
Album nakon prve dvije pjesme postaje naporan
Album je maksimalno isproduciran, instrumentalni dijelovi zvuče kao dobar pozadinski efekt nekoj pjesmi, a ako se i pojavi koja gitara ili violina, onda zvuči umjetno. Album nakon prve dvije pjesme postaje naporan i predvidljiv jer svaka pjesma koristi iste efekte, slične melodije i depresivne tekstove. Izuzetak je ''Just Like Everybody'' koja može proći kao solidna akustična balada, doduše, sa isforsiranim klišejiziranim stihovima. Ono što donekle izvlači album su melodične i lako pjevne pjesme od kojih su sve potencijalni hitovi.
S druge strane, nemoguće je ne povući paralelu s Evanescenceom. Dok je Amy Lee nakon ''Fallena'' odlučila eksperimentirati i okrenuti se drugačijem zvuku, Moody na novom albumu koristi iste zvukove i efekte koji se mogu naći kao pratnja u pjesmama s ''Fallena'' i ''Origina''(''Before the Dawn'', ''Bring Me to Life'', ''Missing''). Sad je vidljivo da je Moody vodio Evanescence u komercijalnom smjeru, stvarajući ''hitoidne'' pjesme, kakve prevladavaju i na ovom albumu, dok Amy Lee to očito nije htjela.
Album ''All For This'' ima tu moć da zadrži slušatelja da presluša cijeli album, možda i da nakratko padne pod utjecaj atmosferičnosti nekih pjesama, ali taj osjećaj se ubrzo gubi zbog dojma da smo sve to negdje već čuli i vidjeli, te zbog neuvjerljivosti Moodyja kao ranjive osobe sklone pisati balade, pogotovo onim ljudima koji su upoznati s njegovim ranijim radom.
Ocjena: 2/5

