U svom bijelom čadoru beg sjedi, nasred nekakova brda udno TV tornja. Pod njim sela i gradovi. Nad njim, zvijezde nebeske i posve pragmatičan smisao za etiku u njemu.
Mrak je. Svjetle poneka svjetla u kućama, iz tek ponekog dimnjaka se dimi. Tama nadire sa istoka, na zapadu se gube zadnje duboke plave nijanse. Ispred čadora je vatra, veselo pucketa. Tust sokol stoji na stalku.
Beg je čela namreškana, na srcu mu ljuta guja spava. Zna on da tamo dolje mir samo privid je, zna da kmeti i seljaci, radnici i trgovci zadovoljni nisu. Čak je nedavno i efendi-Kuštrak iz HUP-a bio da kuka o teškoj situaciji i pitao za smanjenje harača. Gleda beg puste torove i livade, gleda hladne tvornice i prazne shopping centre. Gleda, a tijesak mu u duši, kanda najveći škrip carsku riznicu tišti.
Tek što malo klipicom kakvom vatru prodžara, kadli momak mu Luka dođe, kršan momak k'o od stjene odvaljen. Zna beg da Luka u ovo vrijeme, a pogotovo po ovakvom usponu, bez ljute muke doći neće.
Jel' tko vojsku skuplja? Jel' radnici barikade postavljaju?
“Beže svijetla lica, eno kaurin neki na zlo navrće i protivu tvoje vlasti radi”, zadihano će Luka.
“A što se to događa u ovaj kasni sat?”, pita beg onako mirno, al' u vratu mu žila trza;
“Jel' kakav pomor, jel' tko vojsku skuplja? Jel' radnici barikade postavljaju?”
“Nije beže, radnici svi umorni i gladni spavaju. Vojsku više nema 'ko da okupi, nelikvidnost svima pojela obrtna sredstva, a banke, znaš dobro, protivu tebe nikad nijesu niti bile!”
“Jesul' trgovci onda, nesreće što zlatom kuju a sitnim lipama porez plaćaju? Il' se junak efendi-Kuštrak za svoje biznise usplahirio, šejtan nek ih nosi k'o što oni prihod nose u smjeru offshore kompanija?”
“Nisu, aga, nisu trgovci, eno im sve dućane pozatvaralo, imaju oni posla, ne spavaju – paze da im radnici što su im dužnima ostali iz kuće vrijedne stvari ne raznose. A ni efendi-Kuštrak nije, znaš da on to više onako ritualno radi...”
“Ama tko je onda, kakav junak strašan? Jel' vojskovođa sposoban? Jel' neprijatelj vanjski? Jel' neki Slovenac opet žardinjere pomjera?”
“Nije, Aga, nitko tako strašan.”
“Pa što me, jebogati, u ovo doba buniš?”
“Nije strašan, aga, avaj opasan!”
On čini da se narod ovoj vlasti smije!
“Nije junak, nije vojskovođa, nit od ceha nekog. Pa što radi, taj tvoj opasni neprijatelj?”, sad se aga sa svojim momkom već pomalo sprda.
“Loše aga, loše,” dahće momak, “on čini da se narod ovoj vlasti smije!”
Nesta agi osmjeha sa lica, ko da ga je tust soko na brzinu kljucn'o. Ušeta se aga oko vatre, ruke mu na leđima, povijen k'o da mu je sila svijeta na ramena sjela.
“Imaš pravo, junače moj, imaš pravo. Ta, ima li išta opasnijeg nego kad se narod sa vlašću sprda, kad se narod vlasti smije? To je narod, bagra nezasita: udari ga, jaukat će. Nametni mu recesijski porez, cviljeti će. Mlati ga i ponižavaj, kukat će i stenjati. Al' će narod znati gdje je njemu mjesto. I tamo će ostati i mučati, neće glasa od njega biti.
Ali kad narod krene da se vlasti smije, znaj da u toj vlasti – više vlasti nije.”
Huknu aga, i u prozore izdajničke u dolini pogleda. Mrzak se neprijatelj tamo krije, glup se narod sada njemu smije.
