Neobuzdan šarm Jeanne Mordoj
Jeanne Mordoj iz Francuske otvorila je festival odličnom predstavom Eloge du Poil, u kojoj nas je umjetnica, šaleći se na račun bradatih žena i nasmijala i direkno suočila s našim predrasudama. Odlična trbuhozborka nije samo pričala, već je i zapjevala iz trbuha, koristeći lubanje planinske koze i jazavca kao glavne protagoniste njenog showa. Tijekom nastupa pojavljuje se i njezin pomagač, koji je svlači, oblači i dodaje rekvizite. Njihov odnos na pozornici doima se kao nešto tajnovito o čemu gledatelji mogu samo nagađati. Jeanne Mordoj, koja je svoju strast prema cirkuskoj umjetnosti otkrila sa 13 godina, sa 18 se pridružila putujućim karavanama cirkusanata po Italiji i s njima nastupala preko 300 puta. U njenoj estetici osjeća se iskonska forma kazališta tijela i baš zbog toga ju je pravo osvježenje gledati. Način na koji Jeanne pleše, hoda ili izvodi trikove nije obuzdan nikakvom specifičnom školom plesa ili mime. Baš zbog toga nam je njena umjetnost toliko bliska i razumljiva.
Poppins silazi u režiji Dubravke Crnojević-Carić oduševio je zagrebačku publiku. Ovo je prva cirkuska predstava sufinancirana novcem zagrebačkog Ureda za kulturu, te je njen uspjeh utoliko važniji jer on daje nadu umjetnicima koji se ne bave isključivo main stream formama da i za njihov rad postoji podrška.
Probuđeno Travno
Miroir, Miroir u izvedbi Moglice-Von Verx i Melisse Von Vepy, zbog tehničkih komplikacija je kasnila, a na kraju je za zagrebačku publiku bila izvedena pod radnim svjetlom. Predstava je odličan spoj akrobatkinje koja "osvaja" ogledalo i klavirista koji taj podvig glazbeno prati uživo na sceni. Već nakon prvih desetak minuta, predstava djeluje hipnotički i publika bez daha prati Melissine akrobatske majstorije. Predstavi je ovo bila međunarodna premijera, a Zagrepčani su, iako zakinuti za svetlosni dizajn koji bi sigurno doprinjeo refleksijom svjetla o zrcalo, bili oduševljeni. Izvedba je zračila energijom i inteligentnom naracijom, a Travno se u subotu navečer činilo neubičajeno budno. Čekajući da predstava počne, palo mi je na pamet koliko bi nesuđena Baraka, projekt Paola Magellia koji nikako da saživi, doprinio životu Novog Zagreba. Kao što je Senka Bulić uspjela od velikogoričkog Pučkog otvorenog učilišta napraviti važan kazališni punkt, tako bi i Scena Travno i Baraka mogli mobilizirati i umjetnike i publiku, te na taj način izvršiti važnu umjetničku funkciju- povezivanje.
Bambula je prva predstava novoosnovane kompanije Nova Voda, čiji su osnivači Julie Christ iz Njemačke i Ante Uršić iz Hrvatske (trenutno u Kanadi na novom projektu Cirque du Soleila u režiji Roberta Lepagea). Predstava je nastala inspirirana tekstom Ivane Sajko Rio bar, no ona se ne fokusira na motiv rata u Ivaninom romanu, već na povezanosti protagonista te autora predstave. Julie Christ započela je predstavu mahnitom vrtnjom poput derviša, na pjesmu Dodirni mi kolena od Zane. Umjetnica se toliko dugo okretala, da se publika počela držati za glavu. Zasigurno odlična gimnastičarka, Julie je svoje obrazovanje stekla u poznatom studiju "Martha Graham", a akrobatski se usavršila u "Die Etage". Gledajući je na sceni, njeno iskustvo čini se puno loših sjećanja, a tome doprinosi i činjenica da sve izvodi u bijeloj vjenčanici, koju u jednom trenutku skida te je na kraju skinutu ostavlja na sceni. Autori Bambule postavljaju pitanje možemo li se riješiti sjećanja, a mislim da nude i odgovor koji je "ne", no zato to i jesu sjećanja a ne zaboravi.
Drugi dan u Travnom predstavio je Lauru Herts, pranećakinju braće Marx, koja je u dvosatnom one woman showu izvela komičnu priču o ženama i njihovom odnosu prema muškarcima. A Won Woman Show inspiriran je konvencijama koje umjetnica propituje i uz pomoć publike koja je aktivno uključena u show od samog početka. Zbunjena Gladys iz predstave traga za ljubavlju te pokušava biti što ljepša za imaginarnog Harrya. Odlična umjetnice mime koja se školovala na najpoznatijim školama te umjetnosti, svjetski je poznata klaunesa. Osim svog showa Laura je vodila i klaunsku radionicu u Zagrebačkom plesnom centru.
Festival novog cirkusa postaje svake godine sve važniji za Zagreb. Odlično organiziran s popratnim programom radionica i predavanja na ADU-u, festival je i ove godine okupio veliki broj volontera koji su uvelike doprinjeli da festival teče u prijateljskoj atmosferi. Ozbiljnost organizatora i selektora Festivala je zadivljujuća, a cijene ulaznice i ove godine uspješno su reflektirale stvarno stanje u Hrvatskoj. Tek kada smo suočeni sa smijehom u ovolikoj količini, možemo jasno primjetiti koliko nam on znači i koliko nam stvarno nedostaje.
