Conneryjeva filmska Klopka

CANNES (Od posebne Vjesnikove izvjestiteljice) – Možda bi u nekoj drugoj prigodi ovaj film bio osuđen na propast ili ignoriran kao već viđeni kliše u kojem je sve podređeno glavnoj zvijezdi, ali ove godine u Cannesu koji ne obiluje zvijezdama pojava Seana Conneryja doista je bila »spas u zadnji čas«, pa samim tim i mogućnost uživanja u njegovoj karizmatičnosti bez obzira u kojem filmu igrao.

Glumačka individualnost ne mjeri se brojem uloga niti nagradama, nego magijom koju ima na gledatelje, a Connery doista spada u one rijetke glumce koji savršeno spajaju svoj lik s ulogama koje igraju, tako da gledatelji luduju za njim, a kritičari ga respektiraju i uvijek su u većini na njegovoj strani, bez obzira radilo se o savršenom Jamesu Bondu, ambiciozinom »čovjeku koji je želio biti kraljem«, simpatično-ciničnom ocu Indiana Jonesa, sentimentalnom kralju u »Prvom vitezu« ili negativcu, kradljivcu umjetnina u filmu »Klopka«.

Upravo taj film doživo je europsku premijeru u Cannesu projekcijom u glavnom programu, ali izvan konkurencije za nagrade, a sve s namjerom organizatora da napokon odaju dužnu počast velikom umjetniku i nenadmašnom kreatoru stotina uloga – Seanu Conneryju.

Film »Klopka« u režiji Jona Amiela sam po sebi ne bi predstavljao ništa posebno da u njemu nema Seana Conneryja kojemu je sve podređeno, svaka scena, replika, svaka ideja, dosjetka, čak i izbjegavanje ljubavnih scena koje Connery u posljednje vrijeme nerado prakticira u svojim filmovima.

Šteta, jer mogao je to biti mnogo uvjerljiviji film, tim prije što još uvijek nenadmašno šarmantni Connery itekako dobro funkcionira u vezi s mladom i atraktivnom glumicom Catherinom Zetom-Jones koja dakako ne odolijeva njegovim čarima.

Priča je stereotipna, ali upravo onakva kakvu publika želi, zasićena nasiljem kojeg u ovom filmu nema, iako se radi o lopovima i njihovim pothvatima u krađi skupocjenih umjetničkih dragocjenosti. Sve je namjerno napravljeno tako staromodno i usporeno da se doima kao živi remake uspomena na nekadašnje velike filmske zvijezde s kojima je Connery imao posla, primjerice Hitchcockom.

Poput njegovih filmskih intriga i ovdje dominiraju cinizam, luksuz, osjećaji i nadmudrivanja pametnih i spretnih individualaca koji se neprekidno nalaze na ivici zakona, između istina i laži, prijestupa i poštenja..., sve dok sami sebe ne dovedu u klopku iz koje se moraju izvući vlastitim sposobnostima.

Connery igra Roberta Maca MacDougala, jednog od najsposobnijih kradljivaca umjetnina, a Catherina Zeta- Jones je Virginia, Gin Baker je istražiteljica u osiguravajućoj kompaniji koja pokušava postaviti klopku Macovim pothvatima da bi na kraju i sama postala žrtvom njegovih poteza, ali srećom, za nju i njegovih osjećaja.

Zajedno Mac i Gin su savršeni par koji besprijekorno funkcionikra s obzirom na njegovo iskustvo i njezinu mladost, na njegovu temeljitost i poznavanje svih lopovskih tajni, te njezino znanje kompjutorskih vještina. Ipak, posebno atraktivne su scene kada se ona spretnim gimnastičkim pokretima provlači kroz mnoštvo svjetlosnih zraka alarmnog uređaja...

Tko onda ne bi bio na strani ovog simpatičnog lopovskog para koji je inkarnacija atraktivnosti, spretnosti i ljepote dobrog ukusa, dakle svega što je neophodno filmu da bi privukao gledatelje zasićene užasima nasilja i krvi, ubojstava i vulgarnosti.