BEOGRAD - Svi stanovnici kineskog sela King Tiu, u provinciji Ce Jiang, preselili su u Beograd! Točnije, svi su se smjestili u novobeogradski blok 70 gdje suvereno vladaju uličnom sivom ekonomijom, prodajući jeftinu robu široke potrošnje. Iznoseći podatke o "životu i radu" Kineza u Jugoslaviji, beogradski list Večernje Novosti čak prenosi da je odnedavno to kinseko selo, kako tvrde njegovi bivši stanovnici, sada opustjelo.
Koliki je broj ljudi iz tog sela u Beogradu ne zna se, kao što se ne zna ni koliki je točan broj Kineza u Jugoslaviji, no procjene govore da bi ih moglo biti između 75 i 100 tisuća. Ima ih osobito u većim gradovima gdje na lokalnim tržnicama, na podu ili na improviziranim štandovima prodaju jeftinu bižuteriju, odjevne predmete, svilu i aparate za kućanstvo kratkoga vijeka. Njihova najveća koncentracija u Jugoslaviji je ipak u novobeogradskom bloku 70 gdje uglavnom unajmljuju stanove, živeći u većim skupinama, a robu plasiraju na tamošnjem golemom tržnom centru. "Okupirali" su i obližnju "buvlju pijacu".
Kineski državljani počeli su masovno dolaziti u Jugoslaviju 1997. godine nakon što je bivši predsjednik SRJ Slobodan Milošević posjetio Kinu, kada je njegova tada utjecajna supruga Mira Marković oduševljena životom Kineza lansirala ideju o "Kineskoj četvrti" u Beogradu.
Većini je, međutim, Jugoslavija tek prva postaja na putu za ilegalni prelazak u zapadnu Europu. Ono što je Marković zamislila nije i ono što se sreće na ulicama Beograda, a srbijanski "trgovci" već se žale da će biti prinuđeni otvoriti srpske čevrti. Novobeogradski blok 70 je prava kineska oaza, Kinezi drže monopol nad trgovinom robom po koju dolaze trgovci iz svih krajeva Srbije, a ništa se ne može prodati mimo nadzora dvije najmoćnije kineske obitelju u Jugoslaviji - obitelji Đeng i Vang, tvrdi beogradski tisak.
Kinezi robu uvoze u kontejnerima, a onima koji je pokušaju uvesti "zaobilazno" se obračunavaju, tvrde dobro upućeni u međukineske odnose. Jugoslavenska policija, međutim, nema većim problema s Kinezima jer njihovi međusobni obračuni ostaju skriveni i nema vidljivih dokaza obračuna ili kriminala.
Za četiri protekle godine službeno su zabilježena samo četiri mješovita jugoslavensko-kineska braka, ali znano je da Kinezi jugoslavenskim "udavačama" nude na desetke tisuća maraka za službeno "da" pred matičarem kako bi regulirali boravak na teritoriju SRJ. Kinezi SRJ borave na temelju "radne vize" koja im se izdaje na godinu dana, uz uvjet da im "gazda" izda potvrdu da rade kod njega.
Jugoslavenska uprava carina zatražila je 1999. godine od deviznog inspektora ispitivanje legalnosti "kineskog deviznog puta". Djelomičnom kontrolom je ustanovljeno da su kineski trgovci, samo tijekom 1998. godine, iz Jugoslavije iznijeli milijardu dolara gotovine! Inače, Kinezi u "kineskoj novobeogradskoj četvrti" poslije prošlogodišnjih političkih promjena u zemlji bili su "ušutjeli", a dijelom se i povukli u strahu da bi ih nova vlast mogla vratiti u domovinu. No, poslije kratkog zatišja, ponovno su preuzeli tržište.
