Što se tiče prijedloga Zelene akcije za promjenu ustroja Ministarstva i tvrdnji da je postojanje graditeljstva i zaštite okoliša unutar istoga Ministarstva protivno praksi većine zemalja članica te da su te djelatnosti u interesnom sukobu, valja istaknuti da se u okviru ovog Ministarstva radi o graditeljstvu koje podrazumijeva aktivnosti kojima se, između ostalog, ne smiju ugroziti život i zdravlje ljudi, okoliš, priroda, te stabilnost tla.
Samo je za pretpostaviti da su Zelenoj akciji poznati pojmovi kao što su: energetska učinkovitost zgrada, pristupačnost građevina osobama s invaliditetom, održiva gradnja i građevni materijali, a koji su zahtjevi sastavni dio graditeljske aktivnosti i propisa o gradnji, jednako kao i u brojnim EU zemljama.
1. Ministrica je u jasnom sukobu interesa te djeluje kao predstavnica graditeljskog lobija u Ministarstvu zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva
Marina Matulović Dropulić je u direktnom sukobu interesa jer posjeduje 1497 dionica Instituta građevinarstva Hrvatske (IGH). IGH između ostalog ima licencu za izradu studija utjecaja na okoliš koje odobrava njeno Ministarstvo, kao i rješenja o prihvatljivosti zahvata u okolišu. Tako je npr. IGH napravio studiju utjecaja na okoliš za golf igralište Brkač podno Motovuna, a Ministarstvo je donijelo pozitivno rješenje o prihvatljivosti zahvata. Zbog tog rješenja je udruga Zelena Istra podnijela tužbu Upravnom sudu jer se u postupku procjene utjecaja na okoliš nije postupilo prema propisima, jer činjenično stanje nije pravilno utvrđeno i što je iz utvrđenih činjenica izveden nepravilan zaključak.
IGH je isto tako projektirao ulazno - izlaznu rampu za automobile unutar pješačke zone u Varšavskoj ulici, a Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva odbilo sve žalbe stanara i udruga građana zanemarivši da je investitor mogao rampu izgraditi na vlastitoj parceli pa prema GUP-u nije bilo opravdanja za devastaciju pješačke zone.
Nadalje, spomenimo lošu i skupu sanaciju tvornice Salonit u Vranjicu i odlagališta Mravinačka kava koju je isto tako radio IGH. MZOPUG je 2006. dodijelio posao plana sanacije tvrtki IGH, a cijeli projekt je financirao Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost. Kako se je od početne cijene sanacije od planiranih 5,5 milijuna, trošak popeo na 69,6 milijuna kuna, direktor Fonda Vinko Mladineo, dugogodišnji suradnik ministrice Matulović Dropulić je uhićen u studenom ove godine zbog sumnje na protuzakonito izvlačenje novca.
Odgovor:
Zelena akcija uporno proziva ministricu Marinu Matulović Dropulić za sukob interesa u odnosu na IGH, iako to nisu utvrdila za to mjerodavna tijela, što znači da Zelena akcija proziva bez osnova i uzima si pravo koje nema. Ovo Ministarstvo što se tiče izgradnje ima u nadležnosti provođenje programa POS-a i to preko APN-a i programa stambenog zbrinjavanja stradalnika iz Domovinskog rata za što projekte i nadzor ne radi IGH.
Povezivanje ministrice s IGH na takav način je tendencionalno i zlonamjerno i prema ministrici i prema tvrtki IGH.
Činjenica je da je IGH najveća i jedna od najboljih hrvatskih znanstvenih i projektantskih tvrtki (ne izvodi radove) s najvećom koncentracijom pameti (700 diplomiranih inženjera, doktora znanosti i magistara) i dobiva poslove preko javnih natječaja i kod nas i u svijetu.
