Festivali: Panika u carstvu droge

BERLIN (Od posebne Vjesnikove izvjestiteljice) – Nakon što je redatelj Steven Sodebergh početkom prošle godine izašao s filmom "Erin Brockovich" kojim dominira Julija Roberts, bilo je jasno da će on voditi bitku za Oscarima. Nitko nije ni pomišljao da će Sodebergh iste godine konkurirati samom sebi s još jednim odličnim filmom – "Traffic". A upravo to se dogodilo nakon što je film krenuo u američkim kinima i ubrzo postao jedan od najgledanijih i najperspektivnijih u borbi za Oscare. S tom slavom "Traffic" je stigao u Berlin, što je izvrstan uvod u završnoj oscarovskoj bitki. A izgledi su veliki, jer riječ je o izvrsnom filmu, aktualnoj vrućoj temi trgovine drogom, sjajnim glumačkim individualcima i modernoj režiji, koja je mješavina dokumentarne drame i socijalno političke sapunice. Kritičar The New York Timesa je ustvrdio kako je "Traffic" – "multikulturalna jazz simfonija, neusklađenih glasova, ali kojima su zajedničke varijacije sličnog nezadovoljstva".

Film "Traffic" ("Trgovina") nastao je kao amerikanizirana verzija britanske televizijske serije "Traffik" iz 1989. godine koja se bavila putovima droge od Pakistana do Britanije. Kod Sodebergha drama počinje u blještavilu sunčanog Meksika kao neka ironična najava mračnog iščekivanja. Javier Rodriguez (Benicio del Toro) nepoznati je pogranični policajac koji radi za generala Salazara, koji ga je unovačio da mu pomogne ometati domaće kokainske kartele. No, ti karteli su dio cjelokupnog društva, hobotnica s krakovima u svim segmentima vlasti i naroda, pa čak i odlučni general nije onaj kakvim se predstavlja.

Njegov američki "dvojnik" je Robert Wakefield (Michael Douglas), državni tužitelj Ohia, izabran od američkoga predsjednika da bude novi "U.S. car droge". On to prihvaća s užitkom sve dok ne otkrije kako se poprilično zavarava vodeći "ratove u prazno", tim prije što ubrzo otkriva da je i njegova jedina kćerka, srednjoškolka, ovisnica o kokainu.

Sodebergh time postiže savršenu ironičnu elipsu, tako da mu nije potrebna nikakva didaktička opaska, tek mučno oslikavanje djevojčina srozavanja do totalnog poniženja, prostitucije i nemoći. I pitanje koje svi postavljamo – kako je stigla i kojim putovima droga meksičkih kartela do nje i mnogih drugih mladih? Uz priču o dvojici američkih policajaca koji pokušavaju na svoj pošten i obično tragičan način doprijeti do istine ili barem do nekih od njezinih sudionika, počinitelja ili svjedoka, tu je i četvrta usporedna priča o Carlosu Ayalau (Steven Bauer), jednom od drogaških mogula, koji uživa idiličan obiteljski život u kalifornijskom sveučilišnom mjestu La Jolla, a kada biva uhapšen, njegova trudna supruga Helena (Catherine Zeta-Jones) biva šokirana jer je cijelo vrijeme mislila kako joj je muž pošteni biznismen. No, zaprepašćuje kako Helena brzo okreće kartu, prilagođujući se situaciji i preuzima beskrupuloznu drogašku trgovinu...

Četiri usporedne priče, neke od njih isprepletene, sve o istom "businessu", mnogo različitih junaka i mjesta događanja od Tijuane, Cincinnatija, Washingtona do San Diega, od predgrađa Ohia do meksičke pustinje i Bijele kuće, svi su u igri u ovom poslu vrijednom milijarde dolara. I nitko nije nevin, nitko nije "čist", nema dobrih i loših junaka, svi su "ubojice" i "žrtve", svaki od njih je s obje strane nišana.

To je i najveća vrijednost ovog filma, ta njegova sjajna scenaristička podloga koja omogućava dokumentarnu rasprostranjenost i uvjerljivost. Problem je zadnjih pola sata u kojima film gubi ritam i snagu, pretvarajući se u afektiranu, našmiranu hollywoodsku sapunicu slatkaste poente i namještenih poruka. Šteta.