I dok se pred školom polako i bez riječi skupljaju roditelji čija djeca još nisu dobila papire bez kojih se ne mogu upisati u srednju školu, u odrazu baklji, vila i galgi ispred škole, jedna učiteljica “pred mirovinu” sjedi u kutu zbornice, pali jednu za drugom i više za sebe nego za druge priča o svojoj mladosti i tehnološki superiornom guščijem peru.
E-matica, centralna baza podataka uspjeha učenika, sustav je koji postoji još tamo negdje od 2005. godine, a u upotrebi je od 2007. Nije, dakle, riječ o nikakvoj svježoj novosti, niti o sustavu iznebuha postavljenom par mjeseci prije kraja školske godine. Pa ipak, ovih dana faktički cijela država zna za e-maticu. Nažalost, ta slava nije došla kao rezultat dobro postavljenog i efikasnog sustava, već naprotiv – e-matica postala je poznata tek kad je izazvala opću frustraciju nastavničkog kadra, ali i roditelja i djece koja nisu mogla dobiti svoje svjedodžbe zbog učestalih padova i sporosti sustava.
Javnost je reagirala burno, ovom problemu prostora su dali faktički značajni mediji, a Internet je pun komentara nezadovoljnih roditelja i anonimnih ispovjedi nastavnika koji su prisiljeni koristiti sustav koji se pokazao potpuno nedoraslim svom zadatku. Ministar Fuchs brzo je našao i glavnog krivca za nastali problem: nastavnike koji svi žure na more pa su svojim neodgovornim hrljenjem na sustav istoga zagušili.
Takav potez ne čudi, jer dva nastavnika već su dobila otkaze zbog e-matice; smatraju kako to nije njihov posao i kako za to nisu obučeni.
Osobno, ne mogu stati na njihovu stranu kad je riječ o elektroničkoj evidenciji učenika: e-matica jest katastrofalno rješenje, ali takav princip rada nastavnici će morati koristiti – jednostavno, to je budućnost; nastavnici će morati koristiti ovakav ili onakav računalni sustav za evidenciju ocjena učenika. Bilo bi idealno kada bi taj sustav bio oblikovan prema željama i potrebama nastavnika a ne birokrata iz ministarstva, no kakav god bio, elektronički sustav pohrane ocjena neizbježan im je.
S druge strane, njihova izjava kako nisu osposobljeni za korištenje sustava vjerojatno je posve točna. Iz komentara nastavnika, njihovih prijatelja i članova njihovih obitelji ispostavlja se kako je edukacija osoblja za korištenje ovog sustava učinjena stihijski. Dodajmo tome i aplikaciju čije on-line upute su upravo nevjerojatne – na mjestu na kojem bi trebale biti upute za dokumente prosvjetne inspekcije piše jednostavno: “Neznam sta s tim”!
Ovaj komentar (vrijedan pet milijuna kuna) napisao je vjerojatno programer. Koji, dakako, ne mora biti naročito pismen. Naročito pismen vjerojatno nije niti naručitelj tog projekta. No, ovo samo dokazuje kako je pojam “quality control” strana riječ u Hrvata. A računalo nakovanj, tipkovnica čekić; softver služi tome da nam prikazuje šarene slike dok tipkovnicom razbijamo orahe na računalu.
Kako iznutra izgleda taj sustav zbog kojeg ljudi dobivaju otkaze? Činjenica je da nemam uvida u tehnologiju, no iz dostupnih podataka, kao i iz komentara nastavnika, te izbora izvođača radova neke se stvari daju naslutiti.
Prije svega, mogu sa stopostotnom sigurnošću reći kako nije riječ o slobodnom softveru, već vrlo vjerojatno o isključivo Microsoftovim tehnologijama. I znate što? Microsoft u ovoj priči nije baš ništa kriv. Pretpostavljam kako se na četiri poslužitelja vrte MS SQL baze, a aplikacija je .NET priča poslužena preko IIS poslužitelja.
Izjava ministra Fuchsa pritom je važna za razumjevanje magnitude problema: riječ je o “više od sto tisuća podataka”, kojima pristupa “nekoliko stotina nastavnika istovremeno”, a sustav se ruši kada dođe do zahtjeva za ispisom “četrdesetpet tisuća svjedodžbi”.
Običnom građaninu vulgaris koji računala koristi za surfanje Internetom ovi podaci možda izgledaju fascinantno i ogrometno, no budimo iskreni – riječ je o količini podataka koje bilo koja moderna baza podataka može progutati bez da pritom i jednom štucne. MS SQL to sasvim sigurno može opslužiti, baš kao i vrlo popularna MySQL baza podataka (koja pritom ne košta ništa), ili zapravo bilo koja moderna baza podataka. Sve one sa lakoćom barataju milijunima zapisa na, vjerovali ili ne, poslužiteljima sasvim ovozemaljske snage. Pritom bez problema opslužuju na stotine zahtjeva – u sekundi.
