Umberto Bossi i Jörg Haider
Belgijska vlada bila je među članicama EUa jedna od najoštrijih protiv austrijskog kancelara Wolfganga Schüssela, kojeg je podržala desničarska Slobodarska stranka Austrije (FPÖ) Jörga Haidera. "Opasnost za demokraciju u Italiji", belgijski ministar vanjskih poslova vidi u "neofašističkoj stranki", kako je nazvao Nacionalni savez, i Bossijevoj Sjevernoj ligi. Smatra da je na početku trećeg milenija nedopustivo tolerirati simbole Trećeg Reicha i dopuštati da se u Europi čuje ozloglašena doktrina i iste takve ideje. Ministar Michel poziva se na zaključke summita u Nici, gdje je rečeno da, "u slučaju da u nekoj zemlji postoji opasnost za demokraciju, toj zemlji treba uputiti upozorenje kako mora preuzeti odgovornost za sankcije koje bi joj mogle biti nametnute". U svom intervjuu spominje i članak 7. Europskog sporazuma, u kojem je predviđen mehanizam ranog upozorenja nekoj zemlji na rizik u koji se upušta u slučaju kršenja temeljnih prava demokracije.
Reakcije u Italiji bile su očekivano burne. Jedini strani političar koji je podržao talijansku desnicu, bio je Španjolac Alejandro Agag, tajnik Narodnjačke europske stranke, koji kaže da je siguran da, ako pobijedi Kuća slobode, za europsku demokraciju neće biti nikakve opasnosti. U napadu na belgijskog ministra ujedinili su se svi čelnici talijanskih stranaka desnog centra. Najglasniji je bio Antonio Martino, ministar za vanjsku politiku u Berlusconijevoj stranci Naprijed Italija. On smatra da je talijanski narod dovoljno zreo da sam može odlučiti koga će izabrati da bude na čelu države i da nema potrebe za vanjskim miješanjem.
Europski parlamentarac, Antonio Tajani, desničarski kandidat za gradonačelnika Rima, tvrdi sljedeće: "Sva Europa dobro zna da Nacionalni savez i Sjeverna liga nemaju ništa zajedničko s Haiderom i da ne šire ksenofobične i rasističke ideje". Jedini koji je nešto realnije sagledao novonastalu situaciju, bio je vođa kršćanskih demokrata Pier Ferdinando Casini koji je priznao da je bila pogrešna promidžbena šetnja Alessandre Mussolini ruku pod ruku s Umbertom Bossijem po ulicama Napulja. Međutim i on se slaže da treba ograničiti ulazak useljenika u Italiju. Nije za drastične mjere koje preporučuje Bossi, ali tvrdi: "Oni iz Pola (udruga oporbe) koji su protiv proširenja Europske unije na istok, realno sagledavaju probleme koji bi nastali zbog nekontroliranog ulaska useljenika s područja Balkana".
Iz redova ljevice nije bilo komentara. Javio se jedino mladi ministar za poljoprivredu Alfonso Pecoraro Scanio, iz "zelenih", koji je rekao: "Kako nisam onaj koji navija za sankcije, nadam se da će ova upozorenja koja dolaze sa svih strana Europe i svijeta biti dovoljan alarm Polu da je krajnje vrijeme da izađe iz ekstremizma i postane pažljiviji i oprezniji u svojim stavovima, kao i da prestane slijediti Bossija, kojega cijela Europa smatra talijanskim Haiderom".
Šefovi četrnaest država članica EU-a uveli su prošle godine sankcije protiv Austrije, nakon čega je nastupila najveća politička kriza u povijesti Unije. Kako nova austrijska vlada, koja uključuje desničarsku Slobodarsku stranku Austrije, nije prekršila ni jedno pravilo sporazuma, četrnaest članica EU-a, u nastojanju da spriječe bilo kakve kontakte s rasistima i ksenofobima, pribjeglo je privremenim pravilima. Prekinuti su svi bilateralni kontakti s Bečom, uglavnom na simboličnoj razini.
Europska komisija nije sudjelovala u sankcijama jer to, kao čuvar Europskog sporazuma, nije ni mogla. Za Austrijance, lojalne članove Unije od 1995. godine, uvođenje sankcija bilo je političko poniženje.
Četrnaestorica su uvjereni da su sankcije bile djelotvorne te da su prava manjina, useljenika i izbjeglica u Austriji dobro zaštićena. Smatraju da su sankcijama pokazali svim članicama, kao i zemljama kandidatkinjama, da je EU nešto više od puke gospodarske zajednice te da je poštivanje zajedničkih europskih vrijednosti jednako važno kao i blagodati unutarnjeg tržišta.
Međutim, sankcijama nije postignut glavni cilj - uklanjanje krajnje desnice iz austrijske vlade.
Kako je vrijeme odmicalo, sve više se nametao zaključak da treba pronaći rješenje za najpogodniji uzmak i ukinuti sankcije, jer bi krajnji rezultat mogao biti kontraproduktivan. Kako je kasnije izviješteno, zadaću da istraže strategiju EU-a prema Austriji dobila su anonimna "tri mudraca" koji su upozorili četrnaestoricu da bi najavljeni referendum o sankcijama protiv Austrije, planiran za listopad prošle godine, mogao kod Austrijanaca pojačati odbojnost prema Uniji i prouzročiti nepopravljivu štetu. Naime, ustrajanje na sankcijama moglo bi negativno utjecati na danski referendum o pristupanju zoni eura, koji se trebao održati za nekoliko tjedana. U Danskoj se s negodovanjem pratilo grubo miješanje Bruxellesa u unutarnje poslove jedne zemlje članice.
Osim toga, postojala je opasnost da austrijska vlada postupi u skladu sa zahtjevima Slobodarske stranke - da se blokiraju sve važnije odluke o unutarnjim reformama Unije na predstojećem summitu u Nici, održanom krajem prošle godine. Političari Slobodarske stranke već su bili započeli žestoku kampanju protiv EU-a, pozivajući na referendum o sankcijama i sugerirajući da bi Austrija trebala odgoditi plaćanja Bruxellesu. Haider, koji se u svibnju povukao s čela Slobodarske stranke, čak je rekao da bi njegova zemlja trebala razmotriti napuštanje Unije.
Četrnaestorica su zbog toga više nego spremni prihvatili savjet "trojice mudraca" i u rujnu prošle godine ukinuli sankcije.
No, ostao je problem što treba činiti ubuduće, kada se pojave slični slučajevi. Francuska je na temelju upozorenja o opasnim posljedicama djelovanja Slobodarske stranke navodno predlagala da se ustanovi posebni sustav monitoringa nad tom strankom, , što je za Beč bilo potpuno neprihvatljivo. Nakon četverodnevnih konzultacija četrnaestorica su odlučili da će bezuvjetno ukinuti sankcije, s tim da je u izjavi francuskog predsjedništva EU-om istaknuto kako "neprekidno treba bdjeti nad Slobodarskom strankom i njenim utjecajem na vladinu politiku". Svi su se složili da je potreban bolji sustav nadzora pojava rasizma i ksenofobije, pod uvjetom da se odnosi na sve zemlje članice. Petnaest zemalja složilo se da treba što prije donijeti europski sporazum koji će sadržavati jasan opis europskih vrijednosti i mjere koje treba poduzeti ako se one ne poštuju.
Austrijski slučaj pokazao je da nema učinka ako se pravila mijenjaju dok igra traje, a preventivni istup belgijskog ministra tek će pokazati radi li se o preuranjenom potezu ili novoj učinkovitoj strategiji protiv jačanja desnog ekstremizma u Europi.
