Birajući hoće li predstavu pratiti iz gledališta, posredstvom vlastitog računala ili smart telefona, na aplikacijskim, web sučeljima ili pak onom posebno kreiranom za ovaj projekt, publika će istovremeno birati i kut pogleda na jedno od različitih lica izvedbe, koja su međutim u stalnoj interakciji i jedno nužno mijenja drugo.
U kakvom suodnosu zapravo egzistiraju fizički i digitalni identitet(i) pojedinca? Vrijede li pravila mikrosociologije performativnog identiteta Ervinga Goffmana jednako u digitalnom i u fizičkom svijetu? Kako nas je u svom nedavnom tekstu podsjetio Cory Doctorow (Google Plus forces us to discuss identity), teorija da su naši životi 'najbolji' kad ih živimo jednim identitetom; kad nas na isti način doživljavaju i bake i partner, i šefovi i djeca – prilično je kontroverzna. Kako ti identiteti mogu postojati usporedno u onome što Nissenbaum naziva kontekstualnim integritetom? Ali – jednako važno – može li se sve to ispitati predstavom, živom izvedbom? Odgovore na sva ta pitanja pokušat će pronaći projekt @BetaSkroz.
@BetaSKroz derivat je istraživanja u maksimalizaciji rizika izvedbe – podjednako izvođača, autora i publike, započetog još 2009. godine u okviru Kulture promjene zagrebačkog Studentskog centra. Prvakinja nacionalnog baleta, Edina Pličanić i publicist, te glazbenik Ante Perković, riskirali su okušavajući se u dotad im nepoznatoj formi scenskog izraza, i razvili s nama niz zadataka kao okosnicu buduće izvedbe. No, koje će od tih zadataka, kako, kojim redom i tko izvesti, saznajemo slučajnim odabirom - tijekom same izvedbe. Predstava nastaje formiranjem prostora privatnosti, kao jedinog čvrstog uporišta u javnom prostoru izvedbe, a slijedom teze Tima Etchellsa da nas investicija izvođača uvlači u izvedbu.
U drugom dijelu istraživanja, rizik je dodatno povećan činjenicom da su izvođači i publika lokaciju izvedbe saznavali samo 2 sata prije početka iste, u prostorima, poput jazz bara, kino dvorane ili galerije. Predstava je 2010. uvrštena i u dubrovački program festivala Perforacije. U @BetaSkroz svim se navedenim rizicima tog istraživanja pridodaje i onaj istovremenog izvođenja digitalnih i 'analognih' identiteta svih uključenih – od autora, preko izvođača do publike.
SKROZ je umjetnički kolektiv čiji rad nije ograničen jednim medijem, umjetničkom granom ili žanrom. Riječ je o grupi autora koja timski djeluje bez ostatka (pa otud i ime kolektiva – SKROZ), u situacijama u kojima je autorstvo produkt kolektivnog rada, ili onima u kojima je granicu pojedinačnog autorskog djelovanja nemoguće odrediti. Osnovale su ga 2005. redateljica Nora Krstulović i dramaturginja Maja Sviben, a SKROZ
danas uključuje veći broj suradnika iz različitih umjetničkih područja te potpisuje niz predstava i performansa poput: ‘Brutalno, skroz’, ‘Ponedjeljkom, soba 303′, ‘Pop, skroz’, ‘Tamo i natrag’, ‘Tinta, let i topla voda’, ‘Opera za tri lipe’, ‘TV Skroz’, ‘SKROZ’, te radova u drugim medijima, naročito na internetu.
