Bez Harryja Pottera, Strategija razvoja Hrvatske ne obećava uspjeh

I zrađivači Strategije razvoja Hrvatske počeli su izravni dijalog sa svojim kritičarima, ali i onima koji ih zdušno podržavaju. I dalje je temeljno pitanje: kako vratiti dugove i osigurati boljitak hrvatskog pučanstva? Je li to moguće na temelju postojećeg modela izradbe Strategije? Ili će biti nužno pozvati u pomoć Harryja Pottera? I konstruktivni kritičari tvrde da ono, što se nudi u Strategiji kao odgovor na temeljno pitanje, ne obećava uspjeh. U vjerojatno posljednjem pokušaju javnog konstruktivnog doprinosa izradbi uspješne Strategije polazi se od važne pretpostavke. Tehnički i gospodarski ciljevi uvijek su u funkciji društvenih ciljeva.

Valja poštivati odluku naručitelja Strategije koji je odredio 19 strateških područja. Postoji još jedno u osnovi prihvatljivo načelo. Nema isticanja pojedinih područja koja bi to mogla iskoristiti za stjecanje prednosti u bilo kojem trenutku.

Međutim, jasno određivanje, primjerice, prema kemijskoj industriji u cjelini, nije stvar sitnih poduzetnika. U našim uvjetima, to je strateško pitanje države.

U ovakvim slučajevima treba ponuditi jasne slogane kao vjerojatno najuspješnije odgovore na temeljno pitanje. U ovom slučaju moguća su dva slogana. Strategija treba zauzeti stav prema jedinstvenoj proizvodnji. Drugo, Hrvatska treba informatiziranu reindustrijalizaciju.

U koncepciji jedinstvene proizvodnje s područjima: prehrana, brodogradnja, stanogradnja, gospodarstvo (uključivo industriju), pomorstvo, promet, energetika i informacijska te komunikacijska tehnika, moguć je tek djelomični odgovor na pitanje o tome kako se uspješno razvijati.

Svjetski je trend da se novčano podupire poljoprivreda i to zbog ostvarivanja društvenih ciljeva. To nije ništa loše, trenutno je neizbježno, ali to je trošak za državni proračun. Trošak koji netko mora zaraditi. Svojedobno je Hrvatsko društvo za sustave (CROSS) organiziralo veliki broj tribina o hrvatskom proizvodu, hrvatskoj proizvodnji u funkciji odgovora na pitanje od čega će Hrvatska živjeti. Slušajući stručnjake, još je nejasno zašto je kao jedini proizvod izabrana brodogradnja.

Naime, za tu industriju trebalo bi vrijediti ne samo načelo tehničke, pa i društvene, već i gospodarske opravdanosti. Očekuje se da će područja prometa, uključivo i pomorstva te energetike pridonositi ne samo povećanju potrošnje već i stvaranju novih vrijednosti.

Najglasniji, ali i pretihi, bili su oni koji su radili strategiju informacijske i komunikacijske tehnika. Javnost bi sigurno pozorno analizirala hrvatski neto devizni priljev od "glasne strategije". Ako takav postoji. Ona "tiha", objavljena na više od 100 računalnih stranica, sadrži neke elemente koje treba integrirati u dio gospodarstva. I ovdje bi bio zanimljiv jedan jednostavni račun. Koliko je naglo širenje informacijske, a osobito komunikacijske tehnike pridonijelo stvaranju nove vrijednosti? Koliko hrvatskom proračunu od ostvarene dobiti, a koliko punjenju džepova poduzetnika izvan Hrvatske? Informatizacija reindustrijalizacije je drugi ključni slogan. Što je osnovna zamisao koncepta informatizirane reindustrijalizacije? Mora postojati industrija koju je zatim moguće informatizirati. Ne vrijedi obratno. Primjerice, nezapaženo od javnosti to je u nas ostvarila tekstilna industrija. Barem kod jednoga hrvatskog proizvođača odjeće možete, ali u inozemstvu, naručiti odjeću po mjeri. Pritom vam mjere uzima kamera, koja pretvara tu snimku u mjere i šalje u tvornicu. Ali i ta industrija, dugogodišnji uspješni izvoznik, temeljito posrće. U trenutku kad svijet razvija inteligentnu odjeću, dobronamjerni stranci toj industriji poručuju: "Zbog visoke cijene vašega rada karavana prolazi kraj vas i odlazi na Istok". Pritom su tekstilci gotovo najslabije plaćeni dio radništva (Savjetovanje tekstilaca, 9. veljače 2001.). Zato ne začuđuje podaci koji su se čuli na tome mjestu. Višak izvoza nad uvozom koji se nekada mjerio stotinama milijuna dolara, spao je na samo 26 milijuna.

Još je vrijeme da se postojeći sadržaj Strategije ponešto izmijeni. Zar se Strategijom zaista ne namjerava dati odgovor na pitanje o tome kamo ide kemijska industrija, osobito njezini dijelovi - proizvodnja gnojiva i plastike? Dvije tvornice plastike već nepotrebno stoje, a najvećoj se ne zna sudbina. Javno se zna samo stimulacija poslovodstvu, ako smanji broj zaposlenih.

Svima koji tvrde da je industrija prošlost, a ti su osobito glasni u redovima pristalica high techa (maksimalno osam posto BDP u najrazvijenijim zemljama), treba jasno poručiti: Njemačka i Austrija, ali i Slovenija, ostvaruju i do 35 posto BDP-a od informatizirane industrije, a Hrvatska je u 1999. ostvarila manje od 15 posto. Povrat na više udjele u BDP-u mogu ostvariti samo u sinergiji velika, srednja i mala poduzeća.

Valja zaključiti da je razlika između službenih stratega i njihovih kritičara manja, nego što se čini na prvi pogled. Ali, samo oni koji su u stanju timski sagledati da su tehnički i gospodarski ciljevi uvijek u funkciji društvenih ciljeva, mogu optimirati rezultate Strategije. Tko to ne sagleda, suočit će se s radikalizmom nezadovoljnih.