Film – 59. međunarodni filmski festival u Veneciji: Dugo putovanje u ljubav

VENECIJA (Od posebne Vjesnikove izvjestiteljice) – Andrej Končalovski u nadahnutom govoru novinarima o situaciji u filmskoj industriji danas i odnosu američke i "ostalih" kinematografija naglasio je da se i u samoj Americi dijele filmovi u dvije skupine, oni nastali u nezavisnim produkcijama s artističkim namjerama te oni koje proizvodi Hollywood. Kao autor koji je dugo godina živio i radio u Americi, prije nego se ponovno vratio u Rusiju, Končalovski s punim pravom i poznavanjem prilika govori o Hollywoodu kao izdvojenom carstvu koji proizvodi "brze filmove" za laku zaradu.

"To vam je kao McDonalds, koji je poznat po fast foodu ( brzoj hrani), uvijek s istim dodatcima i na isti način. Tako su postoje i 'fast movies' koji se uvijek rade po istom klišeju izbora glumaca, tema, dijaloga, akcije i intrige", tvrdi Končalovski, te nas dalje uvjerava da, bez obzira na interplanetarnu popularnost McDonaldsovih hamburgera i hollywoodskih akcija, on sam je ipak pristaša "sporih" varijanti; spore hrane i sporih filmova, dakle nečega što je napravljeno na klasičan način i temeljito osmišljeno, ali nikad predvidivo i već viđeno.

Samo nekoliko dana poslije dva "spora", ali sjajna filma potvrdila su ono što je Končalovski branio.

Umirovljeni agent u potrazi za istinom
Film "Blood Work" Clinta Eastwooda gotovo da je slijedio upute i razmišljanja ruskog redatelja.

Premda stari hollywoodski revolveraš u svojoj 72. godini može raditi što hoće, on srećom hoće ono najbolje, na klasičan način, bez žurbe i specijalnih efekata, s mnogo osjećaja i humanog odnosa prema likovima i radnji.

Budući da je već njegova pojava na ekranu novinarske projekcije u Veneciji izazvala burne izljeve oduševljenja, jasno je koliko je minuli rad omogućio Clintu Eastwoodu otvorene ruke i blagajne hollywoodskih gazda. On to nije zloupotrebio, nego je samo iskoristio da napravi film po vlastitom ukusu, to znači klasičnu žanrovsku thriller priču u kojoj je u središtu radnje umirovljeni agent FBI-a koji nakon operacije presađivanja srca saznaje da je njegova darovateljica bila slučajno ubijena za vrijeme pljačke trgovine u za policiju neriješenim okolnostima. Instinkt policajca nadvladava bolest i kondiciju, te on kreće u potragu za ubojicom i istinom.

Scenarij je nastao prema popularnom romanu Michaela Connelyja, a napisao ga je Brian Helgeland (autor scenarija za "L. A. povjerljivo"), dakle predložak snova za Clinta Eastwooda, koji je kao redatelj, producent i glavni glumac maksimalno iskoristio priliku koja mu se pružila stvarajući jedan od svojih najboljih filmova posljednjih desetak godina, možda i najbolji nakon filma "Unforgiven", za koji je nagrađen Oscarom, kao producent filma i kao redatelj.

Tri ljubavne priče
"Blood Work" je klasičan thriller u kojem nema hororskih ataka niti tehničkog ekshibicionizma, nema čak ni histerične akcije, sve je u granicama normale i dobi glavnog junaka koji ne krije svoje godine i svoju ne baš znatnu tjelesnu spremu. Eastwood redatelj tako je do kraja svladao taštinu Eastwooda glumca, na obostranu korist i uživanje gledatelja koji u takvoj vrsti "spore hrane" uvijek mogu naći dobar razlog za još veći apetit.

Na Mostri uvijek dobro došli Takeshi Kitano predstavio se u sasvim novom svjetlu s ljubavnom pričom u filmu "Lutke" u kojem maksimalno iskorištava boju, a sve u ritmu dobrodošlog "sporog" filma. "Lutke" slijede tri ljubavne priče inspirirane lutkama Bunraku teatra (jedan od tri klasična japanska teatra uz Kabuki i Noh), koji se osniva na savršenoj skladnosti triju elemenata – lutaka, priče, odnosno pripovjedača i glazbe. Da bi do kraja iskoristio svoju ideju, Kitano se poslužio motivima priče Monzaemona Chikamatsua (1653. – 1724.), slavnog japanskog pisca, autora 110 Bunraku i 30 Kabuki predstava, kojeg smatraju japanskim Shakespeareom.

Kitano kroz četiri godišnja doba opisuje dugi put kroz koji prolaze dvoje mladih ljudi, bez riječ i otpora, svjesno žrtvovani jedno drugomu u zajedničkoj tragediji neostvarene ili izdane ljubavi, vezani crvenom vrpcom, oni su trajni patnici i sretnici vlastitih zabluda i osjećaja, lutke koje upravljaju same sobom. Između njihovih dugih i tihih putovanja bez cilja isprepliće se druga priča osamljenog japanskog bogataša i njegove davno napuštene ljubavi koja ga uporno čeka dugi niz godina te slavne i obožavane pjevačice koja se nakon automobilske nesreće osamljuje ne želeći nikoga u blizini, osim...najupornijeg fana, najzaljubljenijeg od svih koji žrtvuje i život za nju.

To je jedan novi Kitano, koji pršti emocijama i bojama, koji spaja tradiciju s današnjim svijetom, koji uspijeva na "spori" način, ali uvjerljivo pokazati vrijednosti i prednosti istine i iskrenih osjećaja nad gramzljivošću i manipulacijama, nad pohlepom i malograđanštinom, nad gramzljivošću i nasiljem.