
Monumentalnost sitnih bića: Čvorak na hranilici u Galetinu filmu "Endart"
Svako slovo naziv je kratkog filmskog prizora, koji je samostalna mikro cjelina (fraktal) i ujedno odražava i oblikuje sveukupnu strukturu cjeline.
Premda "Endart" sadrži samo nekoliko filmskih prizora, Ivan Ladislav Galeta kaže da će se taj rad u svojoj završnici sastojati od 18 video-filmskih prizora koji će biti isprekidani s 18 slova navedene rečenice.
Samo će na jednom mjestu biti umetnut naslov "Endart" koji će istodobno označavati "početak" i "kraj" projekcije. Dakle, kod toga "beskonačnog" filma "početak" njegova gledanja i njegov "kraj" svaki će gledatelj određivati individualno. Svi prizori spomenutog Galetina filma, odnosno djela u nastanku, snimljeni su u autorovu vrtu, gdje skladan život čovjeka i prirode ima glavnu narativnu funkciju.
Kao posebno dojmljivo svojstvo filma treba izdvojiti fotografiju koja inzistira na što bogatijem prikazu prirode, posebice zelenila. U slučaju čitavog filma intenzivni valeri boja vrlo snažno utječu na opažaj gledatelja. Učestala su i usporena kretanja koja izazivaju u gledatelja ponajprije osjećaj nelagode. Doduše, u ovom slučaju usporavanjem kretanja pretpostavlja se nekakav pozitivan osjećaj. Redatelj fiksira sadašnje, naglašava trenutačno stanje i na taj način komentira situaciju.
Uz to, zbog sporosti prizora, prikazani predmeti i bića dobivaju na težini, te se tako ostvaruje privid monumentalnosti, a to je posebno efektno izvedeno u slučajevima kada su snimana zrnca graška koja padaju u košaru i malene životinje koje su stanovnici snimanog vrta.
Uz usporena kretanja u Galetinu "Endartu" učestala je i stop-fotografija, odnosno zaustavljeni pokret. Tim se postupkom film znatno približava doživljaju fotografije, a zbog njene statične kvalitete znatno se poništava dojam treće dimenzije. Takav postupak ima snažnu retoričku vrijednost, jer označava svojevrstan status quo, nekakav zaključak, trenutak završetka nekog procesa. Dakle, riječ je o istrgnutom trenutku trajanja, pravljenog od prolaznog (filmski zapis) na nešto neprolazno, svođenje fizičke stvarnosti na odabrani trenutak. Upravo u tom smislu je ocrtana postavka o djelu u nastanku koje karakterizira prstenasta struktura u kojoj sam gledatelj bira početak i kraj projekcije filmskog zapisa.