“Silu valja, silu moj Luka. Na smijeh neka se strahom sklanjaju, neka čemer egzistencijalne bijede njima svaku želju za smijehom na kiselu grimasu svede.”
“Ako treba, mi ćemo već sutra poreze povećati”, mladac Luka hitro dometne.
“Nećeš se time zlu doskočiti”, lukav aga savjetuje mladca, “jer satiru se time ne uklanja. Satira te bode, poput noža posred srca te rani; a što je bijeda veća, to je oštrica satire britkija i dublje ubada u pleća. Prokleta je ta kletva svih vladara, ta satira što nas sve mori i u snima nam teške zamantaje pričinjava.”
“Dal' da malo policiju šaljem da na narodu vježba kako će kontrolirati narod?”, naivan Luka priupita.
“Nije ti to, mladi junače, ni za policiju ni za poreznike. Tu valja udariti na jednog jedinog čovjeka – na zlotvora satiričara. Njegovih je ruku djelo ta guja što me tako za srce ujeda, zbog njega se narod karikaturama smije. Njega valja uništiti, fatwu valja na njega baciti.”
“Nemoj, aga, fatwu, nemoj k'o Premijerku te molim!”, kuka Luka, mladac hrabar ali teškim kaznama nevičan.
Aga, nemoj kolac! Već smo imali istragu europske komisije oko toga
“Fatwu, Luka, fatwu! Evo odmah ja na njega fatwu bacam, neka proklet bude taj kaurin zli što satirom misli i usud promjeniti! Zlotvor što zlaćanim perom obmane i laži crta, što istinu iskrivljuje i narod protiv vlasti huška! I zato kažem, tko god ga od pravovjernih i posjednika domovnice vidi, ima pravo i zakonsku obavezu da ga na kolac nabije!”
“Ajme, aga, nemoj kolac!”, preklinje mladac Luka, “Već smo imali istragu europske komisije oko toga, eno ih još kopaju po onim arhivama!”
“Sudbinu najgoru satiričar zaslužuje”, grmi aga, “pa ako već sa kolca narod gledati ne može, neka ga se veže i neka mu vrane pojedu oči!”
“Vrane, avaj, aga, avaj!”, muca junak kleknuvši pred agu.
“Prijatelji životinja će nas prijaviti europskoj komisiji zbog nasilja nad pticama, blokirat će nam poglavlje il' dva, aga!”
“Šejtan nosio i prijatelje i neprijatelje životinja!”, srdit aga zubima škrguće, “Neka ga se onda veže za stup i išiba tisuću puta kandžijom!”
“Za to nema prepreke, aga, no je propala i posljednja tvornica kandžija, nigdje više kandžije za kupiti nema”, potiho će Luka mladac.
“Ajme meni, nano moja što si me u bešici u ovakvu zemlju donijela”, kune aga, “... pa zar rješenja ovom problemu nema?”
“Aga, sjeti se da je to ipak samo jedan od tvojih kmetova, znaš da pravna poglavlja još nismo zatvorili, možda se tu može nešto...”
Ljutit aga očima sijeva, mrači mu se pogled na mrak u dolini, mozak mu kuha od propisa i zabrana silnih, proklinje Europu i Euro, proklinje banke i MMF. Dočim aga nešto domisli, brk mu se na jednu stranu naheri, te on junaka Luku upita:
“A, Luka, jel ima kakvih zabrana glede domaćih jatagana i povećanja uvoza gumenih proizvoda iz Europske unije?”
Lista Luka debelijeh knjiga, lista, lista, te zaključi: “Nema, aga, nema ništa o jataganima, niti se itko buni na uvoz.”
“Piši, Luka, onda ovakvu fatwu: neka se svatko tko do vjere i domovnice drži, a ugleda karikaturista satiričara što na njega ovu fatwu bacih, neka odmah jatagan iz pasa izvuče, i neka mu sve četiri gume na autu probuši!”
Autor kolumne jedan je od vodećih domaćih informatičara i ekspert za slobodni softver, informatički novinar, bivši stručni savjetnik za informatiku u poglavarstvu Grada Zagreba i vlasnik tvrtke Operacijski sustavi. Stare tekstove autora možete pronaći na njegovom osobnom blogu oddparity.org.