Dobro dizajniranoj bazi podataka nekoliko stotina nastavnika koji “vise” na sustavu ne bi smio biti nikakav problem. PostgreSQL, MySQL, sve dobre baze to mogu. Inače, jako mi je intrigantno što se u posljednje vrijeme u državnoj upravi, ako je već i alergična na slobodni softver, nigdje ne spominje – Oracle?
Što se baze podataka tiče, njen najveći problem nastaje – ako nije dizajnirana kako treba. Takva se situacija posebno lako može dogoditi na sustavima koji se tijekom godina “nadoštukavaju”, kad im se funkcionalnost mijenja ili nadopunjava. Ako se pritom ne radi revizija strukture baze podataka i njena normalizacija, nakon nekog vremena baza podataka imat će redundantne podatke neoptimizirane strukture, što može osjetno utjecati na njene performanse. Stvar se linearno pogoršava sa dodavanjem sve veće količine takvih neoptimiziranih podataka. Normalizacija i denormalizacija baze podataka osjetljive su stvari koje je pametno prepustiti profesionalcima.
No, pravo veselje e-matice vjerojatno leži u aplikaciji. E-matica je web aplikacija, i ona kao i sve druge aplikacije tog tipa treba poštivati određena ograničenja koja takav tip aplikacija sadrži. Takve aplikacije moraju prije svega uzeti u obzir činjenicu da ne rade sa korisnicima na lokalnoj mreži ili na lokalnom klijentu, već sa heterogenom grupom ljudi na Internetu, pri čemu valja imati na umu kako ne koriste svi pristup jednake brzine, niti su klijenti unificirani, a osim toga postoje i određena ograničenja prilikom zahvata i prijenosa podataka na ovaj način, ograničenja kojih programer mora biti akutno svjestan. U suprotnom, dogodit će se upravo ove već viđene stvari – kašnjenja, rušenja, zastajkivanja...
Da je u pitanju loše odrađen programerski dio sugerira i činjenica kako dosta učenika postaje po nacionalnošću Afganistancima, iako je nastavnik pravilno unio podatak o nacionalnosti učenika. Afganistan je prva zemlja na popisu zemalja, i nekom neobičnom logikom softver povremeno zaključi kako će za nacionalnost učenika uzeti ne zapis koji o njemu postoji u bazi podataka, već prvu zemlju sa popisa – Islamsku Republiku Afganistan. Zaboravimo omiljene judeo-masonske zavjere radikalnih desničara, sad su popularne džihad-turske!
Ova priča zanimljiva je i sa hardverske strane – čak četiri poslužitelja nisu u stanju odraditi konkurentni pristup nekoliko stotina korisnika. Pa su dodana još dva. Što je malo ublažilo, ali nije riješilo problem. Podsjeća me to pomalo na sovjetsku vojnu doktrinu – ako imaš problem na liniji fronte, pošalji još malo vojnika Crvene armije na tenkove: ovima će kad-tad nestati goriva.
U sred ove vrlo neugodne epizode za MZOŠ, ministar Fuchs krivce nalazi u nastavnicima, probleme rješava nalaganjem srednjim školama da čekaju dok osnovne završe sa radom na sustavu i općenito gasi vatru alkoholom, prebacujući što krivnju, a što odgovornost na – korisnike sustava.
Pravi krivci u ovoj priči su samo i jedino MZOŠ koji je naručio, i KING ICT koji je isporučio sustav. Pri tome je KING ICT odgovoran za implementaciju sustava, no nije i isključivi krivac: MZOŠ vjerojatno niti sam nije znao kakav sustav želi, niti je imao/ima stručnih ljudi koji bi bili u stanju kvalitetno posložiti zahtjeve koji bi olakšali kvalitetno definiranje baze podataka i optimalne kompleksnosti sustava. I tako od 2005. godine. Kroz sve te godine utrošeno je na sustav koji svo to vrijeme radi posve traljavo fantastičnih pet milijuna kuna, što je, po mojoj skromnoj i odokalnoj procjeni, otprilike pet puta više nego što taj sustav zaista vrijedi.
Da, e-matica je s nama već pet godina. Da, ona je i prošle godine imala jednakih problema. Da, ona je imala i ozbiljnijih problema – primjerice, sve do ove godine bilo koji nastavnik mogao je pregledavati i mijenjati podatke bilo kojeg učenika u sustavu!
KING ICT, tvrtka koja je već prozivana zbog sklapanja poslova mimo javnog natječaja, ovih dana dobiva hrpu loše reklame. Zanimljivo je kako ministar pritom izbjegava upiranje prstom u očiti fuš nastao u koprodukciji njegovog ministarstva i te tvrtke, ali će rado demonstrirati stav vlasti kojoj pripada: za sve su krivi nastavnici.