2. Zastrašivanje istaknutih udruga za zaštitu okoliša
Ministricu Matulović Dropulić smatramo odgovornom zbog čina bez presedana – prekršajne prijave Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva protiv udruge Zelene akcije zbog prosvjedne akcije s hrpicom limenki boja i lakova kojom je željela ukazati na neriješeni problem odlaganja te vrste otpada čime se krši Zakon o otpadu. Ta je prijava u svrhu zastrašivanja novčanim kaznama od čak 800.000 kuna imala jedinu namjeru da se onemogući daljnji rad i ugasi najveća udruga za zaštitu okoliša u Hrvatskoj. Takvom vrstom prijetnje Ministarstvu zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva je poslao vrlo jasnu poruku istaknutim akterima civilnog društva što će im se dogoditi ukoliko će ukazivati na propuste u radu Ministarstva. Tužbom za izmišljeni prekršaj, kako je potvrđeno i pravomoćnom presudom nadležnog suda, ministrica je zloupotrijebila moć da bi pokušala onemogućiti daljnje djelovanje jedne udruge civilnog društva, pokazujući odlučnost koju rijetko koristi kada su pravi zagađivači u pitanju.
Ministrica je unazadila komunikaciju i odnos sa udrugama za zaštitu okoliša što pokazuje i činjenica je ukinula prethodnu praksu godišnjeg sastanka Ministarstva sa udrugama za zaštitu okoliša iz cijele Hrvatske.
Odgovor:
Sudeći prema obraćanju javnosti Zelene akcije teško da bi netko povjerovao u tezu o zastrašivanju u čemu jasno nema istine.
Nažalost, sve aktivnosti Zelene akcije koje ona poduzima u odnosu na rad ovog Ministarstva su izrazito napadačke što znači bez argumenata, te negiraju bilo kakav napredak na području zaštite okoliša i prostora. Međutim, najbolji odgovor na takvu njihovu politiku je priznati bitan napredak na područjima zaštite okoliša od strane EK što Hrvatskoj omogućuje da očekuje skoro zatvaranje poglavlja 27. Okoliš. Takav trend stalnog poboljšanja bio je iskazan u svim godišnjim izvješćima EK.
Jasno je da još ima puno posla jer se radi o jednom od najzahtjevnijih i najskupljih područja s obzirom na zatečeno stanje. Za te zadatke smo spremni i nastavit ćemo ostvarivati programe uz pomoć sredstava EU i nakon ulaska u EU uz pomoć strukturnih fondova.
Bilo bi dobro da u tome aktivnu ulogu imaju udruge (a ne negativističku kao sada). Za to je potreban dijalog, ali i dobra volja obje strane. Sada Zelena akcija ide linijom manjeg otpora i svoje prigovore upućuje samo na "sigurnu" adresu što se tiče dobivanja publiciteta i izbjegavanja problema u lokalnim sredinama od kojih dobiva prostor i sl.
Što se tiče prijave Ministarstva ona je uslijedila nakon što su aktivisti Zelene akcije svojim ponašanjem i izjavama pokazali potpuno nepoznavanje zakona i propisa s područja otpada i ustrajnost da ih se krši.
Ministarstvo pokreće projekt sudjelovanja javnosti na području gospodarenja otpadom a namjera je da se proširi i na druga područja, te očekujemo konstruktivnu suradnju udruga s tih područja.
3. Pogodovanje zagađivačima i ignoriranje ustavnog prava na zdrav okoliš
Ministrica Matulović Dropulić je izgubila svaki kredibilitet u javnosti kao ministrica zaštite okoliša jer je u brojnim slučajevima stala na stranu velikih zagađivača, a ne na stranu lokalne zajednice i zaštite okoliša. Često se zanemarivala provedba okolišnih propisa kako bi se izašlo u susret gospodarskim interesima pri čemu se zaboravlja da je očuvanje prirode i zdravog okoliša okoliš jedna od najviših vrednota ustavnog poretka Republike Hrvatske.
To se jasno vidjelo u slučaju INA-e i Sisačke rafinerije koja je potpuno nekažnjeno posljednjih godina prekoračivala dozvoljene emisije i time direktno utjecala na zdravlje građane Siska. Slučaj Salonita je pokazao ne samo kako su radnici Salonita izgubili zdravlje, već i kako je narušeno zdravlje građana Vranjica nakon dubiozne sanacije opasnog otpada.
Građani Pićana i okolice su iskusili što se događa kada se u postupku utjecaja na okoliš ne uzmu u obzir sve okolnosti lokacije na kojoj bi se zahvat trebao izvesti. Nakon što je Ministarstvo zaštite okoliša izdala dozvole za gradnju tvornice Rockwool građani su mogli samo gledati kako im se uništava okoliš i smanjuje kvaliteta života iako ih je ministrica uvjeravala da to nije točno. Povrh svega Rockwool se čak nije pridržavao ni tih unaprijed zagarantiranih ekoloških dozvola.
