ICT

Ponedjeljak, 28.08.2017.

Tagovi: Bitcoin, Radoslav Dejanović, Bitcoin, Radoslav Dejanović

  • 08:33

EVEN PARITY

Dejanović: Bitcoin groznica

Ovaj eksperiment govori manje o tehnologiji, a puno više o ljudskoj prirodi. Pokazao je da jedna matematička ideja ima smisla, da postoji praktična primjena tehnologije, ali i to da je, rekao bih, moguće i donekle pretpostaviti buduće događaje oslanjajući se na univerzalne karakteristike ljudske naravi: pohlepu i glupost.

Piše: Radoslav Dejanović


Nova zlatna groznica danas je, naravno, virtualna - sa svakog virtualnog ugla vrište reklame i savjeti o uskakanju u Bitcoinov nezaustavljivi vlak beskonačnog profita.

Ne znam kako vi, ali ja nisam impresioniran. Dapače, upravo me fantastičan rast vrijednosti Bitcoina navodi na pomisao kako je riječ o još jednom balonu koji će puknuti, a onda će mnogi plakati.

Doduše, Bitcoin nije klasična valuta, a njegovo tržište nije klasično tržište, pa bi odstupanja kakva inače signaliziraju balon mogla biti manje dramatična; s druge strane, baš zato što Bitcoin nije klasična valuta, takav događaj mogao bi dovesti do njegovog uništenja.

No, krenimo redom. Ponajprije, što je taj Bitcoin? Na čemu se zasniva? Što ga čini tako skupim? Kako ga zaraditi? Kako ga potrošiti? Pitanja na koja nije jednostavno dati jednostavan odgovor. No, pokušajmo ipak stvari objasniti na svima razumljiv način.


Bitcoin

Bitcoin je u svojoj pravoj naravi rezultat matematičke operacije, nagrada za uspješno obavljanje ne posebno kompliciranog, ali nimalo trivijalnog izračuna koji uključuje dozu slučajnosti na nečemu što se zove blockchain. Percipirana vrijednost Bitcoina sastoji se u tome što je teško (i s vremenom postaje sve teže) uspješno izračunati novi blok u blockchain-u, ali na njega utječu i posve ljudski faktori kakvi utječu i na puno zrelije stvari poput dionica. Slično kao i gotovo sav "pravi" novac, Bitcoin je fiat valuta, odnosno njegova cijena reflektira povjerenje u instituciju koja za njegovu vrijednost garantira. To je posebno intrigantno, jer iza Bitcoina ne stoji nikakva država niti banka – već samo oni koji u transakcijama Bitcoina sudjeluju: od rudara do trgovaca koji su spremni primiti Bitcoin u zamjenu za neku robu ili uslugu.

No, s druge strane Bitcoin ima i neke važne suprotnosti: nema centralnog vlasnika (pa tako nema niti narodne banke koja će otisnuti novih novčanica koliko politici treba), ima matematički ograničenu količinu koja može biti u opticaju, moguće ga je rastaviti u puno većem omjeru, a ne samo u stotinkama (najmanja jedinica je 1 satoshi, odnosno 0.00000001 ฿, za razliku od jedne lipe koja je 0.01HRK), nije ga moguće krivotvoriti, niti je moguće obaviti lažnu transakciju.

Ipak, kako je riječ o virtualnoj valuti – a što je česta zabluda – Bitcoin ne može osigurati anonimnost.


Blockchain

Blockchain je u svojoj naravi distribuirana baza podataka o svim Bitcoin transakcijama. Najjednostavnije govoreći, to je neka vrsta digitalne "bilježnice" u kojoj je zapisano tko je kome i kad predao koju količinu Bitcoina. Kako mu i samo ime kaže, sastoji se od niza blokova koji su međusobno povezani: svaki novi blok sadrži hash prethodnika, nove podatke o transakcijama, podatak o vremenu nastanka, potpis i vlastiti "hash" - ali tek nakon što drugi sudionici potvrde valjanost transakcija i konsenzusom odobre umetanje tog novog bloka u lanac. Sljedeći u nizu preuzet će njegov hash, dodati svoje nove podatke, i tako dalje. U teoriji (pa i u praksi), time se stvara neprekinut niz transakcija od izvornog bloka do trenutnog vremena.

