Cannes: Više politike nego umjetnosti

CANNES (Od Vjesnikove posebne izvjestiteljice) – Politika je definitivno postala sastavnim dijelom šoubiznisa koji više nije u službi zabave i stjecanja promotivnih poena popularnosti, nego u mnogo opasnijim propagandnim ratovima kada su podmetanja i krive informacije postale sastavnim dijelom manifestiranja ideologija, stavova i kriterija ljudi od filma. Dakle, onih od kojih se ponajprije očekuje umjetnički pogled na svijet, iskrenost, tananost, snošljivost i emotivnost iznad svega.

Na žalost, toga je sve manje, a prvih dana Cannesa svjedoci smo upravo takvih primjera silovita političkog ekshibicionizma koji ne priliči filmskim druženjima vrhunskog svjetskog festivala. Primjerice, redatelj Nikita Mihalkov mogao bi svoje predizborne govore sačuvati za moskovske trgove, a u Cannesu bi mu barem džentlmenska dužnost bila da pokuša opravdati milijune maraka što ih je potrošio za slab, neuvjerljiv i nepotreban film. Na žalost, on je svoj razgovor s novinarima, a potaknut provokativnim pitanjima uvijek dežurnih srpskih novinara, preokrenuo u obračun s NATO-om braneći Srbiju svim raspoloživim (dakako, svojim ruskim stavovima). Da je toliko emocija utrošio u vlastit film, sigurno bi postigao mnogo bolji rezultat. Ovako mu ostaje šansa da se »kamaradima« iz Srbije oduži nekom »antinatovskom« temom. No, malo je vjerojatno da će u tome biti prvi jer se Emir Kusturica već potrudio da svoj planirani projekt »The White Hotel« sadržajno potpuno izokrene i umjesto opće poznate literarne podloge o žrtvama holokausta iz romana Dennisa Pottera dočara srpski milje i sve napravi kao beogradski holokaust. Doista, impresivno preokretanje povijesti, činenjica, literarnog djela i životnih sudbina, a sve uz pomoć scenarista Dušana Kovačevića i naivnih njemačkih producenata iz Constantin filma koji u ovaj projekt planiraju uložiti 35 milijuna dolara.

Čudno kako ovaj put Kusturici neće biti mrzak novac iz jedne od ozloglašenih NATO-vih zemalja. Možda je u svemu tom lažnom cirkusiranju emocijama, taštinom i profitom najpošteniji bio komentar operne dive Barbare Hendricks, jedne od članica ovogodišnjeg žirija, koja je progovorila emotivno i iskreno, i prije nego što je vidjela filmove, uvjeravajući nas da je sigurna da je pravi život negdje drugdje, mnogo dalje od Croisette. Naglasila je da su taj svijet i život mnogo istinitiji i teži od onoga koji gledamo u »Ratu zvijezda« jer postoje stvarni ratovi, ovdje, nedaleko od nas, u kojima stvarni ljudi bivaju ubijeni, silovani i opljačkani.

Kad je riječ o novom filmu o temi »Rat zvijezda« Georgea Lucasa koji uskoro kreće u američkim kinima, iako ga nema u Cannesu cijeli festival je u njegovu znaku, posebno nakon što je u »Varietyju« izašla ne pretjerano oduševljena kritika filma. Svima je jasno da to ništa ne mijenja među masama koje s pobožnim obožavanjem i kultnom zanesenošću očekuju ovaj novi Lucasov pothvat pred kraj ovog stoljeća. U Cannesu se mnogo toga događa, ali o filmovima koji su na službenim programima gotovo da se i ne govori. Možda i zato što su, kako kaže Barbara Hendricks, tako daleko od života. Barem za sada.