Nemojte me shvatiti pogrešno – DebConf jest važna konferencija, Debian jest važna distribucija. No, način na koji je lokalna politika dala važnost cijelom događaju malo je u nesrazmjeru sa jednom ipak geekoidnom konferencijom.
Ovogodišnji DebConf otvorio je glavom i bradom Milorad Dodik, predsjednik RS, a prisutni su bili i premijer Džombić i ministar znanosti Komić. Nazočio je i (također kao jedan od značajnih sponzora) Predrag Ćulibrk iz m:tel-a, sponzora koji je svim sudionicima (njih četiristotinjak iz preko pedeset zemalja) osigurao jeftinu lokalnu komunikaciju u obliku prepaid SIM kartica.
Međunarodna IT konferencija nije mala stvar, pa su političari pokazali priličan interes, sponzori jednako tako, a ni lokalni mediji nisu zaostajali, optimistično i obilno izvještavajući o tome kako je RS tih dana bila svjetskim centrom informatičke industrije.
No, stvorena fama prizivala je u misao hrpu ozbiljnih, srednjovječnih managera u Armani odijelima i crnim lakiranim cipelama kako kruže centrom grada. Stvarnost je nekima vjerojatno bila šokantna onog trenutka kada su ugledali jednog od sudionika konferencije kako kroz hotel prolazi u kiltu, raščupan, nalakiranih noktiju na rukama, mašući guzicom u ritmu glazbe iz zvučnika.
Da, to je DebConf, konferencija geekova. Vrhunskih stručnjaka, nema zabune, samo ne stručnjaka u kravatama i odijelima. Tako je iz Francuske doputovao lik posve bos. Htio je tako bosonog ući u Banski dvor u kojemu se održavala konferencija, ali su ga policajci ljubazno zamolili da, eto, ako nije problem, znate, ovdje je običaj da se ulazi obuven... Francuski geek je potom kupio obuću koju je stavljao na noge samo kada bi trebao boraviti u Banskim dvorima.
Kad već spominjem neobičnosti, moram spomenuti i ručak organiziran u jednom od hotela u kojima su bili smješteni sudionici. Nisam posebno zahtjevan, no jedan dan sam otišao probati jelo. Preraskuhani fusili (ili neki bliski tjesteninski rođak, točnu identifikaciju morao bi odraditi Primorčev forenzički tim) sa masnim otkoštenim komadima pileta pokrivenim kvadratom topljenog sira. Rekli su mi kako je klopa na istom mjestu drugih dana bila Ok, no ova štih proba koja me koštala 15KM ostavila je dojam tek preskupog napoja. U to ime pridružili smo se ad-hoc SIG-u nazvanom "find the best cheewapcheechee in town". Manje razvikani od sarajevskih i travničkih, banjalučki ćevapčići ipak spadaju u de luxe klasu istoimenih delicija za raju, pa su se i mnogi strani sudionici konferencije priključili izazovu ćevapcachinga.
Ako vas živcira što još nisam faktički ništa informativnoga rekao o samoj konferenciji, morati ćete se strpiti dok vas ne izbrifiram o još dva off-line događaja: geekovskom partijanju i geekovskoj gastronomiji.
Geekovsko partijanje, kao što već možete pretpostaviti, uglavnom se svodi na odlazak na odgovarajuće mjesto za partijanje, sjedanje za stol, kolektivno stavljanje laptopa na stol i zatim – kodiranje. Ili, eventualno, IRC-anje (što se pokaže vrlo praktičnim na mjestima koja su toliko glasna da u njima normalan razgovor nije moguć). Dio šale na stranu, jer dio ekipe se razmilio po banjalučkom noćnom životu, i kažu da su se sljedeće jutro svi vratili nazad, više ili manje neoštećeni, unatoč najavljenoj aktivnoj potrazi za najluđim partijem sa najviše alkohola.
Gastronomski dio priče ispao je zaista izvrsno. Činjenicu kako sudionici dolaze iz više desetaka različitih zemalja bilo je jednostavno iskoristiti za "wine & cheese party": svatko tko je mogao i htio, donio je tipično vino i (a)tipičan sir iz svoje zemlje; nakrcana blaga zatim su se razdjelila na sitne kriške i degustacija najrazličitijih vina i najrazličitijih sireva mogla je početi.