Drugim riječima, riječ je o bilježnici koju svi gledaju, i za koju sjeda jedan po jedan knjigovođa, javno predstavi što treba proknjižiti, pa ako okupljeni odobre to proknjižavanje, onda on olovkom upiše svoj zapis u bilježnicu i stolac prepusti sljedećem knjigovođi.

Iako ga većinom vežu samo uz Bitcoin i slične digitalne valute, blockchain je puno više od toga: riječ je o distribuiranoj bazi podataka (ažuriranu kopiju famozne "bilježnice" svatko može imati na svom računalu) što izuzetno otežava krivotvorenje (možete li promjeniti svaku od tisuća kopija bilježnice?) i oštećenje (jer su mnoge kopije dostupne na mnogim mjestima) baze podataka. Odluke u toj bazi podataka donose se konsenzusom (knjigovođa ne može upisati transakciju ako ju ne potvrde ostali nazočni) i nije jednostavno (ali ne i nemoguće!) zloupotrijebiti sustav.

Bitcoin koristi specifičan mehanizam konsenzusa (proof-of-work) u kojem knjigovođa koji uspješno unese novi blok u lanac biva nagrađen određenom količinom Bitcoina, no to je samo jedan od nekoliko različitih načina određivanja konsenzusa, a koji se mogu koristiti ovisno o tome za što se blockchain koristi. Sadržina blockchaina ne moraju biti samo financijske transakcije, već to mogu biti bilo kakvi podaci.

Nit vodilja ove tehnologije nisu financijske transakcije, već ideja o distribuiranom sustavu koji je jedinstven od početka do kraja (sadrži sve transakcije sustava), otporan na brisanje ili izmjenu podataka, ovisan o nadzoru i validaciji transakcija od strane članova od kojih je sam neovisan, te siguran od uništenja: mnoštvo knjigovođa ima mnoštvo identičnih kopija bilježnice i svi oni pušu za vratom kolegi koji želi upisati novi zapis u bilježnicu. Ako netko "nešto pokuša", ostali mu neće dozvoliti. Ako se nekome zapali njegova bilježnica, ostali imaju netaknute kopije. Bilo tko u bilo kojem trenutku može provjeriti bilo koju transakciju upisanu u bilježnicu.


Mining

Rudarenje Bitcoina, sad je valjda jasno, svodi se na korištenje računala (osobnog ili specijaliziranog) za izvođenje matematičkih operacija nad blockchainom, pa tko prvi dovede račun do kraja biva nagrađen valutom.

Prva rudarenja izvođena su na običnim kućnim računalima, korištenjem centralnog procesora. No, nije prošlo dugo prije nego se netko dosjetio da grafička kartica u računalu ima procesor koji je puno prilagođeniji intenzivnim matematičkim operacijama potrebnim za rudarenje, pa je u drugoj generaciji specijalizirani softver koristio grafičke kartice za rudarenje. Pritom je ostvareno ubrzanje od tridesetak puta u odnosu na CPU računala.

Od izuzetne važnosti je imati na umu da je brzina obavljanja matematičkih operacija glavni alat rudara, jer brže računalo brže računa, i time ima statistički značajno veću šansu da uspješno dovrši kalkulaciju i da se njegov blok prihvati u lanac i tako donese dobit. Zbog tog razloga je druga generacija Bitcoin minera, ona koja koristi procesor na grafičkoj kartici, vrlo brzo istisnula minere koji koriste CPU.

Već možete pretpostaviti kako poduzetni rudari nisu stali na grafičkim karticama: iako su one puno brže i bolje rješenje od centralnog procesora jer imaju ne samo bolji omjer rudarenja u odnosu na uloženi novac i potrošenu struju, već se lakše mogu mijenjati od procesora: kako bi izašla nova i brža grafička kartica, rudar bi iščupao staru i stavio novu – počelo se razmišljati o rješenjima koja su još više optimizirana za rudarsku matematiku. Relativno brzo počela su se pojavljivati specijalizirana rješenja za rudarenje, još boljih performansi i puno ekonomičnija od grafičkih kartica.

