Bombardiranje kineske ambasade: »Ma kakva greška, bila je to sabotaža«

»Bombardiranje kineskog veleposlanstva u Beogradu? Ma kakva greška, kakve 'zastarjele karte', NATO-ova objašnjenja sasvim su neuvjerljiva, iza toga bi mogla stajati operacija koju prikrivaju službene isprike Billa Clintona. Te teze podupire Erich Schmidt-Eenbon, jedan od najpoznatijih stručnjaka za tajne službe, autor pet knjiga o toj temi i sada ravnatelj uglednog 'Instituta za istraživanje mirovnih politika' u Weilheimu, u Bavarskoj.

– Vidite, CIA, kao i sve zapadnjačke tajne službe, raspolaže velikim digitalnim kartama glavnih europskih gradova, koje se putem satelita stalno obnavljaju. Ne samo to: ona raspolaže odličnim ljudskim i elektroničkim izvorima informacija u Beogradu'.

- 'Elektronički izvori' znače prisluškivanje?

- Naravno. Sigurno je da zapadnjačke službe nadziru komunikacije između kineskog veleposlanstva u Beogradu i Pekinga, radi ključnog položaja Kine u Vijeću sigurnosti. Kada se prisluškuju komunikacije iz neke zgrade, određuje se i točka na kojoj se nalazi.(...)

- Želite li kazati da je to bila namjerna akcija?

- Ponavljam, spekuliramo. No, hipoteza koja nije samo moja, nego i mojih kolega u Parizu, i Londonu, jest da je veleposlanstvo pogođeno namjerno kako bi se sabotiralo mirovni plan kojega je skupina G-8 dogovorila prošlog četvrtka u Bonnu.

- Oprostite, a tko bi bili saboteri?

- Sama CIA i američki vojni vrhovi.

- Ali kakav bi interes imali sabotirati plan koji je uz velike napore dogovoren prije samo dva dana?

- Činjenica je, a to ne govorim samo ja, da taj plan u stvarnosti nije u interesu Washingtona. Cilj Sjedinjenih Država je da se dođe do rješenja sukoba bez 'upletanja' UN-a i Rusije. Washington se zatekao kako gotovo mora trpjeti, iz diplomatskih razloga, prije svega glede Moskve, plan G-8. Pogađajući kinesko veleposlanstvo, ponavljam, prema ovome potpuno hipotetskom scenariju, Sjedinjene Države su dobile neprijelaznu zapreku, veto Pekinga, na jedan neugodan plan. I ne samo to, tu bi se moglo pretpostavljati i da je samo službeno objašnjenje o onome što se dogodilo, napravljeno tako da bude neuvjerljivo da se tako poveća iritacija Kineza.

- Koji, zapravo, nastavljaju ponavljati da je bombardiranje bilo namjerno...

- Uistinu. Američka bi igra tako već funkcionirala. A ja sumnjam da će baš o tome Schröder razgovarati u Pekingu.

- Kako? Kancelar će Kinezima reći da je njihovo veleposlanstvo namjerno pogođeno?

- Pretpostavka je da Schröder, u biti, ide kazati ovo: Amerikanci su tu operaciju napravili a da se nisu savjetovali s europskim saveznicima. Koji, pak, kao i Rusija i sama Kina, imaju puni interes postizanja plana koji bi uključivao Moskvu i UN. Stavljajući veto, to bi mogla biti poruka, Kina bi protiv svoje volje odigrala američku igru. Stoga bi Kina trebala onemogućiti tu operaciju, prevladati odbojnost i prihvatiti rezoluciju Vijeća sigurnosti: onda bi Washington ostao posramljen i morao bi se istinski pomiriti s prihvaćanjem mirovnog plana. No, ponavljam, sve su to samo spekulacije...«