Čitatelj Zdravko Matušin: Nisam očekivao reakciju koju je moj tekst izazvao!

U ponedjeljak prije ponoći naš čitatelj Zdravko Matušin ogorčen što mu je "pauk" digao automobil, sjeo je i napisao pismo koje reflektira ne samo ogorčenje selektivnim kažnjavanjem koje provodi zagrebačka gradska služba Zagrebparking, već i nizom drugih problema koje tište većinu građana Hrvatske. Pismo je napisao u jednom dahu, s više od 24.000 znakova (što bi u današnje vrijeme ispunilo cijele jedne novine) i odmah ga poslao na e-mail adrese niza državnih institucija i medijskih kuća. Monitor.hr ga je objavio, što je izazvalo nezapamćen interes čitatelja. Stranica na kojoj smo objavili njegov tekst otvorena je jučer više od 25.000 puta, a do sada 30.000 puta. Tim povodom smo kontaktirali našeg čitatelja i uputili mu nekoliko pitanja.

Monitor.hr: Vaš tekst je u jednom danu pročitalo više od 25.000 ljudi, a komentari ljudi s Facebooka nisu stali na jednu stranicu. Jeste li očekivali takvu reakciju?

Nisam očekivao reakciju koju je moj tekst izazvao. Pročitao sam dosta komentara, drago mi je da većina ljudi razumije o čemu sam pričao, ali mi nije drago što pojedinci misle da sam tekst napisao samo zbog svojeg problema. Pažljiviji čitatelji mogli su shvatiti da ja ne tražim oslobađanje od kazne za koju sam kriv, niti da kukam zbog stanja na svom tekućem. Htio sam samo upozoriti čitatelje na to da trenutačno nismo svi jednaki pred zakonom i da postoji tisuće slučajeva, pored kojih moj izgleda sasvim trivijalan - što na kraju on i jest. Cilj mi je bio skrenuti pozornost na nepravde koje se događaju svima i potaknuti ljude na razmišljanje.

Monitor.hr: Kao osoba koja ne sudjeluje u javnom životu, ovakav izlazak "pod reflektore" sigurno je stresan. Što vas je motiviralo da pošaljete svoje pismo na adrese državnih institucija i medija?

Motiv za slanje pisma valjda je bio bijes koji mi se nakupio tijekom godina slušanja nesretnih priča iz našeg okruženja - sudbine malih ljudi valjda su mi dale hrabrosti da se odlučim na taj potez, inače sumnjam da bi ikada napravio nešto ovakvo, jednostavno je nešto puklo.

Ne sudjelujem u javnom životu niti bi to želio, pa me izlazak pred reflektore zabrinuo. Od objave pisma nisam baš najmirniji - svi se pitaju tko sam i što sam, a to nije važno. Radim u uslužnoj djelatnosti, po ničemu se ne razlikujem od blagajnika u trgovačkim centrima - kako kažu komentari, svi se mogu prepoznati. Mislim da bi bilo pogrešno usmjeriti pažnju na mene jer nam je društvo već dosta žuto. Vidim da po medijima svak svakog tuži i strahujem da se to ne dogodi i meni, nadam se da u pismu nisam pretjerao sa izjavama koje bi nekoga mogle uvrijediti.

Monitor.hr: Jeste li do sada dobili kakav odgovor?

Puno ljudi mi se javilo i izrazilo divljenje. Svima sam zahvalio i rekao da nisam nikakav heroj niti vođa – vođama se ne znoje ruke kada im netko javno objavi tekst, drugi puta će mi trebati puno više hrabrosti. Moram reći da shvaćam i ljude kojima se moje pismo ne sviđa, koji su rekli da sam balav ili da iznosim imbecilne ideje i da su drugi krivi za moje probleme. Određeni ljudi nikada neće shvatiti da velik broj kućanstava u zemlji ne ide u minus zato jer žive iznad svojih mogućnosti nego jer moraju. Trebali bi zamisliti kako je sa jednom plaćom od 3000 ili manje kuna održavati obitelj i dvoje djece. Kako li je tek umirovljeniku koji živi sam od poljoprivredne imovine i komadića zemlje koju obrađuje? Moje je pismo posvećeno upravo njima, oni to nemaju gdje reći, jer nemaju za kompjuter, a kamoli za auto, što su luksuzi koje ja imam i koji mi nisu pali s neba, kao niti nikome od nas. Cinici će i dalje misliti da je za svu ljudsku patnju kriva nesposobnost pojedinca, samo zato jer su oni sposobni sve omalovažiti.

Hvala vam i molim vas da poštujete moju želju da ostanem nepoznat.