FPGA je tehnologija koja ima uistinu široku namjenu jer je njome moguće "uprogramirati" bilo kakvu funkcionalnost u generički procesor; poput EEPROM-a, FPGA čip je moguće pisati i brisati, reprogramirati i prilagođavati, bez potrebe za skupim procesom izrade čipa svaki put kad se dogode neke promjene. Takve je čipove moguće izvrsno optimizirati za određenu funkciju, pa tako i za rudarenje: jednom isprogramiran, FPGA će veselo i vrlo efikasno rudariti sve dok ga ne preprogramirate za neku drugu namjenu. FPGA je treća generacija alata za rudarenje i – ne moram niti naglašavati – značajno brži i efikasniji od grafičke kartice: ponovo, oko tridesetak puta brži.

U potrazi za svetim gralom rudarenja dolazimo do posljednje, četvrte generacije alata: ASIC čipova. Za razliku od FPGA čipova, ASIC čipovi se izrađuju poput klasičnih čipova i nije ih moguće mijenjati: jednom dizajniran, ASIC čip cijelog će svog života raditi samo tu jednu stvar za koju je stvoren. Zauzvrat nudi najbolje karakteristike: moderni ASIC mineri brži su od FPGA rješenja oko dvjesto puta. ASIC rješenja dogurala su do granica Mooreovog zakona, pa će biti zanimljivo gledati kako će rudari nadvladati ovaj problem.

Jedno od rješenja je gomilanje hardvera: tržište Bitcoina drži otprilike jedanaest velikih igrača koji zajedno imaju 99% procesne moći, a svi ostali, ve-e-eliki broj njih, dijele preostalih 1%. Kako je količina procesne moći u korelaciji sa količinom uspješno izrudarenih Bitcoina, logično je da profesionalci stvaraju prave velike datacentre namjenjene isključivo rudarenju, a zarađenu vrijednost reinvestiraju u noviju i bržu tehnologiju, jer je zarada proporcionalna količini procesne snage.

E, sad stavite stvari u perspektivu ako se želite baviti rudarenjem Bitcoina: mislite li za to koristiti vlastito računalo, bit ćete poput rudara koji sa svojim malim sitom vrijedno prosijava pijesak na potočiću sveudilj pjevušeći , dok malo iza njega golemi strojevi gutaju planinu i procesiraju stotine kubnih metara materijala u sekundi.

Što da rudar težak, proleter, onda čini? Izbora su dva: možete uložiti dovoljno novca u kupnju ozbiljnih strojeva – što vas može koštati više desetaka tisuća eura – ili se možete pridružiti ekipi u tzv. "pool" - grupu ljudi koji međusobno dijele zadatke i kombinirajući mnoštvo malih procesnih snaga uspjevaju konkurirati velikim igračima i dijele (kakvu, takvu) dobit.

Na samostalno rudarenje korištenjem jeftinih i svakome dostupnih rješenja možete zaboraviti: čak i uz ovako napuhanu cijenu Bitcoina, za povrat uloženog (oko 50€ za dobar ASIC koji se stavi u USB port računala, u zadnje vrijeme zbog rasta popularnosti Bitcoina i do 40% skuplji) bit će vam potrebne godine.

Želite li se ipak malo pozabaviti Bitcoinom više iz edukativnih a manje iz financijskih razloga, za to će vam biti dovoljno bilo kakvo računalo. Ulazak u svijet rudarenja u tom je slučaju jednostavan: trebate samo instalirati odgovarajući softver, primjerice CGMiner. CGMiner je izvrstan jer pruža mnoštvo informacija tijekom rada (ako vas ne plaši tekstualna konzola), ali potrebno je koristiti neku od starijih verzija jer nove više ne podržavaju ni CPU ni GPU rudarenje – kako sam autor kaže, troškovi su tisuću puta veći od zarade. Za GPU rudarenje (grafičkom karticom) potrebno je nabaviti verziju 3.7.2 za Windows ili Linux.

Za rudarenje pomoću CPU-a spretno rješenje je CPUMiner.

Osim softvera za rudarenje, obavezan dio opreme je i novčanik. Novčanik je mjesto koja čuva vaše podatke i informaciju o vlasništvu nad Bitcoinima, kao i famoznu “bilježnicu” koja je u trenutku pisanja ovog teksta dosegnula veličinu od 136GB i stalno raste. Pomoću novčanika možete slati i primati Bitcoine.

