Clinton je puno pitao pa malo pucao, Bush puno puca i malo objašnjava

ZAGREB - Američki zračni udar po položajima iračke protuzračne obrane i zapovjednim mjestima iznad 33. paralele (akciju su fizički poduprijeli jedino Britanci) iznenadio je saveznike SAD-a u Europi i razbjesnio arapski i islamski svijet. Većina promatrača zaključila je da je ponovno bombardiranje Iraka bilo nepotrebno i ničim izazvano. No, u stvarnosti priča je nešto drugačija.

Amerikanci nikada nisu do kraja uništili iračku protuzračnu obranu. U odnosu na 1990. i 1991. godinu ona je prorijeđena ali i dalje funkcionira, osobito oko Bagdada.

Saddam Hussein je sačuvao čak 6.000 protuzrakoplovnih topova i 575 lansera raketa zemlja-zrak sa ukupno jedanaest vrsta protuzrakoplovnih projektila ruske i zapadne proizvodnje. U mnogobrojnim netaknutim (i neotkrivenim) podzemnim bunkerima i skladištima (do 1991. gradila su ih uglavnom jugoslavenska poduzeća) Saddam drži svoje "tajno blago". Duboko pod zemljom on je još koncem 1990. sakrio dio zrakoplovne i protuzračne tehnike.

Iračani su se na te izvore oslanjali vrlo oprezno, postupno izvlačeći komad po komad opreme kako je Amerikanci ne bi spazili svojim špijunskim sredstvima i brzo uništili.

Saddam je praktički obnovio protuzračni prsten oko Bagdada, dobro ga maskirao među civilne objekte i u predgrađe postavio samo najnužnije sustave. Uskrsli sustav radarskog motrenja počeo je djelovati odmah iza Nove godine i u prvih mjesec i pol dana 2001. mnogo puta "uhvatio" američke i britanske avione u rutinskim patrolama. Probe radi, na savezničke lovce ispaljeno je nekoliko projektila, a često su bili aktivni i protuzračni topovi.

Saddam je odlučio više ne dozvoliti američkim pilotima da bez rizika lete iznad 33. paralele i "nekažnjeno" nadlijeću i Bagdad.

Irački predsjednik je nastojao uvježbati nove posade za optičko, radarsko te vjerojatno infracrveno upravljanje vatrom u svim meteorološkim uvjetima (vjerojatno upravljanje je otvaranje vatre po onim koridorima za koje se pretpostavlja da ih koriste američki lovci).

Dakako da ni Amerikanci nisu sjedili skrštenih ruku: ustanovili su da je irački protuzračni sustav ponovo osposobljen za djelovanja po niskoletećim avionima koje može otkriti, raspoznati i neprekidno pratiti s dvostruko veće daljine nego ranije. Istodobno, američki stručnjaci uočili su i nedostatke iračke obnovljene protuzračne obrane. Irački radarski sustav i dalje je osjetljiv na elektronsko ometanje iz zračnog prostora. Sinkronizirana djelovanja (ometanje i lansiranje lažnih aviona i bespilotnih letjelica u cilju obmanjivanja) poduzimana povremeno od Amerikanaca u kratkom vremenu paralizirala su najveći dio iračke protuzračne obrane i to na čitavom prostoru između 33. i 35. paralele, kao i u pojedinačnim koridorima za prolaz američkih jurišnih zrakoplova.

Ruski radari starije proizvodnje također su i dalje osjetljivi na borbena djelovanja iz zračnog prostora jer svojim uključivanjem, makar i nakratko, otkrivaju vlastitu poziciju i predstavljaju vrlo pogodne izvore za američke proturadarske rakete zrak-zemlja. Amerikanci su shvatili da je većina iračkih posada još uvijek ograničena za istodobno djelovanje samo po jednom cilju (što je neefikasno u uvjetima masovnog bombarderskog naleta). Stoga im je ciklus gađanja vrlo spor, zauzetost svih sustava neracionalna, a mogućnost preusmjeravanja već ispaljene rakete na drugi cilj ravna nuli. Većina iračkih raketa zemljazrak ima ograničene manevarske sposobnosti u pokretanju po pravcu i po visini. Zbog toga, Iračani često ne mogu vođene rakete dovesti na željenu putanju što je ravno promašaju.

Iako odlično maskiraju svoje protuzračne položaje Iračani se demaskiraju gotovo uvijek u trenutku lansiranja raketa zbog dima koji se tada stvara, što američki infracrveni lokatori iz zračnog i svemirskog prostora lako otkrivaju. Što su dalje od Bagdada, na slabije nastanjenim i urbaniziranim prostorima, Iračani teže mogu maskirati svoje protuzračne položaje.

Amerikanci vješto koriste još jednu slabost tog sustava: daljina djelovanja iračkih raketa za srednje i velike visine nije dovoljna da dohvati ili ozbiljnije ugrozi američke letjelice. Svi američki piloti (s kopna i nosača aviona) savršeno su izvježbani za ubacivanje u "mrtve (slijepe) zone" iračkog protuzračnog štita i bez korištenja dalekometnih oružja.

I dok su se Iračani uvježbavali i iskušavali Amerikance, uvjereni da je Bushova administracija previše zabavljena kadrovskim "čišćenjem" Bijele kuće i ključnih ministarstava, uslijedio je novi vrlo bolan udar. Jer, vježbali su se Amerikanci, čak i intenzivnije od Iračana. Pojačani izviđački letovi u protekla dva mjeseca poduzimani su samo zato da ponovo satkani irački protuzračni sustav otkrije svoje Ahilove pete.

U Pentagonu su odlučili da unište istaknute točke iračke protuzračne obrane na rubu Bagdada. Zastrašujuću poruku ponijeli su lovci F-18 i A/F-18. Iako je McDonnell Douglasov F-15 Eagle u osnovnoj varijanti lovac jednosjed za postizanje prevlasti u zračnom prostoru, Iračane su ovog puta iznenadili F-15E Strike Eagle u usavršenoj dvosjednoj jurišnoj varijanti (ima dva pilota i nosi 11 tona ubojnog tereta) koji su doletjeli iz američkih kopnenih zračnih baza, te također McDonnel Douglasov mornarički lovci F/A-18E Super Hornet. Dvije eskadrile F-15E i F/A-18E lansirale su proturadarske rakete i vođene aviobombe (uključujući i AGM-130) izvan djelovanja iračke protuzračne obrane i uništile sve radarske postaje za upravljanje vatrom, zapovjedne položaje i raketna sredstva koja imaju vlastite radarske sustave.

No te činjenice ne impresioniraju Saddama Husseina.

On je najavio oštru osvetu. Konkretno, prkosit će Washingtonu tako što će jače pritisnuti Izrael pomažući palestinsku pobunu na Zapadnoj obali Gaze. Kako će za nekoliko tjedana palestinska uprava potpuno iscrpiti svoja financijska sredstva, Saddam namjerava dati Palestincima svježi novac, teško naoružanje i diverzantske stručnjake.

Ali, oni koji poznaju situaciju lako će zaključiti da će, povuče li Saddam takav potez, umjesto 24 lovca na njega krenuti barem 240 američkih borbenih aviona. Jer, za razliku od Billa Clintona novi predsjednikGeorge Bush mlađi batinom udara iznenadno i brzo, bez ranijih dugih najavljivanja i naknadnih moraliziranja, ne izvješćuju o svojim namjerama čak niti najbliže saveznike iz NATO-a.

Prije je bilo "prvo puno pitaš a onda pucaš" a sada "prvo pucaš i malo objašnjavaš".