Išlo se tako i na ruku poduzećima poput Plive i Kvasca pa se godinama zataškavalo izvješća koja govore o sadržaju otpadnih voda što se iz tih tvornica ilegalno ispuštaju u potok Gorjak. Ne samo da opasne kemikalije utječu na zdravlje građana Brdovca, već zbog pojave superbakterija u vodi mogu imati utjecaj na zdravlje mnogo većeg broja ljudi.
Odgovor:
Licemjerno je ovo Ministarstvo i ministricu optuživati za rad rafinerije INA u Sisku jer je ovo Ministarstvo pokrenulo donošenje odluke Vlade RH kojom je tvrtki INA naređena rekonstrukcija rafinerije, što je rezultiralo činjenicom da je danas što se tiče utjecaja rafinerije – još i prije konačnog završetka modernizacije rafinerije – zrak u Sisku kvalitete I. kategorije osim u naselju Caprag gdje još uvijek postoji problem s H2S-om. Činjenica je također da u Povjerenstvu koje nadgleda programe rekonstrukcije i modernizacije tvrtke sudjeluje član sisačke eko-akcije.
Građani Pićana i građani Istre su pozvali tvrtku Rockwool da u njihovoj industrijskoj zoni izgrade tvornicu za proizvodnju kamene vune, a ugovor o kupoprodaji zemljišta i s tim u vezi druge obaveze potpisali su Općina Pićan, Istarska županija tj. Istarska razvojna agencija i Rockwool Adriatic d.o.o.. Danas je ta tvornica u probnom radu i ispunjava sve uvjete zaštite okoliša, što su pokazala mjerenja relevantnih institucija iz Hrvatske, a za mišljenje je Ministarstvo angažiralo i inozemnog stručnjaka.
Dakle, ne može biti govora o pogodovanju zagađivačima na uštrb lokalnog stanovništva. Ovo su dva primjera dokaz da upravo ovo Ministarstvo nije dopustilo odstupanja od standarda zaštite okoliša ni INA-i, a niti Rockwoolu koji nije mogao dobiti konačnu dozvolu za rad sve dok ne ispuni u potpunosti sve standarde.
Nažalost, u ovim kao i u drugim primjerima "hrabrost" Zelene akcije se iscrpljuje na Ministarstvu i to potpuno neopravdano jer inspekcije Ministarstva skoro svakodnevno vrše nadzor o čemu postoje izvještaji i na web stranici Ministarstva, a dva puta godišnje o njima raspravlja i Odbor za zaštitu okoliša Hrvatskog sabora.
Usput. Zelena akcija bi trebala znati da otpadne vode nisu u nadležnosti ovog Ministarstva.
4. Narušavanje međunarodnog ugleda Republike Hrvatske na području zaštite okoliša
Budući da hrvatske udruge za zaštitu okoliša kao promatrači redovno sudjeluju na međunarodnim ministarskim konferencijama o zaštiti okoliša, nevjerojatna je činjenica da ministrica Matulović Dropulić nije viđena niti na jednoj okolišnoj ministarskoj konferenciji u čak 7 godina mandata. Ministrica nije sudjelovala niti na konferencijama na najvišoj razini poput UN konferenciji o zaštiti klime u Kopenhagenu 2009. na kojoj je u hrvatskoj delegaciji bio i Predsjednik RH, Stjepan Mesić no ne i ministrica Matulović Dropulić.
Politika Ministarstva vezana uz klimatske promjene je dovela do daljnjeg narušavanja međunarodnog ugleda Republike Hrvatske na području zaštite okoliša pa je tako Hrvatska u Kopenhagenu 2009. proglašena od strane globalnog civilnog društva kao jedna od najgorih zemalja svijeta na polju borbe protiv klimatskih promjena. Hrvatska delegacija na klimatskim konferencijama UN-a, umjesto da se zalaže da se postigne sporazum u skladu s preporukama znanstvenika, isključivo nastoji da se za Hrvatsku izbore "olakšice" u reduciranju emisija kako bi domaći zagađivači mogli i dalje emitirati što više stakleničkih plinova.
Odgovor:
Prvo, nije točno da udruge za zaštitu okoliša redovito sudjeluju na ministarskim konferencijama zaštite okoliša, ali je istina da su prisutni na pojedinim sastancima, pogotovo regionalnima na kojima sudjeluju i pojedini ministri zaštite okoliša, ili na UN konferencijama.
