Atraktivan brodolomac: Tom Hanks
Njegov Chuck Noland inženjer je u Federal Expressu, kompaniji poznatoj po najbržoj otpremi pismovnih pošiljaka i paketa. Nolandov zadatak je da nadzire i poboljašava brzinu isporuke na mjestima gdje ona još nije dosegnula željeni stupanj, pa se neprekidno bori sa štopericom, vremenom i rokovima. Zbog čestih putovanja po cijelom svijetu, ima vrlo malo vremena za svoju djevojku (Kelly), koju nikako da zaprosi, premda to od njega svi očekuju.
No, njegov ludi životni tempo bive prekinut kada se nakon avionske nesreće nađe na pustom otoku u Južnom moru, postajući pravi brodolomac prepušten samomu sebi i vlastitoj snalažljivosti. Do tada spretan u rješavanju tuđih problema, Chuck ovoga puta počinje iskonsku borbu za opstanak, za vlastiti život, u kojoj nema previše ni milosti ni pomagaća. Samo čovjek i priroda, nemilosrdna bitka ispunjena nadmudrivanjem i ovisnošću, uživanjem i patnjom.
To nije film o nadmoći vremena ili o preživljavanju i iskupljenju u doslovnom smislu kao kod mnogih filmova te vrste, ali nije ni film s upotrebom tehnoloških pomagala kao što je bio slučaj s filmom "Perfect Storm". To je jednostavna, mala priča o čovjeku i njegovoj impresivnoj preobrazbi. To je priča o promjeni čovjeka koji u sudaru sa samim sobom, a uz pomoć prirode, polako, ali konačno otkriva drugoga sebe, mirnijeg, strpljivijeg, tolerantnijeg.
Od prvoga pokreta, kako naći zaklon, do paljenja vatre ili lovljenja ribe, Chuck napreduje u otkrivanju tajna, kako redatelj Zemeckis kaže: "Sama priča ne govori toliko o preživljavanju ljudskog bića, koliko o preživljavanju ljudskog duha i prikazu ideje da je lako preživjeti, ali je teško živjeti." Na trenutke film je i neka vrsta tragikomedije u kojoj jedan glumac, impresivni Tom Hunks, uspijeva zadržati pažnju gledalaca punih 75 minuta u dijalogu sa samim sobom ili odbojkaškom loptom koju pretvara u svog prijatelja Wilsona, s kojim raspreda najintimnije tajne svoga dotadašnjeg života. Taj imaginarni Wilson primjer je očajničke potrebe i spontana instinkta za dijalogom.
I dobro je što je sve tako obično, jednostavno, uvjerljivo, bez bombastičnih efekata i dramatičnih sukoba s urođenicima, sve je prepušteno prirodi i čovjeku. Tim više gledalac može povjerovati glavnom junaku sudjelujući izravno i aktivno u njegovoj preobrazbi, pripremajući ga za kraj filma i Nolandov povratak u civilizaciju. I kada bi trebali snažno zagristi model koji su cijelo vrijeme propagirali i nastaviti tezu o sudaru čovjeka i prirode nadograđujući ju njegovim novim odnosom prema sputanoj prirodi unutar civilizacije, autori filma čine ključnu pogrešku pretvarajući sve u neku vrste melodramatične zbrke.
Ne želeći klasičan sretan kraj, oni su okrenuli priču na drugu stranu poništavajući prethodne odnose i stavljajući Nolanda ponovno u situaciju borbe za opstanak, prepuštenog samom sebi i svojim, ovoga puta, izgubljenim osjećajima. Premda bi poruka trebala biti jasna, ona je tako zbrkano i srcedrapateljno napravljena kao da je riječ o dramaturški oskudnim televizijskim sapunicama, a ne o, do tada, snažnom i upečatljivom filmu.
Da, glavni junak ostaje na raskrižju životnih odluka, ali ne zadugo, jer već od prije znamo koliko je on spretan i snalažljiv, te kako umije preživjeti i u težim okolnostima od ljubavnog razočaranja i šoka.
Čemu onda uopće dileme i pitanja koja su riješena i na koja smo dobili odgovore još mnogo prije, u pustoši otočkoga samovanja? Tom Hanks izvrstan je u ovoj, čak i fizički, teškoj ulozi (u godinu dana izgubio je više od 13 kila između prvoga i drugoga dijela snimanja), njegovi monolozi savršeni su primjer vladanja temom i okružjem, a cjelokupnim svladavanjem uloge u ovom filmu još jednom je potvrdio svoju superiornost u trenutnom hollywoodskom glumačkom lobiju.
