No, sve to pada u vodu zbog jednog lakonskog, svakako bahatog poteza Premijera. On je, eto, odlučio da više ne bi bio Premijer. Ovako nešto bilo bi mi razumljivo da je pritom dao pojašnjenje razloga ostavke – bolest, ucjene, prijetnje smrću, razočaranje, zamor materijala... No, Ivo Sanader odlučio je jednostavno uskratiti razlog svog odlaska.
Nije toliki problem u količini najrazličitijih objašnjenja njegovog postupka. Problem je u tome što Premijer jednostavno ne može odlučiti da on više ne bi bio premijer.”Meni je dosta, ja odoh, i baš me briga za vas” – poručuje on svom narodu. Već i sama ideja da netko tako jednostavno napusti jednu od najodgovornijih pozicija u državi primjer je bahatosti, a kad to kombiniramo sa nevjerojatnim odbijanjem odavanja razloga za taj čin (učinjen ne u neko mirno, dosadno vrijeme, već u vrijeme ekonomske ugroženosti države) istim onim ljudima koji su, glasujući za njega, Sanaderu omogućili put na vlast i krasne ručne satove, dobijemo tragičan lik koji bez imalo srama pokazuje tim istim ljudima što zaista misli o njima i koliko ih poštuje.
Zaista, Ivo Sanader nije otišao tek tako. Iako lakonski objašnjava kako je “obavio svoj posao” - što je vidljivo u mulju u kojeg je zaglibio ovu državu, osoba njegovog kova ne odlazi s vlasti bez posebno dobrog razloga; sjetimo li se Franje Tuđmana, možemo reći da ni opaka bolest neke ljude neće uvjeriti kako se trebaju povući iz politike. A Ivo Sanader ima Tuđmanovih crta, oh da.
Zašto se onda kapetan transformirao u štakora? Možemo samo nagađati, ali plašim se, uskoro će nam postati jasno. Čuo sam različitih teorija, od toga da je otišao razočaran politikom EU, pa i do toga da mu mafija prijeti smrću.
Nakon ustoličenja slijedi pad
Moja teorija je ekonomske naravi. Mislim da je, pragmatičan kakav jest, shvatio da nas čeka jesen u kojem bi država vrlo vjerojatno mogla bankrotirati, a gospodarstvo pasti u kaos. Možda i cijela država.
Da bi politički preživio to nezgodno vrijeme, ne smije biti niti blizu vlasti. Pa će ju rado uvaliti Suzani, koja će sva sretna budalasto prihvatiti ponuđenu “čast” i priliku da bude prva, makar i kratkotrajna, Premijerka. Biti prvi uvijek je dobro. Čak i kad nedugo nakon ustoličenja uslijedi pad. Uostalom, zar Neron i Poncije Pilat nisu ostali upamćeni u povijesnim knjigama?
Radite li u državnoj upravi i planirate li godišnji odmor? Savjetovao bih vam da ipak ostanete kod kuće i novac pospremite u čarapu, jer uskoro bi i tu najzaštićeniju kastu mogle dohvatiti vrlo ružne vijesti.
Ako se ne dogodi pravo čudo, novca neće biti. Neće ga biti za seljake, ratare, ribare, težake niti za kulake. Neće biti poticaja. Neće biti novca za profesore, liječnike, policajce, suce, vojnike. Niti umirovljenike, ni socijalne slučajeve. Zašto mislite da će i dalje biti novca za plaće zaposlenih činovnika državne uprave?
Sad već sve vjerojatniji scenario predviđa gospodarski kolaps, opću nelikvidnost i dolazak MMF-a. Koji će sa sobom donijeti novce, ali i neka nova, vrlo stroga pravila igre.
Sanader ne želi biti taj koji će pozvati MMF. Ne želi biti taj koji će pristati na rasprodaju reliquie reliquiarum mlade državnosti. Neće MMF otpuštati radnike, prodavati strancima prirodna bogatstva, niti će rezati mirovine i socijalna davanja. Netko naš morat će to potpisati. To neće biti Ivo.
Tim više čudi me reakcija oporbe koja želi nove parlamentarne izbore. Taman nam još i to treba – novo mrčenje našeg novca na samodopadno defiliranje jednih te istih likova (koji su nas u ovo i uveli)! Uostalom, kako sam svojedobno rekao – treba HDZ pustiti da sami snose posljedice situacije koju su kreirali. Preuzeti iz njihovih ruku vlast u ovom trenutku – znači učiniti im veliku uslugu.
Sanader s pravom računa na kratku pamet domaće javnosti – kad za pola godine nastupi na izborima za Predsjednika Republike, ljudi se više neće niti sjećati tko je taj pod čijom kapom je brod zalutao među hridi. U međuvremenu, narod će za ekonomski slom naći krivca u obliku Premijerke ili bilo kojeg budalastog oporbenog političara koji pohrli preuzeti kormilo broda kojeg inercija nezaustavljivo tjera na oštre šiljke.
Autor kolumne je jedan od vodećih domaćih informatičara i ekspert za slobodni softver, informatički novinar, bivši stručni savjetnik za informatiku u poglavarstvu Grada Zagreba i vlasnik tvrtke Operacijski sustavi.
Stare tekstove autora možete pronaći na njegovom osobnom blogu oddparity.org.