Navodno urušavanje međunarodnog ugleda RH na području zaštite okoliša očito se dogodilo samo u očima Zelene akcije koja je, kao članica jedne međunarodne udruge sudjelovala u osudi pozicije RH u borbi na pravo ostvarivanja emisijske kvote koju je Hrvatskoj priznala Okvirna Konferencija UN za zaštitu klime. Tu se pokazalo eklatantno nepoznavanje situacije vezane uz položaj RH u okviru Kyotskog protokola, jer ne želimo pretpostaviti da se namjerno išlo protiv interesa Hrvatske.
Hrvatska se na svim dosadašnjim konferencijama o zaštiti klime borila upravo za postizanje međunarodnog, ali realnog i izvedivog rješenja, utemeljenog na znanstvenim spoznajama, a za ravnopravan položaj Hrvatske što znači razvoj njenog gospodarstva i energetike u odnosu na sve druge države, što neki promatrači očito nisu shvatili. Što inače reći o hrvatskoj udruzi koja potpisuje da je Hrvatska jedna od najgorih zemalja svijeta ignorirajući poziciju Hrvatske koja je nakon odcjepljenja od Jugoslavije ostala zakinuta za dio energetske bilance koju je ostvarila izgradnjom energetskih pogona u republikama bivše države.
Dokaz takovu neshvaćanju je nedavna akcija Zelene akcije odnosno zakopavanje "vremenske poruke" pokraj Ministarstva kao odgovor na "neuspjeh" konferencije u Cancunu 2010. godine, za što je opet po njima kriva Hrvatska, odnosno ovo Ministarstvo. Očito da ovaj puta predstavnici ove udruge nisu bili na konferenciji, ili nisu primijetili da se o emisijskim kvotama nije donosio zaključak, ali da je doneseno niz odluka koje – nakon više neuspješnih pregovora – po prvi puta predstavljaju važan korak naprijed prema razvoju novih tehnologija, prema ozbiljnom financiranju, što je nezaobilazni put stvaranju preduvjeta za smanjivanje emisija stakleničkih plinova.
Da je postojala želja za dijalogom s Ministarstvom, možda nije trebalo kopati u parku iza zgrade.
5. Ministrica snosi odgovornost za devastaciju prostora u RH
Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva odobrava prostorne planove, a direktno je odgovorno i za donošenje, provođenje i kontrolu Zakona o gradnji. Ministrica nije spriječila apartmanizaciju obale niti devastaciju zelenih površina u gradovima omogućivši promjene u prostorno-planskim dokumentima, te selektivnim primjenama Zakona. U slučaju "Varšavska" Ministarstvo je odbilo sve žalbe stanara i predstavnika osnovne škole u Varšavskoj. Ministrica je na početku mandata krenula u pompozno rušenje ilegalnih građevina da bi se ubrzo legalizirala većina tih objekata te tolerirala i gradnja u zaštićenom obalnom području.
Ministrica je podržala Zakon o igralištima za golf koji nema niti jedna druga država na svijetu. Zakon omogućuje izgradnju i prodaju apartmana i vila pod krinkom golfa te je trenutno u Hrvatskoj planirano čak 90 golf igrališta ukupne površine 10.000 ha što je površina od oko 13.000 nogometnih igrališta. Zakon omogućuje ne samo apartmanizaciju i devastaciju poljoprivrednog i šumskog zemljišta, već i izvlaštenje privatnih vlasnika za potrebe privatnih građevinskih investitora.
Odgovor:
Na ovaj bi se prigovor moglo odgovoriti kratko: blago onom koji ne zna. Naime, od 2004. do danas novim zakonom i podzakonskim propisima zaustavljeno je bujanje bespravne gradnje, sve općine i gradovi imaju prostorno planove, zakonom je zaštićeno obalno područje i otoci, uvedeno je licenciranje tvrtki u građevinarstvu, predviđeno osnivanje povjerenstava za ocjenu arhitektonske uspješnosti idejnih projekata, zabranjena je parcelacija apartmana i vila u ugostiteljsko-turističkim zonama, zabranjena je prenamjena šumskog i poljoprivrednog zemljišta bez suglasnosti nadležnih ministarstava, i u skladu s prostornim planovima županijskih i lokalnih zajednica…... Savjet za prostorno uređenje koji je također osnovan u tom razdoblju pomaže kod izrade županijskih planova, a donio je zajedno s Ministarstvom kriterije za ugostiteljsko turističke zone i golf-igrališta.
