upozoravanja ionako nisu donijela puno koristi – narod se ponašao kao da ga se to niti najmanje ne tiče. Uostalom, što znaju stručnjaci? Oni imaju svoju matematiku, svoju statistiku, svoje “modele” i “simulacije” – sve te stvari koje nemaju veze sa stvarnim životom! Ma, kakvi znanstvenici?
E, ali onda se dogodi što se dogoditi mora. Naime, epidemiološki “modeli” to potvrđuju. Sva ta silna upozoravanja stručnjaka na koja se nismo obazirali postaju obistinjena. Tisuće zaraženih, desetine ozbiljno bolesnih, evo i prve se žrtve broje. No, što radi raja koja je prije iracionalno odmahivala rukom na upozorenja? Jesu li došli sebi i odlučili slušati što stručnjaci imaju za reći?
Ne. Odnosno, ne svi. Raja je šarolika, ima tu pametnih i razumnih ljudi, ima ih i manje pametnih, a ima i onih koji bez argumenta trube o zavjerama i opasnosti od cijepljenja. U prosjeku, ne možemo reći kako smo pretjerano pametni.
Kada dozvolimo iracionalnom da nadvlada razum, što dobijemo? Laganu paniku i praznovjerje.
Ne prekidajte lanac!
Otkako je gripa ozbiljnije krenula, dobio sam nekoliko e-mail “forwarduša” od nekoliko poznanika. Forwarduše su one famozne poruke koje pošaljete svima koje znate, jer vam je stalo do njih, jer ćete imati sreće u životu (odnosno, dogodit će vam se nešto ružno ako to ne napravite, da da, baš tako piše u e-mail poruci! Ne prekidajte lanac!) ili im želite poslati nešto smiješno ili važno. Gripa spada u one “važne” stvari.
Jedna jedina od tih poruka bavila se zaista efikasnim načinima zaštite od zaraze gripom: pranje ruku, izbjegavanje nakrcanih mjesta i drugi savjeti koje možete pročitati u bukvarima prvog razreda škole za male epidemiologe.
No, sve ostale bile su zaista paničarske. Nemojte se cijepiti! Umrijet ćete! Oslijepit ćete! Razboljet ćete se! Dobit ćete onaj neki Ajnštajn Barov Sindrom! U cjepivu je živa! I druge otrovne kemikalije! I čipovi! CIA će vas kontrolirati! Bit ćete obilježeni znakom zvijeri!
Pročitate li sadržaj takve forwarduše, primjetit ćete nekoliko stvari:
- poruka je intonirana negativistički i širi strah: cjepivo je opasno; ljudi gušteri žele kontrolirati čovječanstvo; cjepivo je beskorisno i služi samo za zaradu farmaceutskoj kući koja je u svojim laboratorijima proizvela i taj virus(1); cjepivo može izazvati teške neurološke poremećaje; u cjepivu je živa; cjepivo služi tome da sterilizira određenu populaciju(2)...
- poruka redovito navodi “stručna istraživanja”, “laboratorijska istraživanja”, ili se referencira na neke druge, neimenovane “stručne izvore”;
- ponekad se barata i konkretnim imenima: dr. Blaylock, primjerice.
Na prvi pogled, tekst zvuči smisleno – autoriteti pričaju o zlom cjepivu, čak je i poneki liječnik naveden imenom i autoritetom, spominju se i laboratorijska ispitivanja... Površan čitatelj lako će pasti na ovakvo zastrašivanje, posebice oni
ljudi koji i inače imaju sklonosti ka paranormalnim ili “alternativnim” stvarima. No, kako pažljiv i kritičan čitatelj može procjeniti valjanost takve jedne poruke?
Postoji nekoliko stvari koje se trebate zapitati prije nego prihvatite takve priče koje vam stavljaju pod nos: tko je osoba koja to piše, što tom porukom želi postići, te kakve konkretne dokaze svojih argumenata ima.
U slučaju forwarduša, nije lako doći do originalnog autora poruke. E-mail prepiska može se pratiti nekoliko koraka unazad, no do osobe koja je krenula sa njom vjerojatno nećete doći, jer sva je prilika da je poruka već nekoliko puta obišla svijet prije nego li je završila u vašem sandučiću. Pošiljalac poruke,dakle, potpuno je nepoznata osoba. O njenim
namjerama ne znate baš ništa. Je li riječ o altruistu koji ostatak svijeta želi upozoriti na neku opasnost, na armagedon koji prijeti? Ili je riječ o marketinškoj kampanji čiji je cilj nametnuti čim široj populaciji svoje viđenje svijeta, a možda usput i prodati nešto knjiga ili kakvo unosno predavanje?
Zaista, neobično je da vlasti širom svijeta(3) ne vide nikakav problem u cjepljenju, ali usamljeni pravednik ga vidi, a usput u toj priči vidi i nekakvu globalnu urotu.
I tako, s jedne strane imamo našeg ministra zdravstva, a s druge strane imamo nepoznatog autora. Kome ćemo vjerovati?
Bilo je to retoričko pitanje. Pravo pitanje je: hoćemo li vjerovati medicinskim stručnjacima ili ćemo vjerovati e-mailu nepoznatog borca protiv vjetrenjača?
