuti na svoj Android uređaj s Google Play.

Izvor: Monitor.hr