ČATEŽ – Pred nasljednicima nezaboravnih "vatrenih" u subotu je u Osijeku protiv Estonije veliki ispit na startu kvalifikacija za Europsko prvenstvo 2004. u Portugalu.
Velik je to ispit i za novog izbornika, vječnog optimista Ottu Barića, koji, unatoč brojnim nedaćama koje su snašle reprezentaciju posljednjih dana, smirujuće izjavljuje: – Ne brinite, sve će to biti dobro.
Taman da dan prije osječke utakmice protiv Estonije ne postoji izvjesna dvojba o zdravstvenom statusu Milana Rapaića, izbornik Otto Barić ne bi novinarima izdiktirao startnu jedanaestoricu. Kaže, nije to njegov običaj, obavit će to na dan utakmice, u subotu u 10 sati u Vinkovcima. Nakon što će za sobom imati još jedan uvid u Rapaićevo stanje butnog mišića, koji pati zbog udarca dobivenog u srijedu u utakmici protiv Samobora.
– Nije samo Rapaić taj kojeg još želim testirati. I Živković je u petak lakše vježbao, tužeći se na koljeno. A budući da želim stoposto fizički spremne igrače, mislim da je logično da provjeravam do posljednjeg trenutka. I da sastavim momčad po tom načelu, što ne znači da, primjerice, tijekom utakmice, pokaže li se nužno potrebnim, neće biti intervencija s klupe, pa će onda možda u igru ući i Ivica Olić, ili već netko treći, po potrebi.
Iako Barić govori da većina igrača zna tko će igrati, a tko ne, Rapaić je razlog zašto još taktizira. I ne izjašnjava se do kraja.
– Nije pametno govoriti alternativno. Želim čistu situaciju, bez lažnih nada.
Govoreći kako je proteklih pet čateških dana dobro iskorišteno u smislu upoznavanja, uigravanja, stvaranja atmosfere i ozbiljnosti, o subotnjoj utakmici Barić kaže: – Nemamo što filozofirati, moramo pobijediti! Od početka krećemo s presingom u ofenzivu i stvaranje što više prigoda.
Mislim da smo blizu tom stanju duha i da tako možemo igrati.
Zapravo i nemamo drugog izbora, naša je prilika igrati takvim načinom, a ne nadigravanjem, jer nam je profil igrača takav.
Izbornik ne razbija glavu pitanjem tko će nadomjestiti Rapaića ako ovaj neće biti spreman.
– Imamo igrača koji su spremni obaviti i takve zadaće, kao primjerice Vranješa, Leku, Tapalovića, Niku Kovača... Najvažnije je, tko god zaigrao, da dâ sve od sebe i igra za kolektiv.
Otkrio je Barić da je onih deset igrača koje je u petak u Brežicama na treningu izdvojio, najvjerojatnije njegov odabir za startnu momčad. To su: Pletikosa, Tokić, Šimić, Tomas, Šarić, S. Marić, Vugrinec, Babić, Petrić, T. Marić.
Barić je također otkrio da bi bio sretan postignu li njegovi igrači u Osijeku dva, tri pogotka: – Onda sam sasvim siguran da ćemo pobijediti, jer znam da Estonija toliko ne može zabiti.
Naglasio je Barić da voli utakmice u Osijeku: – Asistirao sam tamo Blaževiću kod 4-1 pobjede protiv Poljske. Uvijek me razgali susret sa Slavoncima, od kojih su mi mnogi prijatelji. To je razlog više zašto u subotu moramo svakako pobijediti.
Pripomenuo je još Barić da o premijama nitko ne razmišlja, jer igrači su sretni što uopće igraju za reprezentaciju, te je još jednom naglasio da ga zaista oduševljava atmosfera kojoj je ovih dana svjedočio u Čatežu.
O voljnom momentu Barić nije trebao posebno govoriti, jer je zalaganje dominantan i jedini hvalevrijedan faktor u Barićevoj prvoj utakmici na čelu hrvatske vrste, a sličan se zaključak nosi i poslije utakmice sa Samoborom (7-1). No, nogomet se ne temelji samo na želji i sirovoj snazi, pa jao onome tko nema tehničko-taktičke vrline, makar u tragovima.
Naš je izbornik nedavnu utakmicu protiv Walesa vidio drukčije od razočarane nogometne javnosti, koja se teško miri s činjenicom da je vrijeme umjetnika na ovim prostorima na izmaku, jer je supstanca potrošena, a obnavlja se sporo i teško. Tomu je tako, jer se stručnjaci za "proizvodnju" igrača zadovoljavaju instant proizvodima, koje valja na brzinu upakirati u sjajnu ambalažu i hitno prodati. I tada se tješiti kako je prodani igrač postao igračina samim time što je vještim vezama i poznanstvima, a uz primjerene provizije, prodan za višestruko više nego što objektivno vrijedi i zavrjeđuje.
Stoga ne treba čuditi da je naša nogometna stvarnost i u reprezentaciji sve češće krvavi, najobičniji rudarski rad za svaku loptu. Poglavito za prigodu iz koje valja zabiti pogodak.
I sâm je Vlatko Marković, predsjednik HNS-a, otvorivši dušu nakon što je čuo kako je trećeligaš Samobor "slomljen" tempom, srcem, zalaganjem..., izrekao stvarnu, bolnu istinu od koje se ne može pobjeći i zbog koje nije toliko presudno je li Barić baš dobro napravio kad je pozvao Marka, a ne Janka pod nacionalni stijeg. Odnosno u kojoj je mjeri prekršio svoja načela pozvavši igrača koji se baš i ne ističe u svom klubu, uz to i ne igra prečesto, a drugog sa sličnom sudbinom, pak, totalno ignorira i zanemaruje.
Znači li to da izbornik nema pravo na svoj ukus? Uglavnom, Marković je, razmišljajući glasno o skupljenom, desetkovanom kadru, koji nam je bliža nogometna budućnost, ovim riječima oslikao njegove domete: – Uglavnom je riječ o igračima koji u svojim klubovima nisu prve violine, nego ginu i giljaju za druge, a kad se okupe u reprezentaciji očekujemo od njih da budu vođe, kreatori, realizatori, umjetnici. A oni ponajprije znaju i mogu trčati i trčati, a problem može nastati kad si umisle da su zvijezde makar negdje. Sve to Barić vrlo dobro zna i sva sreća da ga krasi optimizam i samosvijest. I da mu igrači vjeruju. Vraga bi oni trčali i slijedili ga da toga nema!