Ljudi gušteri i CIA
Posebno se trebamo upitati što nam se želi prodati kad je riječ o poruci koja je uznemirujuće naravi, kad nas netko obavještava o nečemu što nam može ugroziti život, zdravlje ili obitelj. Prirodno je da u takvom slučaju zauzmemo obrambeni stav, ali ne protiv poruke, već protiv zla kojeg poruka definira (jer nikad se ne zna), i to je taj vektor kroz
kojeg se veći broj ljudi odluči proslijediti forwardušu umjesto da ju pospremi u kantu za smeće, mjesto koje joj s pravom pripada.
No, ako dvojite oko sadržaja poruke (jer kao laici nikad zapravo ne možemo biti sigurni što je laž a što istina), spominjanje teorija zavjere moralo bi vam razbistriti vid. Ljudi gušteri, CIA koja kontrolira populacije, ili priča o ubacivanju čipa u ljude pomoću cjepiva su toliko očite nebuloze da bi svatko pri zdravoj pameti trebao odmah shvatiti da iza tih priča stoje osobe nečista uma ili nečistih principa.
Ako je test na pošiljatelja i tipične elemente teorija zavjere nedostatan, testirajte onda relevantnost informacija u poruci.
Da bi priča o cjepivu bila vjerodostojna, autoru nije dovoljno samo popljuvati protivničku stranu, već treba ponuditi i nešto što barem izgleda kao dokaz u njegovu korist. Pa se piše o raznim testovima po laboratorijima koje rade vrhunski stručnjaci ili konziliji. Tako se neprijatelja napada njegovim oružjem – ako su znanstvenici napravili istraživanje koje pokazuje kako je trava zelena, mi ćemo pričati o istraživanjima koja pokazuju kako je trava – plava.
No, ključno mjesto na kojem te priče padaju je – nevjerodostojnost podataka. Sintagma “neka istraživanja” ili "laboratorijska istraživanja” ne znače apsolutno ništa. Njihov je smisao stvoriti privid znanstvenosti u argumentima, jer mnogi će ljudi povjerovati priči o tome kako su napravljena laboratorijska ispitivanja i neće im na pamet pasti da se
zapitaju: koja istraživanja, u kojem laboratoriju, pod čijim vodstvom, i najvažnije – gdje su objavljeni rezultati i metodologija istraživanja?
Krenete li dublje kopati, odjednom otkrijete da – ne postoje nikakva laboratorijska istraživanja, da se ne spominju nikakva imena, niti je igdje moguće pronaći rezultate istraživanja. Otkrijete da su izjave u forwarduši napisane samo zato da vas uvjere kako iza poruke stoji nekakav autoritet i kako su one u svojoj osnovi lažne. No, autoru poruke to nije bitno, važno je upecati što više naivaca i pridobiti ih na svoju stranu, radi nekog svog cilja.
Istraživanja i "istraživanja"
S druge strane, ponekad će se spominjati posve konkretna istraživanja, ali sa izvrnutom interpretacijom. Tako se u ovim forwardušama spominje cjepivo iz 1976. godine koje je uzrokovalo Guillian-Barre-ov sindrom, te 25 mrtvih. Istina je ovdje izvrnuta na prilično jednostavan način: 1976. godine dogodila se svinjska gripa u vojnoj bazi Fort Dix, koja se nije raširila izvan baze, ali je inicirala masovno cijepljenje stanovništva, nakon čega su se u novinama pojavili napisi o cjepivu koje povećava rizik od Guillian-Bairre-ovog sindroma. I tu priča, što se tiče teoretičara zavjere, staje. Postoji panika oko cjepiva lijepo dokumentirana u dnevnim novinama toga doba, postoje priče o ljudima koji su umirali od cjepiva (iako to nikad nije dokazano) i ljudima koji su razvili GBS nakon cijepljenja (iako niti to nije pouzdano dokazano, ali niti demantirano). Navoditi relevantna (4) istraživanja bilo bi kontraproduktivno, jer ona upućuju na moguće minimalno povećanje rizika od razvoja sindroma (jedna osoba na sto tisuća cijepljenih). Priča o
mogućem i minimalnom ne uklapa se u priču o zlom cjepivu koje će vam sigurno nauditi. Zato ćemo znanstvena istraživanja elegantno preskočiti, a iz postojećih činjenica izvući samo one koje nam odgovaraju. Nepotpune
su? Pa što onda?
Najzad, ako vas niti to ne pokoleba, pokolebat će vas spominjanje kakvog doktora ili nekog drugog znanstvenika. To su autoriteti, njima se vjeruje. Tako i dr. Blaylock, kontroverzni neurokirurg koji se bavi pitanjima imunologije i epidemiologije. Na prvi pogled tu nema ničeg spornog, doktor je doktor, to je liječnik koji zna sve o tijelu i bolestima i svakako mora biti autoritet?
