Filmaši: Ne želimo da HTV postane željezara Sisak

Višegodišnje nezadovoljstvo velikog dijela hrvatskih filmaša spram načina na koji hrvatska javna televizija tretira hrvatski film – a koje su ti isti filmaši dosad prilično rijetko jasno artikulirali u javnosti – kulminiralo je unatrag nekoliko mjeseci kad je oformljena Koordinacija hrvatskih producenata i redatelja. Njezin glavni cilj poboljšanje je uvjeta u kojima bi se trebala razvijati hrvatska kinematografija, a jedan od prvih i gorućih problema s kojima su se odlučili pozabaviti upravo je HTV.

– Privatne televizije uspješno lobiraju za zakonsku eutanaziju HTV-a, dok s druge strane HTV radi u korist vlastite štete. Program jedva nalikuje javnoj TV – loptanje, tambure, eksploatacijski američki film, sapunice i šaljive serijske beskonačnice. Filmski program HTV izgleda kao videoteka nekog regresivnog pubertetlije – spektakli, katastrofe, SF serije, karate i kung fu trash. Namjera ove koordinacije je ponuditi Hrvatskoj televiziji da se vrati u razumni okvir, da koristi ono što joj je pred nosom, domaća djela i domaće potencijale. HTV-u prijeti opasnost da postane – ne mrtvac, nego zombi – neka vrsta umrtvljenog državnog zavoda na koji nitko ne obraća pažnju – i to o javnom trošku od milijardu kuna godišnje! Cilj nam je, dugoročno, spriječiti pretvorbu HTV-a u željezaru Sisak, nije štedio riječi »glasnogovornik« Koordinacije, redatelj Hrvoje Hribar koji ističe da je prvi korak udruženih hrvatskih redatelja i producenata postići sporazum s HTV-om o nekim osnovnim pravilima.

Prvi javni prigovor Koordinacija je HTV-u poslala nakon što su Dan antifašističke borbe na HTV-u obilježili »Bijegom u slobodu«, a Dan državnosti »Trojom«, umjesto domaćim naslovima. No takvih je primjera, ističe Hribar, jako puno.

– Tri mjeseca nakon što je povodom smrti Zvonimira Berkovića prikazan »Rondo«, HTV »već« priprema sljedeći domaći naslov, premijeru Nuićevog »Sve džaba« – i to u 23 sata. Između ova dva termina, ne pamtim domaćeg filma. Pronađite mi europsku tv kuću koja tako tretira svoj film, suvremeni ili klasični. Gdje su domaći ciklusi, retrospektive? Kinematografska baština nije samo kulturno dobro, već i slika povijesti, Od 2000. godine napravljen je velik broj dokumentaraca, srednjemetražnog i kratkometražnog filma, diplomskih i studentskih filmova, sjajnih stvari. To su djela koje HTV nije financirala, financirali su ih autori, producenti, sponzori, ministarstva, gradovi. Ti filmovi putuju svijetom, dobivaju nagrade na festivalima, ali na HTV ne stižu, objašnjava Hribar uz napomenu da se europski film tretira tek mrvicu bolje.

Uzimaju se europski filmovi preko američkih distributera, ili oni koje je režirao neki Europljanin priznat u Hollywoodu, dok pobjednike velikih festivala, ili hitove europskih kinematografija HTV ne vrti.

– Jednako tako nema filmova iz bliskih kultura – Češke, Madžarske, Poljske, ili ne daj Bože s prostora bivše Jugoslavije – to je danas smrtni tabu, zaključuje redatelj hita »Što je muškarac bez brkova«.

Pomanjkanje domaćeg filma u programu HTV-a nije, međutim, jedini razlog nezadovoljstva hrvatskih filmaša. Mnogima je još vrlo svježe u sjećanju kontroverzni HTV-ov natječaj za otkup dokumentarnih filmova – inače njihova zakonska obveza, koji su hrvatski dokumentaristi bili prisiljeni bojkotirati zbog nemogućih uvjeta. Podsjetimo, za svotu koju producenti procjenjuju kao tek jednu petinu potrebnu za snimanje jednog dokumentarca, HTV je tražio sva prava na film, uz mogućnost upliva na snimanje, te 70 posto zarade od distribucije.

– Novac se rasipa na sapunice, a dramski ili dokumentarni program djeluju bez ikakve autonomije i transparentnosti. To nije protivno samo našem osjećaju za pravdu, već i zakonu o HRT-u, zakonu o audiovizualnim djelatnostima, Europskoj konvenciji o prekograničnoj televiziji i konvenciji o kulturnoj raznolikosti. Ponuda za otkup na tom HTV-ovom natječaju je ponižavajuća. Isti HTV je naručio dokumentarni projekt protiv Josipa Broza po cijeni od milijun eura, a od autora koji snimaju stvarno stanje društva očekuju otkup za, matematički rečeno, 25 puta manje novca po minuti. To je bilo nespretno, politički manipulativno i ljudi su se uvrijedili, objasnio je Hribar, dodajući da ni po pitanju igranog filma situacija nije bitno drugačija. Iako interes za koproduciranjem postoji, sredstva su, tvrdi on dalje, bitno manja, a uvjeti rizični, dok je traženje doživotnih prava na prikazivanje potpuno zastarjela praksa.

– Što mislite, zašto ne možete vidjeti hrvatski film na privatnim televizijama? Pa sva prava na naše filmove drži HTV i ta prava koristi tako – da te filmove ne prikazuje. HTV je dakle postao mehanizam za »sufinanciranje i bunkeriranje«. To nalikuje na SSSR. Snimi - pa u bunker, smatra redatelj.

Članovi Koordinacije su mišljenja da su kola nizbrdo ubrzano krenula untrag dvije godine, dolaskom novog vodstva koje je, smatraju oni, valjda »izritirano zakonskim obvezama poput obaveznog sufinanciranja Hrvatskog audiovizulanog centra, započelo sustavni bojkot hrvatskog i europskog filma«. Inače, iako se donedavno nije znalo kad će HTV izvršiti svoju zakonsku obvezu i uplatiti 12 milijuna kuna HAVC-u u ime sufinanciranja proizvodnje hrvatskog filma, ravnatelj HAVC-a Nikša Sviličić, kazao nam je da je do sad uplaćena polovica te svote.

– Na arapskim televizijama prati se Hađ i prikazuju saracenske sapunice s konjanicima i sabljama, europske javne televizije za razliku, ispituju svoju aktualnu stvarnost. To je razlika između otvorenog i zatvorenog, diktature i demokracije. Hrvatska javnost mora naći drugi put da kuću koja je presudno bitna dovede u podnošljiv red. I ova Koordinacija će na tome ustrajati, poručuju hrvatski redatelji i producenti.

Programsko vijeće HRT-a bez »audio-vizualnog« stručnjaka

Upravni odbori Hrvatske udruge producenata i Društva hrvatskih filmskih redatelja poslali su saborskim zastupnicima pismo u kojem mole da se u Programsko vijeće HTV-a izabere bar jedan stručnjak iz područja audio-vizualne proizvodnje, što do sad nije bio slučaj.

– Zamislite vijeće koje nadzire građevinske radove, bez ijednog građevinara ili arhitekta! Programsko vijeće HRT-a do sada je vodilo vrijedne tematske i društveno-političke debate, ali na području ocjene svrhovitosti, smislenosti, financijske opravdanosti ili izvedbene izvrsnosti pojedinih projekata, teško je moglo prosuđivati. Lišeno stručne podrške doimalo se podložnim manipulacijama zainteresiranih retoričara, navodi se u pismu u kojem je kao najbolji kandidat podržana Vera Robić-Škarica.