Među 135 kardinala mlađih od 80 godina u Kardinalskom zboru tražit će se budući papa
Ovo je, naime, najveći broj kardinala imenovanih na jednom konzistoriju. Trenutno u Kardinalskom zboru sjede 184 kardinala iz 61 zemlje svijeta, od kojih je 135 kardinala mlađih od 80 godina, onih koji mogu birati papu. Među njima, svakako valja izdvojiti uži krug kardinala, među kojima javnost već duže vrijeme traži budućeg papu. Istina, ne treba smjenjivati staroga dobrog Wojtylu prije vremena, međutim, povijest je pokazala da Crkva ništa ne prepušta slučaju. I s obzirom na to da je Papino zdravlje već duže vrijeme ozbiljno narušeno, ništa neobično da su interne skupine već počele lobiranja, za slučaj skorog biranja novog poglavara Crkve.
Kako je pontifikat Ivana Pavla II. već obilježilo više presedana, ne bi bilo iznenađujuće, da se Papa povuče i prije nego to odluče "prst providnosti" i biološke neumitnosti, o čemu je u Vatikanu već bilo govora. No na ideju o mogućoj ostavci, Ivan Pavao II. odgovorio je da bi papa mogao dati ostavku, samo kad bi je imao kome podnijeti. Bez obzira na Woytilinu vitalnost i lucidnost duha, činjenica je da se kombinatorike oko budućeg pape već uveliko slažu po spiralama vatikanskog diplomatskog labirinta. Među najozbiljnije kandidate za novog papu poznavatelji ubrajaju nekoliko imena: predstojnika Kongregacije za nauk vjere kardinala Josepha Ratzingera, milanskog nadbiskupa kardinala Carla Mariju Martinija, rimskog kardinala i papinskog vikara Camilla Ruinija, te državnog tajnika Svete Stolice kardinala Angela Sodana. Velike šanse daju se i latinoameričkim kardinalima, Joseu Saraivi Martinsu i Dariju Castrillonu Hoyosu (dugogodišnjem predsjedniku biskupskih konferencija Latinske Amerike), s obzirom na to da više od polovine katoličkih vjernika danas čine Latinoamerikanci i da je ekspanzija Katoličke crkve i dalje najdinamičnija u Latinskoj Americi. Ako izbor padne na Latinoamerikanca, to će biti prvi neeuropski papa.
Brojke pokazuju koliko je jaka "latinoamerička veza": u kardinalskom zboru sada imaju 26 kardinala-izbornika, blizu četvrtinu kardinala s pravom biranja novog pape.
Odmah iza te je "talijanska" linija, sa 24 kardinala. Iako više nisu tako premoćni kao nekad, Talijani su još uvijek utjecajni, pogotovo u redovima kurijalnih kardinala.
Budući da već duže vrijeme za papu nije biran nitko iz redova kurijalnih, već iz vrste rezidencijalnih kardinala (onih koji ne obavljaju službu u rimskoj Kuriji, već obavljaju pastoralnu službu kao nadbiskupi), to izvjesno umanjuje izglede Talijanima, a prije svih tajniku Sodanu. Nijemci imaju devet kardinala, ali kritičari iz redova Njemačke biskupske konferencije pokazali su se (kako to već povijesna tradicija nalaže) i za Wojtylina pontifikata najavangardnijim tražiteljima promjena u Vatikanu, kojima se konzervativni Wojtyla i dalje uporno opire. Zato je dugogodišnjeg predsjednika Njemačke biskupske konferencije, nadbiskupa Karla Lehmana, Papa već u tri posljednja konzistorija "zaobišao".
Jedanaest kardinala daju Sjedinjene Američke Države, no u kardinalskom zboru njihov utjecaj nije dovoljno jak, te se pretpostavlja da bi svoj glas mogli dati nekom od latinoameričkih kandidata. Analitičari velike šanse daju često spominjanom kardinalu Martiniju, zastupniku liberalnije struje u Vatikanu, koji je nedavno najavio i mogućnost sazivanja novog koncila, radi daljnjeg otvaranja Crkve u novom tisućljeću. Martini je iznio ideju da bi novi koncil trebao biti ekumenski (kao i prvih osam crkvenih koncila), tj. da bi na njemu trebali sudjelovati i pravoslavni i protestantski predstavnici. Svoju viziju, Martini je obrazložio "žurnim problemima" s kojima se Crkva danas suočava i koji nude niz jakih razloga za sazivanje novog općeg koncila.
Drugim riječima, Martini poručuje da će, bude li izabran, pokrenuti promjene kakve je Drugim vatikanskim koncilom pokrenuo papa Ivan XXIII., što mu daje velike izglede u onom dijelu Kardinalskog zbora, koji drži da bez daljnjeg otvaranja Crkve nije moguće provesti projekt nove evangelizacije za 21. stoljeće.