Pogrešno. Medicina je toliko komplicirana i razgranata znanost da medicinare nužno tjera na specijaliziranje u određenim područjima. Dr. Blaylock je neurokirurg (dvojbenog statusa) i (ne)dvojbeno o tome zna mnogo. No, koliko zaista razumije imunologiju, a koliko koristi svoju titulu kako bi njome prisilio drugu stranu na pokoravanje pred autoritetom?
Što mislite o ideji da svog zubara zamolite da vam dijagnosticira oštru bol u oku? Najzad, zub, oko – sve je to dio glave.
Sakrivanje iza autoriteta vješt je trik raspirivača straha. Neukoj raji pobudit će osjećaj strahopoštovanja prema autoritetu, a rijetko tko potruditi će se ispitati je li taj autoritet doista autoritet, i je li autoritet u području oko kojeg se širi panika. Budite skeptični prema ljudima koji se postavljaju autoritativno; to može biti posljedica istinskog autoriteta, ali isto tako i ritualna maska za plašenje sugovornika.
Usvojite li ovih nekoliko alata zdravog razuma, bit ćete otporniji na prodavanje magle. I, nadam se, manje skloni slati forwarduše sa poluinformacijama ljudima do kojih vam je stalo.
Ah, da. Kraj ove priče zapravo je osvrt na raju i njenu percepciju svinjske gripe. Ispočetka ignorirana, svinjska gripa sad bi mogla neuk narod gurnuti u drugu krajnost – u paniku. Kupovati će se maske (iako nisu adekvatna zaštita), gomilat će se lijekovi za razne boleštine, kupovat će se šumeći vitamini, češnjak i lavanda mogli bi ponovo postati popularni... ali jednako tako mogla bi nastati i navala na cijepljenje, pogotovo ako se broj mrtvih nastavi penjati. A hoće. Statistika je
neumoljiva, i kaže nam kako ova gripa može ubiti (to smo vidjeli), ali i da zapravo nije opasnija od sezonske gripe (koja, oh iznenađenja – također ubija ljude). Jedina razlika je prevelika medijska pozornost koja se posvećuje svinjskoj gripi. Ona čini štetu – umjesto da umiruje, brojanje mrtvih na TV dnevniku dolijeva ulje na vatru panike. Nimalo neočekivano, i dalje se nedovoljno prostora daje stručnjacima koji pokušavaju objasniti kako panici mjesta nema i koji su zaista efikasni
načini zaštite od gripe. Zanimljivije je pričati o pacijentima na respiratoru, ljudima koji se bore za život, ljudima koji su izgubili život, naglas razmišljati treba li ili ne proglasiti pandemiju i zatvoriti škole i ustanove (tu odluku ipak bismo trebali prepustiti stručnjacima), kako su po ljekarnama razgrabljene maske i Tamiflu (pa ako su već toliki ljudi ugrabili svoju masku i lijekove, zar ćete si vi dozvoliti da ostanete bez svoje maske i svoje zalihe lijekova?), i tako svojim pristupom javni mediji potiho raspiruju paniku.
Savjetujte se s liječnikom, a ne s Davidom Ickeom
Naravno, dužnost medija je da izvještavaju javnost na točan i objektivan način, i uvesti silenzio stampa navelo bi vodu na mlin teoretičarima zavjere, no u ovako delikatnoj situaciji svaki pokušaj senzacionalizma – čini isto. Brojanje žrtava
svinjske gripe bespredmetno je – broj žrtava te i bilo koje sezonske gripe vjerojatno će biti podjednak, ali o sezonskim žrtvama ne priča se na središnjem dnevniku. Ima li zaista razloga tako agresivno brojati žrtve svinjske gripe?
Na kraju priče: trebate li se cijepiti ili ne? Svinjska gripa jest opasna, ali to ne znači da ćete sigurno umrijeti ako se ne cijepite. S druge strane, ako se cijepite, smanjit ćete rizik od mogućih ozbiljnih komplikacija.
Odluka je vaša, a moj je savjet: o tome se trebate posavjetovati sa svojim liječnikom, a ne sa Davidom Ickeom ili Rusellom Blaylockom. Kome vjerujete više?
(1) http://www.youtube.com/watch?v=I5pUftqEle0
(2) http://www.time.com/time/health/article/0,8599,1675423,00.html
(3) Poljska neće kupiti cjepivo za H1N1 jer ga ne smatraju dovoljno ispitanim. Bit će zanimljivo vidjeti rezultate koje će na populaciju imati ova odluka; srećom, svinjska gripa nije toliko opasna, pa u slučaju loše procjene rezultat neće biti katastrofalan.
(4) Reassessment of the Association between Guillain-Barré Syndrome and Receipt of Swine Influenza Vaccine in 1976–1977: Results of a Two-State Study
Cases of Swine Influenza in Humans: A Review of the Literature
The Guillain–Barré Syndrome and the 1992–1993 and 1993–1994 Influenza Vaccines
Autor kolumne jedan je od vodećih domaćih informatičara i ekspert za slobodni softver, informatički novinar, bivši stručni savjetnik za informatiku u poglavarstvu Grada Zagreba i vlasnik tvrtke Operacijski sustavi. Stare tekstove autora možete pronaći na njegovom osobnom blogu oddparity.org.