Isti oni koji su ostajali nakon posla, radili noću, radili iz vlastitog doma, koristili svoju privatnu opremu samo da bi svojim učenicima omogućili, kako je jedna nastavnica rekla, dostojan oproštaj od škole. Utrošeni su silni radni sati izvan radnog vremena koji, svima nam je jasno, tim nastavnicima nikad neće biti plaćeni. Ta, kolika je to šteta!?!? Ne samo da su nastavnici prisiljeni koristiti preskup sustav kojeg godinama nitko ne uspjeva podići na noge (ali na njega se uredno i planirano troši novac), već taj isti skupi sustav generira dodatnu štetu kroz ekstra napor i utrošeno osobno vrijeme nastavnika, istih onih koje njihovo vlastito ministarstvo tretira kao kmetove, jeftinu, slabo plaćenu radnu snagu koju valja iskorištavati bez grižnje savjesti jer – kmetovi tome služe.
I tako svi ispadamo žrtve – klinci u frci, roditelji u frustraciji, nastavnici se ubili od neplaćenog posla da osiguraju papire... ministar, osramoćen, dao ostavku, USKOK uskočio, a država je loš i skup sustav bacila u smeće i odlučila krenuti ispočetka, kako treba... (sarkazam ili satira – izaberite sami)
U pripremi ovog teksta razgovarao sam s nekim nastavnicima i ravnateljima. Jedan od njih, koji sustav prati od samog začetka, ljubazno se ponudio sastaviti mi popis primjedbi, a ja sam odlučio ponuditi čitateljima njegovo pismo, kondenzat frustracije, u cijelosti i nemodificirano:
Problemi s e-maticama!
Problem je naoko informatički, ali on je mnogo kompleksniji.
Krivca svakako treba tražiti u naručitelju (MZOS) i „proizvođaču“ (KING-ict) tj u njihovom međusobnom odnosu.
Koncepcija? Još pri stvaranju e-matica MZOS nije imao jasnu viziju čemu će sve taj sustav trebati udovoljiti a još manje je dao jasne upute za programiranje baze, a svatko iole informatički pismen zna da je to prvi korak u programiranju baze. Ovaj početni grijeh „ma to ćemo u hodu“ je osnova svih naknadnih problema s maticama kao što su:
- Nedovoljno jaka platforma i serverska podrška za tako sveobuhvatnu bazu (milioni slogova tj. podataka)
- Nedefinirani nivoi administriranja i neadekvatne ovlasti pojedinih korisnika (predmetni učitelj-razrednik- administrator imenika ..)
- Stalne intervencije i nadogradnje programiranjem najčešće „na živo“ u stisci i bez pravih testiranja.
- Neintuitivno sučelje i nefunkcionalna navigacija na portalu.
- Neadekvatan sustav uputa (pomoć) koji bi korisnika upućivale na promjene i načine operativnog korištenja.
Direktne posljedice su se vrlo brzo pokazale.
Primjeri:
- Do ove godine svaki je učitelj sa svojom šifrom mogao promijeniti ili obrisati (naravno nenamjerno) sve podatke o školi, djelatnicima ili učenicima? (na primjedbu KING odgovara „pa prema šifri ćete znati tko je to učinio“ – to će mi zaista puno značiti ako moram sve ponovno unositi za školu od 700 učenika i 70 zaposlenika) !
- Od ove šk. godine razrednik ima pune ovlasti unosa i izmjene podataka za svoj razred ali ako je pogriješio a već je podatke zaključao ne može otključati nego za svaku promjenu zove administratora imenika (ravnatelj, tajnik, informatičar …) umjesto da njegov nivo administriranja uključuje i mogućnost otključavanja svojih učenika.
- Razrednik unese podatke provjeri, zaključa, ispiše svjedodžbu i vidi krivi podatak? Nakon toga promjeni podatak i snimi ali na svjedodžbi nema promjena? (jer se ona kreira samim činom zaključavanja), što znači da nakon snimljenih promjena učenika treba otključati, upisati razlog, ponovno snimiti, ponovo zaključati, ponovno snimiti, ponovno ispisati svjedodžbu i vidjeti da li podatak ispravan, ali on za to nema ovlasti i što je još gore to mu nigdje ne piše. (a ne piše ni administratoru imenika kojega izluđeni razrednik zove u kasne noćne sate nakon što mu je za svaku operaciju trebalo 40-tak minuta)
- ...
