BERLIN (Od posebne Vjesnikove izvjestiteljice) – Film "Čokolada" stigao je u Berlin ovjenčan uspjehom u američkim kinima i dobrim kritikama. Nimalo čudno jer se radi o filmu koji kao da je rađen po američkom modelu, mala, jednostavna priča, gotovo bajka, koja je vješto režirana i solidno glumljena, upravo na način kako si Amerikanci zamišljaju solidnu europsku kinematografiju: minijaturnu, nepretencioznu i nekonkurentsku njihovim megalomanskim namjerama.
Ruku na srce, ovaj film koji je doista vrhunski profesionalno i lukavo napravljen više bi se, iz europskog kuta gledanja, mogao protumačiti kao visoko sofisticirana europska sapunica namijenjena upravo Amerikancima. Zahvaljujući "čarobnoj čokoladi" dobili smo film koji zadovoljava "sve" kriterije i ljude čini sretnima. Financijski stručnjaci tvrde da je to i najvažnije, pogotovu ako i estete nemaju prevelikih primjedaba.
Lasse Hallstrom je doista redatelj koji može zadovoljiti sve ukuse i pokriti mnoge kriterije. On jednostavno zna svoj posao, čak i kada se za razliku od lanjskog filma "Kućna pravila" okreće laganim zadacima.
I dok je prošle godine radio prema književnom predlošku Johna Irvinga, na intrigantne lokalne američke teme provincijalizma, malograđanštine, abortusa i rasiszma, ovoga puta okrenuo se romanu Joanne Harris, prema kojem je scenarij napisao Robert Nelson Harris, svjesno se postavljajući kao neka vrsta "čokoladoholika", ali istodobno ne odustajući od bizarne ( i filmične) ideje o čokoladi kao nekoj vrsti životne viagre ili stimulansa od kojeg svi postaju bolji, vedriji i seksualno opušteniji. Čokoladna bajka, definitivno s mnogo duhovitosti i emocija.
Pod okriljem Miramaxa, bez velikih obaveza, osim da se o filmu čuje, s odličnom glumačkom ekipom, Hallstrom je iznio priču o tajnovitoj ženi Vianne, koja jedne vjetrovite večeri dolazi u malo francusko mjesto sa svojom kćerkom. Premda se radnja događa kasnih pedesetih (1959.), Vianne ne krije da je samohrana majka koja se nikada nije udavala. Ubrzo ona otvara uspješnu trgovinu čokoladnim poslasticama, čija magična privlačnost i okus mijenjaju sudbine mnogih stanovnika. Mjesto se dijeli u dva tabora, oni koji su na strani Vianne, jer prihvaćaju njezinu životnu filozofiju slobodnog izbora i predavanju užicima, drugi su pak konzervativni, izgubljeni i uplašeni od bilo kakve pomisli da bi mogli slobodno odlučivati...
No, magična privlačnost Vianne i okus čokolade čine svoje, na kraju je cijelo mjesto na njezinoj strani. Živjela sloboda, živjela čokolada. Juliette Binoche slatkasta je u ulozi Vianne. Judi Dench izvrsna je u epizodnoj ulozi, a Johnny Deep u granicama svojih mogućnosti i sve razgrađenijem ciganskom imageu.
Za razliku od te razigrane izmišljotine, film "Razboritost" Mikea Nicholsa i Emme Thomson (zajednički su adaptirali scenarij prema kazališnom komadu Margaret Edson, koji je nagrađen Pulitzerovom nagradom, 1999.). Ona je profesorica engleske književnosti, posebno sklona metafizičkoj poeziji Johna Donnea i njegovim stihovima o smrti i samrtnosti. Organizirajući život da ni o kome ne ovisi, potpuno okrenuta svomu radu, ona polako i dramatično, tek nakon što obolijeva od raka, prepoznaje svoju nemoć i da postoje granice u životu. Iako razumno pristaje na eksperimentalnu metodu liječenja, bez obzira na humor i hrabrost kojom se nosi s bolešću, ona ne može ni pretpostaviti koja joj sve iznenađenja i poniženja život na odlasku može ponuditi.
Emma Thomson bravurozna je u naslovnoj ulozi dr. Vivian Bearing, toliko uvjerljiva i jadna, toliko duhovita i hrabra, toliko bolesna i odlučna, ona kao da je doista živjela da bi postigla uvjerljivost toga umirućeg lika. Malo je vjerojatno da u konkurenciji za žensku ulogu može imati iole ozbiljnu suparnicu.