Izrađene su topografske karte Hrvatske u mjerilu 1:25.000 kojima je uspostavljena točna i ažurna slika o hrvatskom prostoru, infrastrukturi, nekretninama, vegetaciji i drugim pojedinostima.
Cilj svih zakonskih i na njima zasnovanih aktivnosti ovog Ministarstva je uspostava uravnoteženog razvitka u prostoru o kojem brigu moraju mnogo više nego dosad povesti lokalne zajednice, čije je to ustavno pravo i dužnost. To je jamstvo uspjeha prostorne politike, koja ne može i ne smije ovisiti samo o Ministarstvu, kako to misle udruge. Znakovito je da prije 2004. udruge nisu reagirale na devastaciju prostora koja se u prijašnjim vremenima događala, kada nije ništa ni poduzimano da se ona zaustavi. Ministarstvo potiče sanacije devastiranih područja bespravnom izgradnjom koje izrađuju lokalne zajednice.
Što se tiče Varšavske sve su informacije na webu Ministarstva, a svoje optužbe udruga temelji na nepoznavanju Ustava RH koji daje prava lokalnim zajednicama da samostalno upravljaju svojim prostorom.
6. Degradiranje instrumenata zaštite okoliša poput procjene utjecaja na okoliš
Ministrica Matulović Dropulić je odgovorna što je postupak procjene utjecaja zahvata na okoliš razvojnih projekta sveden na zadovoljavanje zakonske forme u kojoj ciljevi zaštite okoliša nemaju nikakvu šansu pred investicijskim apetitima. Cilj procjene utjecaja zahvata na okoliš trebao bi biti pružanje informacija o okolišnim posljedicama planiranih zahvata u okolišu, tj. sprječavanje, ublažavanje ili kompenziranje negativnih posljedica. Građani su, međutim, postali svjesni da zaštita zdravlja i okoliša nemaju u tim postupcima nikakve šanse pred interesima moćnih gospodarskih aktera koji prema sadašnjem sustavu financiraju izradu studija utjecaja na okoliš za svoje projekte. Kontinuirano se događa politička mobilizacija građana izvan postupka procjene utjecaja na okoliš za pojedine projekte jer nisu dobili kvalitetnu i pravovremenu informaciju o tome kako mogu sudjelovati u postupku. Pod vodstvom ministrice Matulović Dropulić rješenje o prihvatljivosti zahvata, bez istinske procjene utjecaja i učinkovitih mjera zaštite okoliša te bez uvažavanja primjedbi lokalnog stanovništva, ishodili su mnogi po okoliš štetni projekti. To potvrđuju i slučajevi u kojima se u savjetodavnim stručnim povjerenstvima razrješuju nepodobni i imenuju podobni stručnjaci kao što je primjerice smijenjen predsjednik povjerenstva za ocjenu studije utjecaja na okoliš koji je odbijao apartmanizaciju pod krinkom golfa u projektu "Brkač" kod Motovuna. Ministarstvo je primjerice odobrilo HEP-u projekt HE Lešće unatoč prosvjedima udruga na temelju studije utjecaja na okoliš iz 1986. godine tj. studije koja je starija od Republike Hrvatske.
Odgovor:
Ministarstvo u potpunosti poštuje sve propise, norme i iskustva drugih, razvijenih zemalja u postupcima procjene utjecaja na okoliš. Naročito što se tiče javnog uvida i javne rasprave.
Međutim, postavlja se pitanje zašto se "kontinuirano događa politička mobilizacija građana izvan postupka procjene utjecaja na okoliš"?
Zašto, npr. udruge ne pokreću javnost za vrijeme održavanja javne rasprave, zašto se ne reagira kod donošenja prostornih planova, kod izbora lokacija na lokalnoj ili županijskoj razini. Ako lokalno stanovništvo ne zna uvijek propise i svoja prava u odnosu na javni uvid i raspravu, zašto udruge ne rade na tom da javnost upoznaju i imobiliziraju u tijeku provođenja javne rasprave i uvida. Udruge koje djeluju u zaštiti okoliša znaju (bar bi trebale znati) da Ministarstvo sve postupke o procjeni utjecaja na okoliš prethodno najavljuje, a onda i objavljuje na svojim internetskim stranicama, da li udruge prate te stranice, ili uvijek reagiraju naknadno kad je postupak završen, ili, što je najproblematičnije, kad je neki objekt već izgrađen.