Zašto se sve to događa:
Neosmišljena, loše dizajnirana, tehnički slabo podržana baza bi morala udovoljiti stalnim novim zahtjevima za koje nije primarno ni programirana a koje stalno MZOS stavlja pred nju kao što su:
- matura
- od ove godine svjedodžbe za učenike po prilagođenom programu (usput do ove godine MZOS je zastupao stav da se taj podatak ne smije isticati na javnim ispravama i onda bez najave donese Pravilnik o pedagoškoj dokumentaciji i predvidi ne samo da se treba to upisivati na svjedodžbu već treba upisati Klasu i Ur.broj Rješenja po kojem učenik radi – i eto ti vraga. To treba na brzinu programirati u e-matice (takve matice ???) Kako? Vjerojatno na živo dok 10 000 razrednika pokušava unijeti podatke ?! i stvar puca, čudo jedno.
- ...
Tko je kriv ?
Ako MZOS nije na vrijeme i jasno definirao i dostavio svoje potrebe izvođaču (KING-ict) – kriv je MZOS
Ako je izvođač (KING-ict) na vrijeme dobio jasne zahtjeve a nije ih realizirao - kriv je KING-ict
Ako je izvođač (KING-ict) procijenio da to ne može realizirati, trebao ih je odbiti kao neizvodljive i o tome informirati MZOS. Ako to nije učinio - kriv je KING-ict. Ako je to učinio – kriv je MZOS
Završni komentar
Krivci su u svakom slučaju MZOS i KING-ict, ali se oni zbog toga neće razračunavati jer u pitanju je ne samo posao oko matica tu je i ECDL edukacija pa dobava hardvera za škole itd. Pa neće se valjda partnerstvo kvariti zbog ovakve sitnice. Da sitnice, jer upravo je tako ministar na centralnom Dnevniku prezentirao problem. „Ostalo je još samo nekih 2000 svjedodžbi i one će do večeras biti isprintane“ . Super u SUBOTU navečer, a tko to u subotu navečer u svoje slobodno vrijeme, sa svog privatnog računala, telefonirajući ravnatelju ili administratoru imenika sa svog privatnog telefona printa svjedodžbe ? Učitelji pa tko drugi, za ministra tu nema nikakvih spornih stvari. Čudno je samo kako se stvari mijenjaju kada njegov kolega ministar uprave treba obrazložiti cijenu od 170 miliona za referendum onda u kalkulaciju uračunava i „rad izvan radnog vremena ljudi koji će morati raditi na prebrojavanju glasova, a znate to se plaća 50% skuplje“ – stvarno, pa neka o tome izvijesti i ministra obrazovanja.
A moglo je …
MZOS – osmisliti što zapravo želi od ovakvog sustava i i jasno definirati potrebe (projektni zadatak).
MZOS – raspisati javni natječaj za izvođača na temelju projektnog zadatka.
MZOS – odabrati najkvalitetnijeg ponuđača sklopiti precizan ugovor s pravima i odgovornostima.
MZOS – procijeniti izvedljivost ugrađivanja novih zakonskih odredbi u e-matice u s obzirom na rokove drugih poslova.
MZOS – obratiti se učiteljima i zamoliti ih da pokušaju dodatnim angažmanom prevladati problem.
MZOS – Ispričati se zbog problema koji nisu tehničke prirode već ljudske te se obvezati da će odgovorni biti sankcioniran.
MZOS – Prikupiti podatke o prekovremenom radu, privatnim resursima stavljenim u funkciju realiziranja državnih poslova.
MZOS – Od krivca naplatiti štetu i iz tih sredstava obeštetiti one koji su vlastita sredstva uložili za pokrivanje tuđih grešaka.
KING-ict – Predvidjeti opterećenje (broj korisnika-radni dani-radno vrijeme-rokovi) i osigurati dovoljnu serversku podršku.
KING-ict – Dizanirati mogućnost „skidanje“ baze lokalno i rad u školama te upload gotovih podataka.
KING-ict – Na vrijeme testirati nove opcije i popraviti probleme angažirajući iskusne kvalitetne profesionalce.
MZOS i KING-ict – Mogli su razmisliti da dobar dio korisnika nema ADSL već rade putem modema i ISDN-a.
Da, da moglo se …. negdje u uređenim državama. (A kod nas „ma to ćemo mi u hodu“)
PS
Dok sam ovo pisao nisam gledao, čujem veoma uzbudljivo, prvo poluvrijeme Engleska-Njemačka. Pa šta, biti će još svjetskih prvenstava.
Izem ti e-matice, KING-a i MZOS-a (Svaka čast ministru, i njegovim ljudima zaduženim za informatizaciju i E-hrvatsku.)
Autor kolumne jedan je od vodećih domaćih informatičara i ekspert za slobodni softver, informatički novinar, bivši stručni savjetnik za informatiku u poglavarstvu Grada Zagreba i vlasnik tvrtke Operacijski sustavi. Stare tekstove autora možete pronaći na njegovom osobnom blogu oddparity.org.
