Dogodit će vam se tako da slijed dozlaboga dosadnih i ispraznih božićnih reklama što vas pozivaju da kupujete, kupujete, kupujete - zamjene neki neobični ljudi koji vas pozivaju da za njih odvojite jedan dan svog zasluženog mira i glasujete, glasujete, glasujete. Ako kojim slučajem niste u svojoj izbornoj jedinici jer ste obitelj poveli kod djeda i bake, žao mi je - ili ćete morati prekinuti svoj odmor i vratiti se nazad, ili će o vašem Predsjedniku odlučiti djed i baka. I njihov susjed koji inače cijele godine živi u susjednoj državi u kojoj radi i plaća porez, ali eto baš mu se zgodno pogodilo da navrati na zimske praznike i usput obavi svoju domoljubnu dužnost koja nije, ako ste pogrešno pomislili, živjeti, raditi i plaćati porez u Hrvatskoj, već - glasovati.
Puzati po drugim državama kako bi osvojio vlast
Neobični su mi ti silni novi kandidati za jednu relativno pasivnu poziciju. Ima ih raznih... jedan je spreman i puzati po drugim državama kako bi osvojio vlast, drugi je na spotu smrtno ozbiljan dok korača pored starih zgrada i kao da doziva K&K; jedan me podsjeća na Ivicu Kičmanovića iz romana "U registraturi", pogleda i pokreta drugog se plašim; jedan sliči kauboju koji je došao u Hrvatsku krotiti stoku, drugi nije kauboj ali ima konkretnog iskustva u obradi stoke; jedan će
rado zapjevati sa kumicama na seoskoj igranci, drugi uz zvuke plemenskih bubnjeva poziva na konačni obračun; jedan se poziva na oca, drugi se ponaša kao otac.
Dame sam izostavio iz dva razloga: ne uklapaju mi se u ovu analogiju testosteronskog nadmetanja dječaka što stupaju u svijet odraslih, nekako su mi prestaložene. Drugi razlog je što i inače simpatiziram ideju o aktivnijoj ulozi žena u društvu, unatoč traumatičnim iskustvima sa nekim bivšim gradonačelnicama.
Ipak, kako god okrenemo, svi oni više ili manje pričaju šuplje priče. Biti Predsjednik danas nije neki posebno dobar položaj - izuzmemo li izdašnu plaću, privilegije i ipak određeni utjecaj na prilike u zemlji. Prošlo je vrijeme oca raznobojnih vragova, kada je biti Predsjednikom značilo držati apsolutističku vlast u svojim rukama. Danas je Predsjednik više maneken, zadužen da lijepo razgovara sa stranim diplomatima, obilazi druge države i smješka se u kamere, ne bi
li drugi državljani zaključili kako smo mi baš jedna simpatična i turistički poželjna zemlja, a možda se isplati i uložiti u nas kakve novce.
Obećavaju sve što ne mogu ispuniti
Naši vrli kandidati ne zadržavaju se na tome, ne. Oni pričaju o borbi protiv korupcije, o blještavoj budućnosti, o oranju i kopanju, o tome kako će (zar oni osobno?) sve mafijaše, kriminalce i propalice pospremiti u zatvore (to u drugom mandatu, u prvom trebaju izgraditi dovoljno zatvora), kako će oni samom svojom magičnom pojavom učiniti da nam svima kola krenu uzbrdo, ali zaista milijun stvari za koje Predsjednik RH nema niti ustavne niti druge ovlasti. Krasna je to
izlika, napričati naivnim ljudima gomilu lijepih priča, pa kad ovi jednom izglasaju upravo njih - izvući se od ispunjenja obećanja jednostavnim objašnjenjem kako eto, nažalost, jako nam je žao i duboko zbog toga patimo, ali Predsjednik nema mandat ispuniti svoja obećanja...
Predsjednik bi mogao biti neka vrst moralne vertikale, osoba čvrstih principa, jasne vizije, pomalo ideolog, netko tko bi svojim primjerom mogao navesti mnoge da krenu u pravom smjeru. Tako to u teoriji. U praksi, biti Predsjednik nekome znači udobnu hladovinu, nekome imunitet od kaznenog progona i istrage, nekome priliku da još malo stavi u džep, a nekome na to jako puca ego. Ponekad i više tih osobina u istoj osobi.
Kvalitetan puč
Svakako pretjerujem trpajući sve kandidate u isti koš, ali prateći pomalo kandidate, gledajući njihove programe i njihove propagandne poruke, teško bih mogao zaključiti kako će mi se život bitnije promjeniti izaberem li bilo kojeg od njih: onog što talambasa u ratne bubnjeve, onog što misli da je činjenica da ga najviše spominju po novinama njegov najjači izborni adut, onaj što izgleda manekenski pa računa da će ga birati zato što je lijep, onaj što voli docirati s visoka (a što tek to narod voli, uh!), sve su to više ili manje politički egzibicionisti u utrci za ne posebno važnom pozicijom sa ne posebno velikom količinom političke moći i posve minornom pokretačkom snagom u ovom društvu koje je naviklo dobre ideje jednostavno - ignorirati.
Jedina stvar koja me u toj priči pomalo plaši jest nekakva moja paranoična konstrukcija koja kaže kako je Predsjednik republike istovremeno i vrhovni zapovjednik, pa bi beskrupulozan netko mogao iskoristiti priliku da reaktivira neke opasne ljude kako bi nadolazeću još dublju krizu iskoristio za kakav kvalitetan puč, naravno sve u ime i u najvećem interesu naroda.
Sead Hasanović Braco - najreprezentativniji Predsjednik
Kako ankete u ovom trenutku pokazuju, ipak se budućnost neće zavrtiti u tom smjeru, ali bi se moglo dogoditi da novi Predsjednik sredi zakon po kojem će svi što kupuju bilježnice i rokovnike morati dio cijene platiti ZAMP-u zbog toga što postoji mogućnost da u iste zapišu tekst ili čak note tuđe pjesme.
Šteta što je Sead Hasanović Braco ispao iz utrke. Prema smjeru u kojem se krećemo, prema načinu na koji se ponašamo jedni prema drugima, a posebno bilo kakve instance vlasti prema građanima, rekao bih kako bi on bio najreprezentativniji Predsjednik, prava slika i prilika svoje zemlje.
Nažalost, u điru su ipak neki likovi koji djeluju ozbiljnije, zrelije, promišljenije i mudrije. "Djeluju", nisam rekao da jesu. Iako se oni svim silama trude uvjeriti nas kako su upravo oni instant rješenje svih naših problema, od gospodarske krize do zemljišne razmirice dva Zagorca.
Pa hajde, niti to me ne bi zasmetalo da mi u sred vremena predviđenog za odmor od naporne godine u kojoj sam puno radio i puno se trudio za egzistenciju obitelji netko naročito pametan nije ubacio događaj koji bi mi bio zanimljiv u bilo koje drugo vrijeme, ali nikako sad kad se želim odmarati i opuštati, zaboraviti barem na trenutak na probleme koje sam prošao i one koji me tek čekaju.
Voli mene ova vlast, i ne želi da makar na trenutak o njoj ne razmišljam, tako lijepoj i sposobnoj.
Autor kolumne jedan je od vodećih domaćih informatičara i ekspert za slobodni softver, informatički novinar, bivši stručni savjetnik za informatiku u poglavarstvu Grada Zagreba i vlasnik tvrtke Operacijski sustavi. Stare tekstove autora možete pronaći na njegovom osobnom blogu oddparity.org.
