ODZVONILO TELEFONIRANJU BEZ ŽICE: Zakon iz 1994. počeo se primjenjivati tek prije nekoliko mjeseci?!
Jeste li ikada posumnjali da je vaš bežični telefon ilegalan? Vrlo vjerojatno jest, iako ste ga normalno kupili u nekoj od hrvatskih trgovina. Pri kupnji zasigurno vas nije zanimalo na kojoj frekvenciji uređaj radi, nego da – radi. No, upravo su tzv. frekvencijski standardi kojima se koriste bežični telefoni (a oni su zapravo male radio stanice) kamen spoticanja nekih uvoznika, kojima je Inspekcija za telekomunikacije Ministarstva pomorstva, prometa i veza zabranila prodaju bežičnih telefona, koje su oni posve legalno, na temelju atesta Državnog zavoda za normizaciju i mjeriteljstvo, uvezli u Hrvatsku i na njih platili carinu i porez.
Dakako, riječ je o jednom od hrvatskih apsurda koji će najviše stajati uvoznike, poput tvrtke »Alea«, koja uvozi »Panasonicove« bežične brzoglase, ali ni građani se, barem teoretski, ne bi trebali začuditi, ako im na vrata pokuca inspektor i zapita na kojoj frekvenciji radi njihov telefon. Ipak (ili na svu sreću), u cijeloj su Hrvatskoj samo četvorica takvih inspektora, pa su šanse da se to dogodi minimalne.
Uvoznici dobro znaju što rade?
Tek unatrag tri mjeseca u hrvatskim se trgovinama više ne prodaje većina »Panasonicovih«,»Philipsovih« i»Sonyjevih« bežičnih telefona, iako je isti zakon o telekomunikacijama na snazi od 1994. godine, a većina je njegovih odredbi prepisana iz zakona bivše SFRJ. Međutim, ni prijedlog novog zakona, koji je baš ovih dana u saborskoj proceduri, kad je riječ o telefonima bez žice, kako neslužbeno saznajemo, ne nudi ništa novo.
Naime, Zakon dopušta samo bežične telefone koji se služe frekvencijama CT1 i dect. Prema riječima direktora »Aleae« inž. Igora Vidoševića, svi »Panasonicovi« telefoni dobili su dozvolu Zavoda za mjeriteljstvo. Oni koriste standard CT0 koji nikome u Hrvatskoj ne smeta, a isti se koristi u svim zapadnoeuropskim zemljama i SAD. Dect uređaji su, kaže on, za naše tržište preskupi, a u široj upotrebi su samo u Njemačkoj, u kojoj »Siemens« ima monopol na tržištu bežičnih telefona.
»Standardi propisani našim zakonom su nelogični«, smatra Vidošević. S druge strane, inspektor telekomunikacija Miroslav Belužić pojašnjava da bežični te lefoni koji ne rade na zakonom propisanim frekvencijama mogu stvarati smetnje radijskim, televizijskim i GSM signalima. U svijetu se, dodaje, koriste različite frekvencije za bežične telefone, a hrvatske su usklađene s europskim standardima (!?).
Uvoznicima takvih telefona inspektor Be lužić preporučuje da prije uvoza zatraže i atest Ministarstva pomorstva prometa i veza, jer će u tom slučaju biti sigurni da su uvezli legalne uređaje. »Međutim, neki namjerno krše zakon kako bi uvezli što jeftinije uređaje, čijom prodajom u Hrvatskoj mogu dobro zaraditi«, dodaje Belužić i kaže: »Imali smo na tisuće otkrivenih ilegalnih telefona, i uvoznici dobro znaju što rade. Atest zavoda za normizaciju i mjeriteljtsvo nije dovoljan.«
Legalni uređaj za 2000 kuna
Što god da inspektor rekao, carinska služba misli drukčije. U Carinskoj upravi saznajemo da oni bežične telefone carine samo i isključivo na temelju atesta Zavoda za normizaciju i mjeriteljstvo, a tako će biti toliko dugo dok im netko ne pošalje naputak da se telefoni ne smiju uvoziti bez potvrde Ministarstva pomorstva, prometa veza. Obje strane, i uvoznici i inspekcija, uputili su nas na isti konkretan problem, a to su bili jedini slučajevi da bežični telefon nekome smeta: riječ je o telefonima s pojačalima, ugrađenima u kućnoj radinosti, kako bi »hvatali« i na udaljenost od nekoliko kilometara.
Oni su doista uzrokovali smetnje drugim odašiljačima. Zašto se onda zakonski ne reguliraju i sankcioniraju takvi slučajevi, jer ovako ispada da smo svi (ako ne želimo kršiti zakone, a ne možemo si priuštiti »legalni« uređaj jer mu je cijena 2000 kuna, i još uz to nemamo namjeru u njega ugrađivati pojačala) prisiljeni na tehnološki korak unatrag: telefone bez žice zamijeniti onima sa žicom koja uvijek negdje po stanu zapinje, preko nje se spotičemo, ili je prekratka.
