Mnogi prevažni i sudbonosni toponimi i datumi u povijesti čovječanstva nikada neće biti tako naširoko poznati, nikada se o njima nije i neće se toliko raspravljati – kao što je to upravo 11. rujna 2001. – na sačuvanim ruševinama dvaju nebodera Svjetskoga trgovinskog centra. Danas je to, kažu neki, već i nešto poput mjesta hodočašća.
Knjiga se sastoji od više-manje tematski razvrstanih intervjua što ih je Chomsky dao raznim medijima diljem svijeta poslije događaja od 11. rujna 2001. : po čemu se ti zločini razlikuju od onih prethodnih, što je to i kako se vodi rat protiv terorizma, kakva je i koliko važna ideološka kampanja, što su to državni zločini, jesu li moguće drukčije opcije, je li riječ o srazu civilizacija Istoka i Zapada i jesu li u SAD-u ipak shvatili kako totalni rat nije rješenje? Najpoznatiji američki politički disident i ovaj put na analizu primjenjuje svoje već znane teze: svaka je država izraz moći i prakticira nasilje i (u čemu joj, između ostalih, pomažu korumpirane i ideologizirane intelektualne elite!) – Sjedinjene Američke Države su najveći svjetski terorist.
Za razliku od mnogih, Chomsky događaj od 11. rujna ne promatra izdvojeno u vremenskom kontinuumu, nego mu daje širi povijesni i događajni kontekst, koji nije nimalo laskav za njegovu domovinu.
Državni terorizam
Ne smije se zaboraviti: "Prilično je sigurno da su počinitelji članovi terorističke mreže koja potječe iz plaćeničkih vojski koje su organizirali, obučili i naoružali CIA, Egipat, Pakistan, francuska obavještajna služba, uz novčanu pomoć Saudijske Arabije itd." Isto tako, on podsjeća da su upravo SAD podupirale, naoružavale i obučavale talibane – zato da bi vodili sveti rat protiv Rusa.
Saddam Hussein je 1980-ih imao zdušnu moralnu i materijalnu potporu SAD i njezinih saveznica. Nabrojit će mnogo drugih primjera, za koje drži kako ih se kani "zamutiti" u povijesti, u kojima su se SAD ponašale teroristički i činile strašno nasilje nad narodima i zemljama: Nikaragva, Sudan, Indonezija, Vijetnam, zemlje Srednje Amerike itd.
Osim toga, Amerika podupire mnoge zločinačke režime i nedvojbeno je treća strana u sukobu na Bliskom istoku, i to strana zbog koje se sukob ne može okončati. Uvijek i iznova on podsjeća na grozna stradanja Kurda, na pokolje nad tim narodom što ih je Turska počinila s američkim oružjem i blagoslovom.
Chomsky raskrinkava propagandnu mašineriju koja stoji iza svega toga (naposljetku, kaže on, pa i nacisti su govorili kako se moraju braniti od bandita-partizana) i u vladajućim medijima daje legitimitet takvom državnom terorizmu: "Programi SADa za suzbijanje pobune prilično se su se izravno oslanjali na nacistički model prema kojem se iskazivalo poštovanje: oficiri Wermachta bili su pritom savjetnici…". Nije od jučer ni slučajno što se razvila takva količina mržnje prema SAD-u i antiamerikanizma. Intervencije SAD-a nisu humanitarizam, nego gangsterizam – rekao je Chomsky prošlog tjedna u intervjuu za neku televizijsku postaju.
Ta je misao u knjizi pomnjivo razrađena upravo na primjeru Afganistana: američko licemjerje o humanitarnoj pomoći napaćenu narodu, sedam i pol milijuna kojeg gladuje, samo zato da bi se pokazala moć: "Nasumično ubijanje nedužnih civila je terorizam, a ne rat protiv terorizma." Poziva se i na Arundhati Roy i njezinu poznatu izjavu: "Pogledajte neizmjernu pravdu ovoga stoljeće. Civili umiru od gladi čekajući da ih pobiju." Nije sporno to da su događaji od 11. rujna 2001. bili stravični i da je svijet jednodušan u njihovoj osudi, kao što ih i on osuđuje, nego je sporna interpretacija i kontekst tih događaja – to je ono gdje jasno do izražaja dolazi karizmatičnost Chomskoga, njegova briljantna inteligencija, zapanjujuća memorija i upotreba činjenica.
Kao i uvijek, oštar je prema tzv. intelektualnim elitama koje bilo inercijom bilo potkupljivošću i iskvarenošću ne raskrinkavaju politička zbivanja.
Uspravna kičma i moralna dosljednost
Tako je i puka floskula da se "globalna zajednica" suprotstavlja teroru i užasnim zločinima počinjenim 11. rujna: "Ali globalna zajednica ne djeluje. Kad zapadne države i intelektualci rabe pojam 'međunarodna zajednica', oni pod time misle na sebe. (…) Oni koji ne podupiru djelovanje bogatih i moćnih nisu dio 'globalne zajednice', baš kao što i 'terorizam' uobičajeno znači 'terorizam usmjeren protiv nas i naših neprijatelja'." Noam Chomsky, kojeg smatraju kultnim likom antiglobalističkih pokreta (ali i mnogih drugih tzv. alternativnih opcija, od zaštite okoliša pa do ženskih i feminističkih skupina te mnogih drugih obespravljenih), kao i proteklih nekoliko desetljeća razgolićuje ono što su neki nazvali "američkom najomiljenijom iluzijom" – vanjsku politiku State Departmenta i američko samolaskanje. Taj profesor lingvistike i filozofije na Massachusetts Institute of Technology prema statistikama je jedan od deset najcitiranijih autora u svijetu, ubrojivši pritom i Shakespearea i Bibliju. Dnevno dobiva oko 200 e-mailova i trudi se na gotovo sve odgovoriti. Premda sedamesetčetverogodišnjak, s jednakim žarom i energijom radi usporedno na dva svoja životna kolosijeka: lingvistici i politici, što je rezultirao s oko 70 objavljenih knjiga. Navodno da ga uistinu resi uspravna kičma i moralna dosljednost. Kaže da mu je životno načelo ono koje je preuzeo od Gramscija: "Pesimizam intelekta, optimizam volje".
