ZAGREB – Kako okarakterizirati Dinamov nastup u subotnjem gradskom derbiju protiv Zagreba u Maksimiru? Kao nemoć, ili kao svjesno "bacanje pijeska u oči" mađarskim skautima? Blijedo izdanje Dinamove momčadi, posebice u prvih 45 minuta, i skromnih 1-1 protiv Zagreba na vlastitome stadionu, nikako ne mogu zadovoljiti niti Dinamovog trenera, ni igrače, a naravno, niti navijače. I što, naposljetku, uz ovakvu igru "plavih" možemo očekivati od njihovog skorašnjeg izlaska na europsku scenu? Jasno, nije ovdje riječ isključivo o Dinamovome pristupu i Dinamovoj igri, jer o konačnom raspletu utakmice je "ponešto" odlučivao i sâm Zagreb, koji je pružio doista sjajan otpor.
Momčad Miroslava Blaževića je tek četiri minute prije kraja prigrabila "veliki" bod na svome terenu, te tako u jedine dvije utakmice protiv, uvjetno rečeno ozbiljnijih suparnika – Hajduka i Zagreba – uknjižila tek jedan bod. A čak i taj bod Dinamovi su igrači jedva iščupali pogotkom četiri minute prije kraja. Već u četvrtak u Maksimiru gostuje mađarski Zalaegerszeg u prvom kolu Kupa Uefe i pitanje je koliko Dinamu zapravo odgovara "tajming" ove utakmice. Vidljivo je da trener Blažević još uvijek nije uspio svoje ideje pretočiti u praksu, što naposljetku i sâm priznaje.
Ipak, nikako ne smijemo zaboraviti superiornu igru u Gradskom vrtu, gdje su prije mjesec dana "dotukli" Osijek čak sa 5-1. A ta je utakmica pokazala da u Dinamu ipak ima "štofa" koji daje nadu u velike domete.
No, uoči premijernog ovogodišnjeg izlaska na europsku scenu navijače ipak pomalo zabrinjava svojevrsna kriza maksimirske momčadi.
Štoviše, poslužit ćemo se Ćirinom terminologijom, pa konstatirati kako ove subote u njegovoj momčadi nije bilo niti jednoga "nogometaša", već je bilo 11 "igrača". A Ćiro uporno ponavlja kako mu je glavni cilj u momčadi imati veću koncentraciju "nogometaša", nego li "igrača". U prijevodu s metaforičkog na praktični rječnik, to znači da Ćiro u svojoj postavi želi imati više tehnički dotjeranih pojedinaca, graditelja igre, svojevrsnih umjetnika lopte, a manje onih "običnih" igrača, radilica...
Takve Ćirine težnje zasad se ne očituju na samome terenu. Štoviše, u prvome poluvremenu je glavno obilježje Dinamove, ali i Zagrebove igre, bilo preskakanje sredine terena. Duga napucavanja lopti s jednog kraja terena na drugi nisu koristila baš nikome – ni igračima, niti gledateljima.
No, dvoboj protiv Zagreba i ne mora biti adekvatan parametar trenutačnog stanja Dinamove momčadi. Mnogi su, primjerice, skloni tezi da je Ćiro namjerno prezentirao ovakvu igru znajući da se na tribinama nalaze skauti Zalaegerszega. Uostalom, maksimirski je trener neposredno nakon utakmice posebice naglasio kako će fizionomija njegove momčadi u četvrtak u dvoboju protiv Mađara biti posve drukčija, dodajući da je razvoj događaja u gradskome derbiju bio dovoljno upozorenje i za igrače, a i za njega samog.
Uostalom, do četvrtka će se u momčad vratiti Smoje, Polovanec, a vjerojatno i Marić, Kranjčar i Krznar. U međuvremenu je, eto, Dinamov trener morao eksperimentirati s momčadi. Tako je, primjerice, posljednjeg čovjeka obrane igrao Dino Drpić, ulogu zadnjeg veznog preuzeo je Spomenko Bošnjak, na lijevom je boku osvanuo Jasmin Agić, prednjeg lijevog braniča igrao je Boštjan Cesar, lijevog veznog Dumitru Mitu... U takvome sastavu Dinamo još nikad nije igrao, a teško je vjerovati da će se ista ova družina u skorije vrijeme ponovno naći zajedno na travnjaku. Uostalom, i to je detalj koji dodatno pospješuje tezu o zavaravanju mađarskih skauta, koji su, dakle, u subotu vidjeli Dinamo u izdanju u kakvome nikad prije nije bio, a vjerojatno neće biti ni ubuduće.
S druge strane, svjesno odudaranje od svoga načina igre, te postavljanje neuobičajenoga sastava s ciljem zavaravanja mađarskih "promatrača", automatski ide u prilog suparničkoj momčadi, u ovom slučaju Zagrebu. Pitanje je, međutim, može li si Dinamo dozvoliti luksuz da se u domaćem prvenstvu svjesno upušta u takve ekshibicije.
Pa, pored onakvoga Hajduka, kakav je bio u Koprivnici, odgovor je – može!