I to je to – uživajte! Nećete baš ništa zaraditi, ali ćete steći osjećaj za novu tehnologiju.


Bitcoin za špekulante

I najzad ta posljednja, najmanje zanimljiva ali najopasnija stvar: ulaganje u Bitcoin. Je li pametno ulagati u Bitcoin i je li moguće obogatiti se preko noći?

Dosta je savjeta, pa i plaćenih oglasa koji ljude nagovaraju na ulaganje u Bitcoin, obećavajući višestruku dobit u relativno kratkom vremenskom roku. Bitcoin će, kažu, za par godina vrijediti i po 10.000$. Ma što deset? Stotinu!!!

Ovakva nagađanja, uz psihološki efekt "kruha bez motike" koji nam je svima tako privlačan, nagovaraju ljude na rudarenje i ulaganje u Bitcoin kao investiciju (tj. špekulaciju). Što se rudarenja tiče, privlačna je ta ideja da ja sjedim na kavi, a doma mi računalo stvara novac od jutra do mraka i nazad – no, to radi samo mala grupica najvećih rudara koji su u posao uložili zbilja ogromnu investiciju.

Špekuliranje je puno opasnije: mnogi će se obeshrabriti ulaziti u priču o rudarenju kad shvate da trebaju odmah uložiti desetine tisuća eura da bi u nekoj budućnosti potencijalno vidjeli povrat investicije i zaradu, a oni što kupe moćnu grafičku karticu “koja će se za pola godine sama otplatiti” nakon razočaranja će se barem moći kvalitetno igrati. Nije izgubljen veliki novac.

No, ljudi koji žele kupiti Bitcoin u nadi da će za godinu dana udvostručiti, utrostručiti ili još i više kapitalizirati svoju dobit trebali bi biti na izuzetnom oprezu!

Naime, ovaj graf - to je slika nečega što se ekonomskim riječnikom zove "balon". Baloni nastaju kad ulagači imaju nerealan stav o nečemu, preveliko povjerenje i nezdravi optimizam. Izvrstan primjer je famozni dotcom balon krajem tisućljeća, kad su šakom i kapom ubacivani novci u bilo kakvu tvrtku koja je imala veze sa Internetom. Ne razumjevši materiju, ne poznavajući tehnologiju, te posebice nemavši konkretna iskustva u odnosu Interneta prema ostatku ekonomije, ulagači su špekulirali. I popušili.

Usporedite lijevu polovicu grafa dotcom buma sa grafom Bitcoina.

Graf kao takav nije nikakav pokazatelj, naravno, pa što bi još moglo biti sumnjivo kod te digitalne valute?

Jedan od osnovnih problema Bitcoina je što iza njega ne stoji autoritet. Da se razumijemo, tehnologija je fenomenalna, ali kad je riječ o tome TKO garantira za vrijednost valute, ispada da ne garantira zapravo nitko.

Drugi problem je odnos vrijednosti valute prema nečemu: dionicama, primjerice, raste vrijednost prema pretpostavljenoj budućoj dobiti – a ona je percipirana prema kvaliteti posla kojeg tvrtka obavlja i očekivanim budućim poslovnim dobicima.

U slučaju Bitcoina, čini se da vrijednost raste velikim dijelom zbog same sebe, odnosno zbog uvjerenja ulagača da će cijena i dalje rasti. Iako je trgovanje Bitcoinom realnost, opseg transakcija uz snažan porast u zadnje vrijeme, vezan uz rast vrijednosti valute donedavno je bio minijaturan, i samim time vrlo ranjiv. Činjenica da se Bitcoinom trguje indikativan je pokazatelj koji valutu čini poželjnom, ali nije nužno i primarni faktor rasta vrijednosti valute.

