BERLIN (Od posebne Vjesnikove izvjestiteljice) – Pametan, logičan, intrigantan, zabavan, duhovit, sa sjajnim dijalozima – sve je to film "Krojač iz Paname", koji je iskusni John Boorman režirao bez velikih ekshibicija, služeći se sjajnim literarnim predloškom Johna le Carrea. Scenarij je nabijen događajima, likovima i političkim intrigama koje neminovno prati le Carreova književna misao. Panama je poznata po glasovitim panamskim šeširima, "osmom čudu svijeta", kanalu i Norieginu zastrašujućem režimu osamdesetih. Upravo zbog svega toga bila je idealni prostor za tipičnu lecarreovsku špijunsku priču. U središtu radnje je britanski špijun Andy Osnard (Pierce Brosnan) koji nemilosrdno i bezobzirno izvršava svoju prljavu misiju, ovoga puta u Panami, gdje ucjenjuje Harryja Pendela (Geoffrey Rush), uglednog krojača koji od svih pa i od supruge krije svoju problematičnu prošlost. Harry mu služi kao informator budući da su njegovi klijenti ugledni političari, ekonomisti, vojnici i moćnici, a Osnardov cilj je trgovanje Panamskim kanalom (koji je 1999. vraćen Panami, s čime se Amerikanci nikako ne mogu pomiriti). A uz Harrijeve informacije on vješto manipulira ljudima izazivajući događaje koji imaju dramatične posljedice, što njega ne zabrinjava sve dok mu idu na ruku.
Jer, Osnard ima samo jedan cilj, kod njega nema ni domoljublja ni gentlemenstva, želi prevariti što više ljudi, domoći se što više novaca i netragom nestati od svijeta špijuna, promiskuitetnih seksualnih veza i panamskih depresivnih biografija.
Korumpirani političari, nadobudni moćnici, uplašene žrtve Noriegina režima, alkoholizirani gubitnici, časni anonimci, raskalašni diplomati, cinični Britanci, osvetnički raspoloženi Amerikanci, raspjevani Panamci... Sve je to konglomerat likova i događaja u ovom filmu punom akcije i intimnih drama, koji se isprepliću velikom brzinom i iznenađujućim obratima. Redatelj John Boorman je priznao kako su on i John le Carre namjerno promijenili kraj, jer u početku su "ubili" svoga glavnog lika, neumoljivog Osnarda, ali kada su na kraju odgledali film, sve im se to učinilo previše nasilno. Jer, Osnard jest hulja, ali sve što radi, čini na prilično duhovit način s peckavim komentarima i šarmantnom ležernošću, pa im se učinilo prihvatljivijim ostaviti na životu toga lucidnog pokvarenjaka da negdje u nekom dijelu svijeta uživa sa samim sobom. Pierce Brosnan vrlo je dobar u ovom antibondovskom liku, s kojim kao da se poigrava na vlastiti račun. No, Geoffrey Rush je apsolutno savršen kao krojač Harry, zbunjeni, uplašeni, spretni čovjek s dvostrukom biografijom, nemirne prošlosti i idiličnog bračnog života. Njihovi međusobni dijalozi jedna su od ugodnijih (vrijednih i zabavnih) dijelova ovogodišnjega Berlinalea.
Francuzi se u Berlinu predstavljaju ljubavnim pričama, Catherine Breillat pokušava jednostavno i nenametljivo ispripovijedati sudbinu odrastanja i gubljenja nevinosti dviju potpuno različitih sestara u filmu "Debeljuca", no s brutalnim krajem izaziva ne samo iznenađenje nego i odmak od cijelog filma. Mnogo iskusniji je Patrice Leconte koji s filmom "Felix i Lola" nastavlja svoje razmišljanje o "nemogućoj" vezi, samo što je u ovom slučaju žena problematična gubitnica. Još jedna ljubavna priča stiže iz Japana. To je film "Chloe", nastao prema popularnom francuskom romanu ("Iz omamljenosti") u režiji Riju Goa. Dvoje mladih se zaljubljuju na prvi pogled i vjenčaju, ali ona je neizlječivo bolesna. Ipak, čini im se da je spas u gomili cvijeća koje on svakodnevno kupuje kao mogući oblik izlječenja. Samo cvijeća je sve manje, a i novaca...
Iz Južne Koreje stiže film "Strogo čuvano područje" koji govori o prostoru ničije zemlje, demilitarizirane zone između Sjeverne i Južne Koreje, uz koju se nalaze vojnici na obje strane.
Tragična i dramatična priča govori o prijateljstvu četvorice mladih vojnika, dvojice s obje strane, koji se tajno sastaju i druže u dugim noćnim dežurstvima razmjenjujući cigarete, kazete, hranu. Njihova intimnost i privrženost ruši sve političke granice i režimske zabrane, a njihova mladost i spontanost nerijetko izaziva duhovite situacije. No, tragedija je neizbježna, kao što su, čini se, još uvijek neodržive iluzije o suživotu i rušenju granice između istoga naroda podijeljenoga u dva režima.
