Englezi i Hrvati tuku se istinom

Ako bi se vjerovalo novinama, a pogotovo onim “žućim”, Engleska i Hrvatska nisu na pragu nogometnog rata, nego onog pravog i pravcatog.

Kako se, naime, bliži utakmica, populističke novine s obje strane - ali, bogme, i javnosti - natječu se u šovinističkoj difamatorskoj kampanji koja uključuje poopćavanja, pretjerivanja i teorije zavjere.

Za tabloid Sun, tako, Hrvati su fašisti koji se drogiraju Thompsonom, oni su huligani i tučari koji igraju prljavo, udaraju ali i simuliraju, a nogomet je za njih zamjenska terapija za raspomamljeni nacionalizam.

S naše strane stižu manje zapjenjene, ali dalekosežnije optužbe. Još pred 10 godina Ćiro Blažević se Englezima “svetio za Bleiburg”, Vlatko Marković ih je optužio da namjerno ozljeđuju naše igrače, a Bilić da su našeg tajnika Saveza lažno optužili za krađu u trgovini.

Istoj ovakvoj medijskoj uvertiri svjedočili smo i uoči prve utakmice na Wembleyju 2007. Tada se medijski rat obio o glavu Englezima, koji su motivirali Hrvate da utakmicu bez ikakve natjecateljske važnosti odigraju kao da im o njoj ovisi život.

U ovom difamatorskom mačevanju najveć je paradoks to što obje strane u osnovi - govore istinu. U Hrvatskoj nogomet doista jest isprepleten s neiživljenim nacionalizmom, doista je sramotno da se na stadionu kao javnom prostoru pušta nacista Thompsona, naše nogometne supkulture doista su listom ultradesne, i to su pokazale mnogo puta, a ne samo u Livornu.

Problem engleske kampanje nije dakle u sadržaju, koliko u intenciji, plasmanu i stilu. Demonizirajući sportskog protivnika, engleski populistički tisak pothranjuje isti onaj agresivni, pučki šovinizam koji na drugoj strani kritizira. Takvo novinstvo , stvara agresivnu podiobu “nas” i “njih”, a protivnike pretvara u neprijatelje. To je novinstvo koje laska taštini masa, uvjerava nas da smo “bolji” i okruženi agresivnim divljacima.

U konačnici, to je ono što doživljavamo kao englesku “kolonijalnu bahatost” i “aroganciju”, aroganciju koja nije bitno drukčija od one hrvatske spram Bosanaca i Kosovara. U slučaju hrvatsko-engleskog medijskog rata, ponajprije je riječ o srazu dva zrcalna, srodna mentaliteta koja likuju što onaj protivni postoji.