Ne zamarajući se sitnicama poput misterije kako je tolika količina (uglavnom olfaktorno ofanzivnog!) sira prošla pored carinika, prisutni su navalili na mliječne i grožđane prerađevine, uz nešto uljeza poput poljske kuhane šunke ili meksičkih keksa, ili pak originalnog kulena iz ravničarske Crne Gore. Sveopće dobro raspoloženje nisu pokvarili ni oni geekovi što su sa ogromnim ruksacima na leđima odsutno rotirali relativno uskim, napučenim prostorom. Moji osobni favoriti: norveški(?) meki sir sa čokoladom i francuski, dostojanstveni sir u zrelim godinama. Sir je sir, ali samo je francuski le fromage.
Dan organiziranog izleta ne mogu opisati, jer sam lukavo krenuo prije svih kako bih izbjegao gužvu kada stotine geekova nahrupe u Krupu na Vrbasu, posjetiti slapove (koji nisu bili u punoj snazi, ali su svejedno lijepo izgledali) i obližnji manastir. Lokalni turistički vodič sjedio je u hladu pored vodenice i u Krupi hladio gajbu sokova za žedne turiste koji možda naiđu. Kada smo ga obavjestili da se prema njemu kreće barem jedan pun autobus turista, zaključio je kako valja zvati suprugu u pomoć.
Toliko o tome. Prijeđimo na stvar. DebConf, što je novoga na DebConfu bilo?
Zapravo, ništa spektakularno. Nemojte biti razočarani, to je dobar pokazatelj: on govori kako je i distribucija i konferencija dobila nešto patine zrelosti, a uz nju idu i smirenost i etabliranost. Nema spektakularnih najava, nema nevjerojatnih obećanja – konferencija je više sličila konferencijama kakve stabilne tvrtke, gdje se uglavnom govori o tome koliko smo napredovali u odnosu na prošlu godinu, kakve novosti planiramo uvesti, na čemu se trenutno radi, i sve onako smirenim tonom. Samo bez tamnih odijela i kravata.
Možda najzanimljiviji širem auditoriju bio je Debian Day, sa svojim temama ciljano usmjerenim prema ne-developerima: "Understanding Debian", "How to contribute and get involved"... ostatak dana bio je ispunjen temama namjenjenim prvenstveno Debian developerima (uključujući tu i Debiyarn, tečaj kukičanja kao distrakciju od programiranja) i drugim ljudima relativno visokog nivoa znanja. Iz popisa od gotovo osamdeset različitih predavanja izdvojio bih kao možda značajnija od drugih ona o Linux kernelu i multiarch arhitekturi. Predavanja su organizirana uglavnom kao polusatni događaji sa polusatnim pauzama između, jer je jedna od važnijih stvari DebConfa geekovski networking. Slično su bili ogranizirani i praktični dijelovi i radionice, a hack lab je bio otvoren za sve hackere dobre volje.
Sva predavanja snimljena su i možete ih pogledati ovdje. Sučelje je minimalističko, upravo kako priliči Debian geekovima.
Što još reći o DebConfu? Konferencija je bila vrhunska, iako možda ne na marketinško-PR način kakav se obično očekuje od vrhunskih konferencija, sa puno blještavila i prazne priče. Ljudi koji su se tamo okupili nisu beznačajni bezveznjaci, iako nisu nosili skupa Armani odijela. Priča je bila opuštena, ljudi su se družili i uglavnom nitko nije pokušavao auditoriju prodavati maglu, kako to već biva na komercijalnijim događanjima. I Banja Luka je doživjela da kroz nju promarširaju internacionalne brigade geekova i vjerojatno ostave malo od svoje otvorenosti i dobrog raspoloženja. Neki su naučili neke nove stvari. Neki su upoznali ljude sa kojima su komunicirali samo preko Interneta. Neki su prvi put u životu pojeli ćevape. Svi su se dobro zabavili, a domaćini su se pokazali sposobnim organizatorima. Grad je pokazao svoje susretljivo lice u pomalo neobičnoj situaciji (prodavačice u kioscima ne pričaju engleski, pa je savjet za kupnju bio: "point with your finger and offer the money").
Bilo – ponovilo se!
Autor je jedan od vodećih domaćih informatičara i ekspert za slobodni softver, informatički novinar, bivši stručni savjetnik za informatiku u poglavarstvu Grada Zagreba i vlasnik tvrtke Operacijski sustavi. Jedan je od 25 najboljih IT konzultanata u Hrvatskoj, prema izboru korisnika tih usluga. Njegove tekstove možete pronaći na njegovom osobnom blogu oddparity.org.
