Bozanićeva pljuska Mesiću

Poznato je da je hrvatski predsjednik Stjepan Mesić, šokiran izjavama hvarsko-bračko-viškog biskupa Slobodana Štambuka da bi bilo »normalno i poželjno« da predsjednik države bude katolik, zatražio od kardinala Josipa Bozanića da se javno ogradi od skandaloznih tvrdnji svog biskupa. Međutim, kada je ured hrvatskog predsjednika zapitan kako je kardinal Bozanić odgovorio na Mesićev zahtjev, doznali smo da kardinalu tako nešto nije ni na kraj pameti.

Štoviše, Bozanić je Mesiću 25. rujna odgovorio da ga je njegovo pismo zateklo po povratku iz Rima, 18. rujna, no da je »o njegovu sadržaju doznao već u Rimu iz hrvatskog dnevnog tiska«.

»Poštovani gospodine Predsjedniče, ovime Vam priopćujem da sam sadržaj Vašeg pisma pomno razmotrio«, jedino je još uzmogao, uz pozdrave sa željama za »obilje dobra«, napisati kardinal Bozanić.

Bozanićev odgovor na Pantovčaku su doživjeli kao pravu pravcatu bezobraštinu. Ponajprije, tvrde da nije točno da je Bozanić mogao biti obaviješten o sadržaju Mesićevog pisma preko medija jer je sam Mesić javno rekao da je pisao Bozaniću zbog Štambuka, ali i ništa više od toga.

Mesić se u svom ambicioznom pismu od 14. rujna potrudio iznijeti kardinalu Bozaniću, u osnovnim crtama, razloge zbog kojih ovoga puta ni Crkva ne bi trebala preći šutke preko nedopustivih izjava biskupa Štambuka, što ih je ovaj izrekao u svojoj propovijedi u Udbini, u nazočnosti kamera Hrvatske televizije koje su izravno prenosile Štambukovu propovijed.

»Smatram da ne postoji eklatantniji i grublji primjer miješanja Crkve – kroz riječi jednoga od njezinih biskupa – u politički život Hrvatske«, piše tako Mesić Bozaniću, tvrdeći da je »apsolutno nemoguće naći i najmanje opravdanje za tezu da bi bilo normalno i poželjno da budući predsjednik bude katolik«.

»Vi vrlo dobro znate da je takva izjava izravan udar na temelje ustavnog uređenja Hrvtaske, a ujedno i u suprotnosti s civilizacijskim dosezima današnjih demokratskih društava«, stoji u Mesićevu pismu Bozaniću. Hrvatski predsjednik nadalje obrazlaže da su u Hrvatskoj svi građani ravnopravni i da je apsolutno nedopustivo da se bilo koga diskriminira na temelju vjerske pripadnosti ili bilo kojeg drugog specifičnog svojstva.

»Biskup Štambuk prevršio je mjeru«, razljutio se predsjednik, podučavajući Bozanića da činjenica da se u Hrvatskoj većina deklarira katolicima ne daje Crkvi povlaštenu poziciju, te objašnjavajući da on sam nikad nije tražio micanje križa iz državnih prostorija, nego micanje svih vjerskih obilježja, što je pak bio povod za crkveni napad na Mesića.

»Očekujem da se Crkva izrijekom ogradi od riječi biskupa Štambuka«, uzaludno je zatražio Mesić, inzistirajući i da Bozanić poruči biračima da je opredjeljivanje na predsjedničkim izborima isključivo stvar njihove savjesti i znanja, stručnosti i čestitosti kandidata, a ne njihove vjerske pripadnosti kandidata.

Bozanić se, međutim, oglušio na Mesićev zahtjev, tek ga primajući na znanje, što će, nema nikakve sumnje, samo dodatno produbiti već ionako duboku provaliju između Kaptola i Pantovčaka.

Bez puno prosvjeda protiv Štambuka

Na Štambukovu diskriminacijsku propovijed da bi »bilo normalno i poželjno da u katoličkoj Hrvatskoj njezin predsjednik bude katolik, ali ne samo po svjedočanstvu krsnog lista, nego po svjedočanstvu života po vjeri«, nije bilo puno javnih prosvjeda. Reagirao je pučki pravobranitelj Jurica Malčić, smatrajući da Štambuk njome dovodi u pitanje temeljne ustavne vrijednosti, a osobito pravo na jednakost. Na spornu izjavu kritički se osvrnuo čak i Vladimir Šeks, objašnjavajući da se Štambuk vjerojatno »malo zanio«, dok je HDZ-ov predsjednički kandidat Andrija Hebrang objasnio da su Štambuka »pogrešno napali«.