Film koji nikoga ne ostavlja hladnim: Prizor iz "Plesa u tami" Larsa Von Triera
Maštovit, odlučan, beskompromisan, originalan, autorski dosljedan, mračan i beskrajno sklon ženama, koje muči i ponižava da bi pokazao koliko su jake.
Modernog izraza i mračnih ideja Lars Von Trier je primjer redatelja novoga doba, kakve Europa očekuje i s kojima računa. Pročuo se filmom "Elementi zločina" (1984.), proslavio s "Europa, Europa" (1991.), oduševio dramatičnim "Lomeći valove" (1996.) i izazivao "Idiotima" (1998.).
Ovaj posljednji radio je prema pravilima Manifesta Dogma 95, čiji je osnivač zajedno s Thomasom Vinterbergom, Sorenom Kraughom-Jacobsenom i Kristianom Levring, a u kojima zagovaraju autorsku spontanost i domišljatost, nasuprot stereotipijama i tehničkim pomagalima. Kada se pojavio s novim filmom "Ples u tami" prošle godine u Cannesu, bilo je jasno da će izazvati burne reakcije, ali nitko nije očekivao toliko oduševljenje, jer "Ples u tami" doista nikoga nije ostavio hladnim, pa je Zlatna palma za film i još jedna za glavnu žensku ulogu islandskoj pjevačici Bjork bila samo mali dio onoga što je Von Trier zaslužio.
Film "Ples u tami" govori o Selmi (Bjork) koja kao češka emigrantica i samohrana majka 12-godišnjeg dječaka radi u tekstilnoj tvornici u ruralnom dijelu Amerike, ali obavlja i mnoge druge poslove samo da bi zaradila i prištedjela što više novca za operaciju svoga sina, koji ima istu bolest kao i ona, postupno gubljenje vida. Selma ima jednu strast i jednu tajnu. Ona strastveno voli američke mjuzikle pa cijeli mukotrpni rad u tvornici i sve druge probleme rješava pjesmom koja ju odvodi u slatkaste svjetove plesa i pjesme u kojima nema zločestih ljudi i u kojima su svi ljudi dobroćudni, vedri, nasmijani i raspjevani.
Selmina tajna je da je već gotovo potpuno slijepa, pa se žuri da isto ne zadesi i njezino dijete. Drama počinje upravo zbog tih Selminih ušteđenih dolara koje joj krade susjed policajac, te sve u početku idilično – završava tragičnim finalom.
Lars Von Trier je redatelj mračnih rješenja, kod njega ništa nije jednostavno i "lepršavo", njegovi junaci komplicirane su ličnosti, a njihovi životi ponekad nerješive enigme. Posebno kada su u pitanju žene, za koje Von Trier kao da nema milosti, bacajući ih u najteže kušnje, a samo zato da bi na kraju pokazao kako su dorasle svim strahotama, jer njegove su junakinje jače i izdržljivije od bilo koga, čak i od vlastite sudbine.
Ipak, redatelj im dopušta mogućnost maštovitih "bjegova", koje onda savršeno efektno rješava, kao u slučaju svoje junakinje Selme, kada isprepliće surovu dramu svakidašnjice, ispunjenu brutalnim detaljima, s razigranim i raspjevanim klasičnim američkim mjuziklom.
Pri tome mu poznata i popularna pjevačica Bjork odlično pomaže. Ona se pokazala idealnom za ulogu Selme, uvjerljivo prikazujući njezinu stidljivu samozatajnost te nepokolebljivu odlučnost opasnih poriva, a potom opet raspjevanu naivku bezazlenih namjera. Sve je to Selma po ideji Larsa Von Triera, a sve je to i Bjork koja joj je dala život i osmislila sve glazbene songove.
