Film: Kloniranje kao dio života

Najveća vrijednost filma "Šesti dan" jest što je posljednjih dana postao aktualan, jer mediji ne prestaju izvještavati i polemizirati nakon najnovije odluke u Velikoj Britaniji o dozvoli kloniranja stanica za znanstvene potrebe. Tako je Schwarzeneggerov dramatični pokušaj da se dodvori publici i ponovno bude zanimljiv – donekle uspio. Samo djelomično jer sve što je nakrcano u filmu već je viđeno, a klonirani Arnie ne razlikuje se mnogo od robotiziranih prikaza u njegovim prijašnjim filmovima. A ako se i razlikuje, to je onda loša kopija replikanata iz sjajnog "Istrebljivača" Ridleya Scotta. Redatelj "Šestoga dana" Roger Spottiswoode bio je montažerska zvijezda, čovjek koji je radio i sa Samom Peckinpahom, a proslavio se i režijom bondovskog filma "Sutra nikad ne umire", dakle dovoljno iskusan da se u slučaju ovog projekta pokori željama jačega, a to znači da ne intervenira previše drastično na imageu velikog Arniea.

Radnja se događa u bliskoj budućnosti kada Adam Gibson, pilot helikoptera i idealizirani pater familias, vraćajući se kući pogleda kroz prozor dnevne sobe i tamo ugleda svoju obitelj, prijatelje i samoga sebe! Klon je, dakle, ušao u njegov život i inače miroljubivi Adam kreće u očajničku borbu ne samo protiv klona, to jest samoga sebe, nego i protivnika koji su klona namjestili u njegovu domu i sada žele – original, to jest Adama uvjeriti da je u stvari on duplikat, i ubiti ga. Cijeli film se, dakako, sastoji od njegovih brojnih pokušaja i nastojanja da svlada moćnije i brojnije neprijatelje (kao i uvijek), tako da se miješaju akcija, futurističke ideje i duhovite opaske glavnog junaka, najčešće na vlastiti račun.

Gledaoci istodobno imaju privilegiju da za jednu ulaznicu gledaju dva Schwarzeneggera. Ako im je još zanimljiv, s 53 godine i poprilično potrošnim imageom. Uostalom, u našim krajevima su se uvijek gledali machoidni, mišićavi napuhanci koji su rušili sve pred sobom i hladnokrvno pobjeđivali, više snagom nego glavom. Tim prije što Schwarzenegger nikada nije odolio zovu promjena poput Stallonea, i nije pristajao igrati u filmu kao što je "Copland", tvrdeći: "Ne želim igrati u filmu gdje sam cijelo vrijeme totalno depresivan. Želim akciju, zabavu, želim biti junak kojeg respektiraju i boje ga se, koji se nalazi u budućnosti koja nas sve tek čeka, ili koji nasmijava ljude u sadašnjosti." Doista, cijela Schwarzeneggerova karijera sastoji se od te dvije vrste filma, nakon što je stvorio ime "Conanom", najčešće se pretvarao ili u akcijskog junaka ili u komičnog nespretnjakovića koji se na tim filmovima odmara između dvije akcije.

No, tehnologija napreduje strelovitom brzinom, a stižu i neki novi klinci koji donose svoje svježe ideje u režiju, pa su se akcijski filmovi posljednjih godina drastično promijenili, a i sam Arnie je ostario. Tako je njegov posljednji film "Kraj dana" doslovno propao na tržištu. Tako su se ljudi u industriji počeli pitati hoće li se Schwarzenegger, poput duha koji podsjeća na akcijsku prošlost, tu i tamo pojavljivati u ovom novom dobu "post-Matrix svjetonazora".

Činjenica je da može otići u glumačku penziju i birati između politike, fitness businessa i odvjetništva. Ali, bez obzira na prognoze, on još uvijek sliku svoju ljubi i želi ostati što dulje na filmskom platnu.

Tako je i problem kloniranja iskoristio za vlastite potrebe, dakle vruću, modernu temu, prilagodio ju svom staromodnom stilu u rutinskom, solidnom filmu, od kojeg dobivate točno onoliko koliko očekujete.