Pitanje je tko to degradira svojim ponašanjem instrumente zaštite okoliša? Ministarstvo to sigurno nije.
Pitanje je, također, zašto Zelena akcija omalovažava i sumnja u ocjene i sudove hrvatskih stručnih i znanstvenih institucija, stručnjaka i znanstvenika koji u okviru stručnih povjerenstava donose ocjenu prihvatljivosti određenog zahvata, na temelju čega Ministarstvo izdaje rješenje.
7. Katastrofalno stanje u sustavu gospodarenja otpadom
Ministrica je direktno odgovorna za katastrofalno stanje u sustavu gospodarenja otpadom u kojem je jedina svijetla točka sustav skupljanja ambalažnog otpada. U Hrvatskoj se godišnje ukupno reciklira samo 12% komunalnog otpada, a jedinice lokalne samouprave često krše zakon ne prikupljajući određenu vrstu otpada. Centri za gospodarenje otpadom se nažalost planiraju bazirani na pogrešnim tehnologijama i lokacijama koje su štetne za okoliš.
U gospodarenju s opasnim otpadom stvari stoje još i gore. Naime, prema najnovijim procjenama čak 78% od 250.000 tona opasnog otpada godišnje završi u okolišu ili na neadekvatnim odlagalištima. Ministrica je nedavno izjavila kako ni ne zna koliko zapravo opasnog otpada u Hrvatskoj godišnje nastane te kako će "morati početi kažnjavati poduzeća koja krše zakon i ne dostavljaju svoja izvješća o količini opasnog otpada". Loše je stanje i u zbrinjavanju radioaktivnog otpada pa pošto se godinama ništa nije radilo na tom polju Vlada se nedavno dovela u situaciju da bez stručne i javne rasprave vrši pritisak na Institut Ruđer Bošković da postane dugotrajno odlagalište za otpad niske i srednje razine radioaktivnosti iz cijele Hrvatske.
Odgovor:
Sustav gospodarenja otpadom u RH je uspostavljen u mandatu ministrice, čak je i svijest o postupanju s otpadom bitno napredovala zadnjih nekoliko godina. Sustav zahtjeva izrazito visoka ulaganja u slijedećim godinama za što su sad već stvorene i pretpostavke. Jasno, treba davati ocjene na temelju pravih podataka. Kontinuirana egzaktna mjerenja u više gradova u Hrvatskoj pokazuju da se sustav recikliranja komunalnog otpada bitno popravio, tako da je to na pr. u Zagrebu danas na razini od oko 24%. Da je sustav uspostavljen najbolje znaju građani jer vide razliku u odnosu na vrijeme prije 2004.
Centri za gospodarenje otpadom bazirani su na mehaničko-biološkoj obradi. Ako netko može predložiti drugu, po njegovom mišljenju bolju tehnologiju, kao i bolje lokacije, treba to argumentirati i obraniti. Nikad, ni od koga Ministarstvo nije dobilo drugi realni prijedlog, osim ako se ne misli na termičku obradu, izgradnju spalionica otpada. U Hrvatskoj se razvijaju tvrtke koje privređuju na gospodarenju otpadom i zapošljavaju nove radnike (do sada oko 5.000).
Prema zadnjim podacima AZO u RH se zbrine oko 70.000 tona opasnog otpada, u što treba uključiti i stare automobile, akumulatore, gume, električni i elektronički otpad i sl. Realna procjena je da to nije ujedno i ukupna količina opasnog otpada koja nastaje u Hrvatskoj, što je ministrica i javno rekla jer je to istina koju ne treba skrivati. Stvarne količine opasnog otpada, kao i putovi tog otpada, problem su u mnogim i bitno razvijenijim državama svijeta. Hrvatska, kao i ostale države potpisnice Barcelonske, Stockholmske i Roterdamske konvencije rade na identifikaciji, zbrinjavanju i kontroli prometa opasnim otpadom.
Nisko i srednje radioaktivni otpad nije u nadležnosti ovog Ministarstva. A što se tiče Instituta Ruđer Bošković, tamo postoji skladište NSRO već četrdesetak godina i taj će problem biti riješen.