Najzad, možda najozbiljnije upozorenje kako se radi o nerealnim očekivanjima je nedavno uvođenje konkurentnog Bitcoina: obzirom da je tehnologija takva da je broj virtualnih novčića ograničen, s vremenom raste težina rješavanja problema a nagrada u obliku valute se u pravilnim vremenskim razmacima prepolavlja, to svakako jest faktor koji utječe na cijenu (jer rudarenje postaje sve skuplje), ali isto tako i potencijalna opasnost: što kad se izrudari cijeli blockchain? Baza podataka, naime, svojom je veličinom ograničena i nije ju jednostavno promjeniti. Ne i nemoguće, ali sad se u igru koja je do tog trenutka bila posve matematička upliće i ljudski faktor: kako najbezbolnije (i najprofitabilnije) riješiti problem? Padale su tu i teške riječi, ozbiljne svađe, te rastuća panika kako se tehnološki limit približavao i kako su se transakcije usporavale.

Rješenje je pronađeno u dijeljenju Bitcoina u dvije valute: “stari” Bitcoin i novi Bitcoin Cash.

Ne bi to bila neka naročita vijest – kriptovaluta ima oko 900 vrsta i sve su one nastale od originalne ideje Bitcoina, sa manje ili više promijenjenim parametrima vlastitog blockchaina.

No, Bitcoin Cash je nešto drugo: nije problem što je nastao podjelom od svog prethodnika, već zato što sa njim dijeli blockchain do trenutka tzv. "hard forka". Sve transakcije nakon tog datuma zasebne su u Bitcoinu i Cashu, ali prethodne su identične.

U potezu koji će, uvjeren sam, jednog dana biti nagrađen Nobelovom nagradom za ekonomiju, iz ničega stvorena je nova valuta sa nemalom vrijednošću u vlasništvu ljudi koji se bave Bitcoinom: praktično, svatko tko je imao nešto Bitcointa tog je dana dobio i nešto Bitcoin Casha. Nova valuta tako je zaživjela stvorivši nešto iz ničega za određenu grupu ljudi. Sa početnom cijenom od oko 300$ koja je u jednom trenutku skočila na 1200$, da bi se blago korigirala na oko 800$ u trenutku pisanja ovog teksta.

Nije loše za jednu valutu koja je netom nastala potezom pera, iza koje ne stoji ništa osim slave roditelja!

Nisam stručnjak za investicije i ne mogu vam savjetovati niti da kupite niti da ne kupite Bitcoin ili neku drugu kriptovalutu. No, vjerujem da je očito kako se radi o visokošpekulativnom materijalu sa vrlo visokim rizikom – zapravo, lutriji. Možete jako puno dobiti, ali i jako puno izgubiti. Ovo drugo je vjerojatnije.

Želite li se upoznati sa tehnologijom – samo naprijed, poigrajte se, rudarite: to je zbilja jeftino, a pritom je i edukativno.

Želite li se okušati u špekuliranju cijenom valute – neću vam reći: "nemojte". Dok postoje kladionice, postojat će i ljudi koji će tamo ostavljati svoj novac.

Moje osobno mišljenje je da ovaj eksperiment (jer on to uistinu jest) govori manje o tehnologiji, a puno više o ljudskoj prirodi. Pokazao je da jedna matematička ideja ima smisla, da postoji praktična primjena tehnologije, ali i to da je, rekao bih, moguće i donekle pretpostaviti buduće događaje oslanjajući se na univerzalne karakteristike ljudske naravi: pohlepu i glupost.

Satoshi Nakamoto negdje sjedi zavaljen u fotelju, žvače kokice i izvrsno se zabavlja.


P.S. Uočite da nigdje nisam spomenuo poznati argument kako Bitcoin služi kriminalcima kao valuta za kriminalne aktivnosti. Nisam, jer je argument glupav.

P.P.S. Toplo vam preporučujem jednu besplatnu, a izvrsnu knjigu: Memoirs of Extraordinary Popular Delusions and the Madness of Crowds – možete je besplatno preuzeti u više e-formata.



Autor je jedan od vodećih domaćih informatičara i ekspert za slobodni softver, informatički novinar, bivši stručni savjetnik za informatiku u poglavarstvu Grada Zagreba i vlasnik tvrtke Operacijski sustavi. Jedan je od 25 najboljih IT konzultanata u Hrvatskoj, prema izboru korisnika tih usluga. Autor je i SF knjige 'Umišljena inteligencija', koju u obliku e-booka možete besplatno skinuti na svoj Android uređaj s Google Play.

Izvor: Monitor.hr