Mumificirano tijelo Georgea Mallorya, pionira osvajanja nedostižnih planinskih vrhova, koji se uputio na Mt. Everest s prijateljem Andrewom Irvineom 8. lipnja 1924.
Tijelo Georga Malloryja pronađeno je samo 250 metara od vrha Mt. Everesta, na koji se, s prijateljem Andrewom Irvineom, uputio 8. lipnja 1924. godine. To je otkriće izazvalo senzaciju ne samo u alpinističkim krugovima, u kojima je Mallory poznat kao pionir osvajanja nedostižnih planinskih vrhova i oko kojeg su se isprele mnoge legende, nego, zahvaljujući fotografijama njegova izvanredno očuvanog tijela koje su prenijeli svi svjetski mediji, i u široj javnosti, koja je uspon na »krov svijeta« povezivala s pothvatom Novozelanđanina Hillaryja i Šerpe Tensinga Norgaya. Oni su, naime, 1953., gotovo 30 godina nakon Malloryjeva nestanka, osvojili ledeni vrhunac visok 8848 metara.
Hillary i Norgay nikad nisu mogli punim plućima udahnuti slavu koju im je priskrbila službena titula prvih ljudi na Mt. Everestu. Njihovo je postignuće uvijek stajalo u sjeni sumnje da je Mallory nekoliko sati prije smrti i nekoliko desetljeća prije njih bio na vrhu. S obzirom na to, lako je razumjeti komentar sir Edmunda, koji je nakon toga u sportskom duhu odao priznanje Malloryju i Irvineu kao »izuzetnim ljudima«. »Veliko je postignuće što su došli do te visine, iako ne znamo dokle su točno stigli«, rekao je Hillary, koji očito nije mogao odoljeti, a da ne podsjeti da je pronalaskom Malloryjeva tijela dugogodišnji misterij tek napola riješen.
Naime, mjesto na kojem je Mallory pronađen i sadržaj njegovih džepova jednoznačno upućuju samo na činjenicu da je alpinist poginuo na povratku u logor, a na pitanje je li prije toga uspio osvojiti najviši svjetski vrh, još uvijek nema odgovora. Oni koji žele vjerovati da je britanski dandy ipak ostvario svoj san i stigao na cilj, potvrdu toga mogu pronaći u činjenici da su u prsnom džepu njegove jakne pronađene zaštitne sunčane naočale, što dokazuje da se nesreća dogodila tijekom večeri ili noći, jer nijedan iskusni alpinist ne bi izložio oči zasljepljujućoj sniježnoj bjelini na danjem svjetlu bez ikakve zaštite. Time je, barem hipotetički, Mallory imao dovoljno vremena da savlada posljednju dionicu uspona, za što, procjenjuju stručnjaci, treba oko tri sata.
Senzacija bi bila potpuna da je uz tijelo pronađena i metalna Kodakova kamera za koju ostali članovi Malloryjeve ekspedicije tvrde da je bila dio prtljaga dvojice alpinista i tog posljednjeg dana. Kamera bi, smatra se, mogla pružiti konačni odgovor na pitanje o uspješnosti ili neuspjehu Malloryjeva pothvata. U slučaju da je dosegao vrhunac, Mallory bi to sasvim sigurno dokumentirao snimcima, jer su naposljetku zato kameru i nosili. S obzirom na niske temperature, proizvođač kamere jamči da bi osvijetljeni film iz nje bio neoštećen i da bi 75 godina nakon snimanja bilo moguće u strogo kontroliranim uvjetima razviti film. Kako kamera nije pronađena na mjestu Malloryjeve nesreće, pretpostavlja se da ju je nosio Irvine, koji je bio poznat kao strastveni fotograf-amater. Iako je, prema svemu sudeći, Irvineovo tijelo izvan dosega ljudske ruke, tragači ne odustaju od nade da će je ipak, prije kraja ekspedicije u lipnju, pronaći i time napokon riješiti misterij koji okružuje Malloryjevu smrt.
Bez obzira na nagađanja o pitanju prvenstva na Mt. Everestu, osvajači planinskih vrhova slažu se u ocjeni da je Malloryjevo postignuće toliko iznimno da ga je i danas teško premašiti. Dok moderne alpiniste u superlaganim odijelima, koja ih gotovo stopostotno izoliraju od hladnoće i vjetra, prate deseci Šerpa koji vuku svu silu komunikacijske opreme i čaše za šampanjac, Mallory je na svoju ekspediciju krenuo u jakni od tvida i hlačama od debljeg štofa, bez dostatnih zaliha kisika i ikakvog iskustva o opasnim reakcijama koje izaziva nedostatak kisika u ljudskome mozgu. Rasvjetljavanje misterija koji već sedam desetljeća potiče maštu zaljubljenika u ledene vrhunce, stoga njegovoj legendi ne može dodati niti oduzeti štovanje generacija alpinista koje je upravo on nadahnuo na mnoge uspone.
Na pitanje koje su mu često postavljali, zašto želi osvojiti naizgled neosvojivi vrh, Mallory je uvijek prkosno odgovarao jednom jedinom rečenicom: »Jer je tu«. Upravo ta rečenica najbolje oslikava dandyja kojeg zbog hrabrosti i upornosti u ostvarivanju svojih snova mnogi smatraju najboljim utjelovljenjem duge tradicije engleskih pustolova i sportaša koji svoju goruću ambiciju zaodijevaju krinkom bezbrižne lakomislenosti.
