ZAGREB – Institut Roslin u Škotskoj, isti onaj koji je u povijest znanosti ušao prvom kloniranom ovcom Dolly, opet iznenađuje. Naime, na Božić su rođene prve klonirane petorke praščića koji će poslužiti kao donatori organa za humanu transplantaciju.
Biofarmaceutska tvrtka PPL, koja radi u sklopu Instituta Roslin a ima ispostave i u Americi, gdje su "božićni praščići" i ugledali svjetlo dana, objavila je da su praščići jedinstveni po tome što su genetski modificirani tako da ih primatelj ne odbaci. Prvi se put, naime, uspjelo izbaciti jedan od stotina tisuća gena i promijeniti njihov biogenetski karakter.
Namjera je Instituta i u budućnosti koristiti klonirane svinje kao dio programa u istraživanju lijeka za dijabetes i transplantaciju svinjskog pankreasa. Ovi su praščići svojevrsna prekretnica u dugogodišnjem istraživanju ksenotransplantacije.
Ciljanom genetikom do savršenih organa
U dizajniranju "božićnih prašćića" znanstvenici su primijenili dvije najsuvremenije tehnologije – kloniranje i tzv. ciljanu genetiku.
Praščići su klonirani istom tehnikom kojom je napravljena i prva klonirana ovca Dolly, ali je u tzv. ciljanoj genetici prvi put postignut željeni rezultat – biokarakteristike praščića otvaraju mogućnost presađivanja njihovih organa u ljudsko tijelo, ali bez opasnosti odbacivanja. Prije kloniranja matičnih stanica, znanstvenicima je uspjelo među stotinama tisuća gena pronaći i ukloniti kodove samo jednog gena tzv. alpha gal gena, koji je odgovoran za prepoznavanje i odbacivanje "stranog tijela" i aktiviranje imunološkog sustava.
Svinje kao i sva druga živa bića, osim čovjeka, sadrže alpha gal gen. Već je poznato da su svinjski organi najpogodniji za humanu transplantaciju jer su po funkcionalnosti i veličini najsličniji čovjekovim. Svinjsko srce je otprilike iste veličine kao ljudsko i ima vrlo sličan kapacitet protoka krvi kao i u čovjeka. No kad bi se bilo koji svinjski organ bez genetskih promjena presadio u čovjeka, ljudski bi organizam aktivirao imunološki sustav i tijelo bi ga odbacilo.
Znanstvenici su dosad uspijevali izbjeći taj veliki problem slabljenjem imunološkog sustava čovjeka tijekom transplantacije, no tako se pacijent izlaže velikim opasnostima zaraze. U procesu istraživanja na ksenotransplantaciji, genetskim promjenama životinjski se organ prilagodi ljudskim uvjetima. Genetske su karakteristike ovih praščića promijenjene tako da im se ne samo oduzeo jedan gen, nego i dodalo najmanje tri druga, da bi se izbjegli rizici u kasnijim etapama odbacivanja organa.
Manjak organa i moralne dvojbe
Manjak organa za transplantaciju u svijetu i proizvodnja životinjskog inzulina za dijabetičare dosad su bili glavni razlozi kloniranja životinja. Spomenutim se epohalnim dostignućem otvaraju vrata mnogo široj "proizvodnji" životinja koje bi živjele na farmi, isključivo kao donatori organa za humanu transplantaciju.
Proizvodnja životinja za ksenotransplantaciju izaziva velike proteste zaštitara životinja u cijelom svijetu, ali i brojnih znanstvenika, etičara i moralista. Nazivajući ih potencijalno frankensteinskim farmama, upozoravaju na brojne kontroverze koje mogu proizaći iz tzv.
ciljane genetike. Hoće li ona u budućnosti izbrisati razlike između čovjeka i životinja? Ili, s kakvim će pravom čovjek uzgajati životinje isključivo radi zamjene svojih organa?
