Tako je kriza konačno isplivala do političke površine. Dok je kriza zatvarala radna mjesta i gasila mala poduzeća, bila je ništa više od još jednog statističkog pokazatelja. Čak ni pad likvidnosti na nivou zemlje nije posebno zabrinuo političku elitu, uvjerenu kako će jednim potpisom na zadužnici riješiti sve probleme do slijedećih izbora, unatoč padu kreditnog rejtinga zemlje koji neminovno znači teže dobivanje kredita i veće kamate.
Na red su došli najzaštićeniji
Tempo krize ipak je brži, pa su konačno na red došli i najzaštićeniji od svih radnika - oni koje zapošljava država sama. A oni, naravno, traže svoje – ono što im po kolektivnom ugovoru pripada. Ništa više niti manje od toga. Nažalost, država nema sredstava za zadovoljenje kolektivnog ugovora, a štrajk ovih ljudi ipak je bolniji od tamo nekih nepoznatih građana koji su dobili otkaz jer je njihova nepoznata mala firma propala, a oni postali tek dio mase nepoznatih sudbina u evidenciji izgubljenih duša Zavoda za zapošljavanje.
Nizu poteza Vlade koji su i ekonomskom laiku sumnjive korisnosti, a koji za cilj imaju stabilizaciju stanja, pridružila se i nevjerojatno optimistična i naivna špekulacija kako će nas spasiti – dobra turistička sezona.
Istina je, turistička sezona državi svake godine donosi značajnu količinu novca u budžet i jedan je od bitnih “proizvođača novca”, posebice u Dalmaciji koja gotovo da i živi isključivo od turizma. Problem nastane kada, u trenutku globalne krize koja zahvaća cijeli svijet, Vlada prikazuje buduću turističku sezonu kao stvar koja će nas izvući iz krize. Buduća, još nerođena turistička sezona trebala bi spasiti i budžet i tečaj, nahraniti gladne sindikaliste i napuniti šuplji državni džep.
Igra sve-ili-ništa
No, hoće li se to dogoditi? Država, naime, nema baš nikakvu pripremu za ovogodišnju turističku sezonu, osim 182 milijuna kuna uloženih u generičko oglašavanje hrvatskog turizma. S druge strane, naši najčešći gosti zbog krize mijenjaju planove i trajanje svojih turističkih putovanja. Već sad je za deset posto pala prodaja hrvatskih turističkih aranžmana u Njemačkoj, a ako se kriza oduži (kao što će se odužiti), pad bi mogao biti i veći.
Uz to, jak tečaj kune zbog kojeg je unutrašnja financijska stabilnost relativno očuvana, loše se odražava na turističku atraktivnost Hrvatske. Primjerice, turska je lira u odnosu na euro oslabila 14%, dok je kuna oslabila 4%. Prosječan Nijemac sa svojim sve tanjim budžetom imat će u Turskoj, koja također ima u svojoj ponudi prekrasnih turističkih mjesta, veću potrošačku moć nego u Hrvatskoj (često i uslugu na puno višem nivou – za iste novce). Nama i inače konkurentne turističke destinacije postaju tako još konkurentnije, a Vlada ne pokazuje kako razumije problematiku, već naprotiv – uopće ne razmišljajući o poticajnim mjerama u turizmu (smanjenje PDV-a, smanjenje cestarina, snižavanje troškova i nameta turistima i ugostiteljima...), vlast pokazuje kako na turističku sezonu gleda kao na neku vrst državne lutrije – budemo li imali sreće, imat ćemo dobru turističku sezonu pa će biti i novca. Pritom svojom pasivnošću i nespremnošću da radikalnim potezima pripremi turističku sezonu Vlada djeluje baš poput hazardera, spremnog na igru sve-ili-ništa.
Dok vladajući tako pričaju o turističkoj sezoni koja će donijeti silna bogatstva, realniji predviđaju pad turističke sezone u odnosu na prošlu godinu, od relativno malih službenih 3% do katastrofalnih desetak i više posto.
Svi se ipak u jednom slažu – ovogodišnja turistička sezona bit će lošija od prošlogodišnje.
Sanader doziva Boga
Naš državni hazarder ipak, znajući za tu činjenicu, nastavlja kontemplirati o dobroj turističkoj sezoni koja će nas obasuti novcima i riješiti sve probleme. Hazarder tako odlučuje ne smanjiti namete turizmu anticipirajući zgoditak na lutriji, tipično hazardersko ponašanje.
Igranje lutrije sa vlastitim narodom signal je nekompetentnosti vladajućih za rješavanje ili barem ublažavanje krize koja nas je pogodila. Kada nema dovoljno pameti, i lutrija je opcija. U tom stilu i ja imam prijedlog za razrješenje krize: neka Ivo, umjesto da doziva Boga, sa kuferom punim novca pošalje Šukera i Polančeca neka po likvidnijim državama pokupuju srećke. Isto kao i turistička sezona – ako im se posreći, lutrija će spasiti ovu državu!
Autor kolumne je jedan od vodećih domaćih informatičara i ekspert za slobodni softver, informatički novinar, bivši stručni savjetnik za informatiku u poglavarstvu Grada Zagreba i vlasnik tvrtke Operacijski sustavi.
Stare tekstove autora možete pronaći na njegovom osobnom blogu oddparity.org.
