Unatoč visokoj stopi nezaposlenosti u zemlji, koja prema travanjskim podacima iznosi 14,8 posto, domaća radna snaga rijetko se i nerado odlučuje prihvatiti posao izvan mjesta stanovanja. Niska plaća, neodgovarajući radni uvjeti ili sprema radnika, zdravstveni problemi, zapravo su najčešći razlozi zbog kojih nezaposleni u Hrvatskoj ne prihvaćaju poslove izvan prebivališta.
Migracije u začetku
No, nemobilnost radne snage kod nas dijelom je i kulturološki problem jer nerijetko nezaposleni računaju da je bolje biti i bez posla i tu i tamo odraditi nekakav »fuš« nego svakodnevno putovati za »malu plaću«. I dok je u razvijenim zemljama EU posve normalno dnevno s posla i na posao putovati i do stotinjak kilometara, preseliti se u drugu državu zbog boljeg ili bilo kakvog posla, u Hrvatskoj su takve migracije tek u začetku. Stručnjaci tvrde da se mobilnost radnika u kriznim uvjetima dodatno smanjuje. Jedan od razloga je vezanost uz stambeni prostor nerijetko kupljen kreditom.
Odbijanje ponuđenog zaposlenja, osim u iznimnim slučajevima propisanim zakonom, za sobom nosi brisanje iz evidencije nezaposlenih. Tako se osoba koja odbije ponuđeni posao u mjestu do 50 kilometara udaljenosti, uz uvjet da je poslodavac preuzeo obvezu snositi troškove prijevoza, briše iz evidencije nezaposlenih. No, ako poslodavac nije preuzeo obvezu plaćanja troškova prijevoza, odbijanje posla za sobom ne nosi nikakve posljedice po nezaposlenog.
Otpremnine u Levisu
Od gotovo 130 tisuća radnika koji su tijekom prošle godine zaposleni posredstvom državne burze njih je nešto više od 18,6 tisuća zaposleno izvan mjesta prebivališta. Istovremeno je zbog odbijanja posla izvan mjesta prebivališta iz evidencije brisano preko dvije tisuće osoba.
Jedan od zvučnijih slučajeva u kojem su radnici odbili ponuđeni posao je priča Varteksova novomarofskog pogona Levisa u kojem se više ne proizvodi. Iako je poslodavac radnicima umjesto otkaza ponudio nastavak rada u pogonu Varteksa u Varaždinu, nitko od 140 ranika to nije prihvatio već se radije odlučio za otkaz uz otpremninu. »Oni su radije uzeli male otpremnine«, veli Ivan Tomac, predsjednik Sindikata EKN, kojem je potpuna enigma zbog čega su radnici odbili posao iako im je poslodavac osigurao prijevoz.
– To mi je jedna od crnih mrlja. Uopće ih nije interesirao posao u Varaždinu, veli Tomac ponavljajući: »Ne mogu nikako proniknuti zbog čega su radnici odbili posao i odabrali male otpremnine«.
Od 130 ostalo ih osam
U javnosti se ovih dana pojavila priča o tvrtki Ostrea koja pogon ima u poduzetničkoj zoni Stankovci. Poduzeće je na šibenskom Zavodu za zapošljavanje tražilo stotinjak radnika za rad u preradi, a javilo se samo osam žena za taj posao. No, prema podacima s područne burze zapošljavanja u Šibeniku, poduzeću je upućeno 130 radnika iz evidencije nezaposlenih i vjerojatno svi upućeni radnici nisu niti spremni obavljati naručeni posao jer je riječ o fizički teškom radu na traci. No, da je samo osam radnika prihvatilo posao prerade inćuna, na burzi od naručitelja tog sezonskog posla nisu čuli. Kako nam je kazala Aida Barišić sa šibenskog HZZ-a, poslodavac nakon slanja radnika područni ured HZZ-a nije kontaktirao i oni nemaju »nikakvih negativnih informacija od strane poslodavca«. S druge strane, Ivan Gligora, voditelj proizvodnje u Ostrei, tvrdi da je s područne službe burze u Šibeniku prvi dan na posao došlo 20 radnika, a ostalo ih je raditi samo osam.
– Uvjeti su takvi kakvi jesu, to je manualan rad. Posao nije lagan, veli Gligora, objašnjavajući da je riječ o čišćenju ribe koja se soli. To je sezonski posao, veli Gligora, objašnjavajući da je radnicima osigurana bruto plaća od tri tisuće kuna i topli obrok, kao i prijevoz na posao i s posla. U sezoni poduzeću treba 400 radnika, a izvan sezone na poslu bi ostalo stotinjak radnika.
Razlozi odbijanja putovanja
– niska plaća
– neodgovarajući radni uvjeti
– neodgovarajuća sprema radnika
– zdravstveni problemi
– kulturološki problemi
– vezanost uz stambeni prostor
